Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1603/18 (Vinarsko Vinogradarska Zadruga "Vino-Daorson" d.o.o. Stolac)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1603/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. rujna 2018. godine, u predmetu broj AP 1603/18, rješavajući apelaciju Vinarsko-vinogradarske zadruge "Vino-Daorson" d.o.o. Stolac, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnijela Vinarsko-vinogradarska zadruga "Vino-Daorson" d.o.o. Stolac.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja postupka u predmetu pred Općinskim sudom u Mostaru broj 58 0 Mal 123567 13 Mal.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantici Vinarsko-vinogradarskoj zadruzi "Vino- Daorson" d.o.o. Stolac isplati iznos od 400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Vinarsko-vinogradarska zadruga "Vino-Daorson" d.o.o. Stolac (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Zajednički odvjetnički ured "Raguž" Stolac, podnijela je 8. ožujka 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 58 0 Mal 123567 13 Mal.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 15. svibnja 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je 31. lipnja 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelantica je 14. veljače 2013. godine podnijela tužbu Općinskom sudu protiv A. Ć. (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate.

6. Općinski sud je 31. ožujka 2017. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor.

7. Obzirom da tuženi, nakon proteka zakonskog roka od 30 dana od dostave tužbe na odgovor, nije dostavio odgovor na tužbu, Općinski sud je donio Presudu zbog propuštanja od 28. svibnja 2018. godine.

8. Predmetni parnični postupak je pred Općinskim sudom trajao pet godina i nešto više od tri mjeseca.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

9. Apelantica smatra da joj je, zbog duljine trajanja parničnog postupka pred Općinskim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Osim toga, apelantica se poziva i na kršenje prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelantica navodi da je 10. lipnja 2014. godine dostavila Općinskom sudu urgenciju za postupanje u konkretnom predmetu, te da, osim dostave potvrde o primitku tužbe, Općinski sud nije poduzeo niti jednu drugu procesnu radnju. Apelantica traži da joj se isplati naknada na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovor na apelaciju

10. Općinski sud u odgovoru na apelaciju je ukratko izložio kronologiju postupka, te je ukazao da je, nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, dostavio tužbu tuženom na odgovor 31. ožujka 2017. godine.

V.Relevantni propisi

11. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku. (2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

12. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Članak 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

13. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i otemeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga je apelacija koja je podnesene u odnosu na predmet u kojem nije donesena odluka dopustiva po članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.

16. Ustavni sud ukazuje da je Općinski sud u konkretnom predmetu donio presudu zbog propuštanja 28. svibnja 2018. godine, tj. postupak pred Općinskim sudom je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, ali predmetna apelacija je u, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.

17. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

19. Apelantica smatra da joj je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije i pravo na učinkovit pravni lijek iz članka

13. Europske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

Razdoblje koje se uzima u obzir

21. Ustavni sud zapaža da apelantica u konkretnom slučaju osporava duljinu trajanja parničnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom slijedom čega će Ustavni sud kao duljinu trajanja postupka razmatrati razdoblje od 14. veljače 2013. godine, kao dana podnošenja tužbe, do donošenja presude zbog propuštanja od 28. svibnja 2018. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom razmatranja duljine parničnog postupka jeste pet godina i nešto više od tri mjeseca.

22. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupku na čiju se duljinu apelantica žali radi o naročito složenim pitanjima, niti da je apelantica svojim ponašanjem doprinijela ukupnoj duljini postupka pred Općinskim sudom.

23. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud primjećuje da je tom sudu bilo potrebno pet godina i nešto više od tri mjeseca da donese presudu zbog propuštanja. Naime, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da je, nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, tek 31. ožujka 2017. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor, dakle, nakon više od četiri godine. S tim u svezi, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u odgovoru na apelaciju naveo da je dostava tužbe na odgovor u nekoliko navrata bila bezuspješna. Međutim, Općinski sud u odgovoru nije obrazložio zašto su dostave tužbe na odgovor bile bezuspješne, odnosno nije pojasnio što je uzrok tome (ima li eventualno apelantovog doprinosa), kao ni koliko puta je taj sud pokušao izvršiti dostavu tužbe na odgovor. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je, nakon što je tužba dostavljena tuženom na odgovor, Općinskom sudu bilo potrebno više od godinu dana da donese presudu zbog propuštanja. Sukladno navedenom, Ustavni sud smatra da Općinski sud nije bio ažuran u svom radu, te da je odugovlačenje parničnog postupka uzrokovano u najvećoj mjeri time što Općinski sud nije učinkovito kontrolirao predmetni postupak i okončao ga u razumnom roku.

24. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da, „uprkos mjerama koje se poduzimaju za rješavanje prekomjerne duljine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sustavno kršenje ovog prava pred redovnim sudovima“.

25. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da je duljina postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“ za što Općinski sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

26. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

27. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpjela zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, te okolnost da je Općinski sud donio odluku, Ustavni sud smatra da apelantici treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 400,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

28. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantici zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. c)Ostali navodi

29. Imajući u vidu utvrđenje u svezi sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu, također, došlo do povrede prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

VIII.Zaključak

30. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da je u konkretnom slučaju postupak pretjerano dugo trajao za što Općinski sud nije dao prihvatljivo objašnjenje.

31. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

32. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1603/18 (Vinarsko Vinogradarska Zadruga… | Sudska praksa | Aktio