Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-356/18 (J. V. i J. C. B., V.B., Š.Ć., E.B. i Š.P.)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku · čl. 12
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-356/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-356/18, rješavajući apelacije Jelene Vukomanović i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Jelena Vukomanović zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 P 051044 05 P od 27. aprila 2012. godine i J. C. B., V.B., Š.Ć., E.B. i Š.P. protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 91 0 Rs 025784 18 Rsž 2 od 5. januara 2018.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-356/18
1. Jelena Vukomanović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Brčkog, koju zastupa Emir Kovačević, advokat iz Sarajeva, podnijela 19. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 650 P 051044 05 P od 27. aprila 2012. godine (u dijelu koji se odnosi na isplatu vrijednosti dionica u pojedinačno određenim iznosima). Apelantica kao tražilac izvršenja podnijela je 21. maja 2014. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv Plin d.d. Sarajevo kao izvršenika, na osnovu pravosnažne Presude Općinskog suda broj 65 0 P 051044 05 P od 27. aprila 2012. godine (kojom je utvrđeno da su apelantica i drugi vlasnici dionica kod tuženog u iznosima navedenim u presudi, te naloženo tuženom da u roku od 15 dana kod Registra vrijednosnih papira u Federaciji Bosne i Hercegovine upiše dionice apelantice, a u protivnom apelantica će upisati na osnovu presude kao vlasnik dionica što je tuženi dužan priznati i trpjeti, te određeno da se tuženi može osloboditi obaveze navedene obaveze ako apelantici isplati stvarnu vrijednost dionica odnosno iznos od 4.464,00 KM), radi namirenja novčanog potraživanja, te troškova parničnog i izvršnog postupka, predlažući izvršenje na novčanim sredstvima na transakcijskom računu izvršenika. Rješenjem Općinskog suda od 7. jula 2014. godine odobreno je predloženo izvršenje. Iz stanja spisa proizlazi da izvršenik 16. septembra 2014. godine podnio Općinskom sudu prigovor protiv Rješenja o izvršenju Općinskog suda od 7. jula 2014. godine u dijelu rješenja kojim je određena isplata vrijednosti dionica na kojima je apelantica kao tražilac izvršenja po osnovu izvršne isprave stekla pravo vlasništva (uz obrazloženje da je izvršnom ispravom usvojen tužbeni zahtjev apelantice kojim se tuženi obavezuje da apelantici prizna pravo vlasništva na dionicama, te trpi njen upis u Registru vrijednosnih papira, a da izvršnom ispravom nije utvrđena obaveza tuženog na isplatu vrijednosti dionica, već je navedeno da se tuženi može osloboditi navedene obaveze ukoliko apelantici kao tražiocu izvršenja isplati vrijednost dionica, odnosno radi se o fakultativnoj obavezi koja daje pravo tuženog da izmiri svoju glavnu obavezu naprijed navedeni način). Iz stanja spisa proizlazi da je apelantica u odgovoru na prigovor izvršenika podneskom od 21. oktobra 2015. godine predložila provođenje izvršenja radi naplate troškova parničnog i izvršnog postupka. Rješenjem Općinskog suda broj 65 0 I 436313 14 I od 14. decembra 2015. godine prigovor izvršenika od 16. septembra 2014. godine djelimično je usvojen, te je usvojen prijedlog apelantice od 21. oktobra 2015. godine, pa je postupak izvršenja određen rješenjem o izvršenju od 7. jula 2014. godine obustavljen u dijelu rješenja koji se odnosi na obavezu izvršenika da apelantici kao tražiocu izvršenja isplati vrijednost dionica u pojedinačno određenom iznosu navedenom u rješenju o izvršenju. Istim rješenjem u preostalom dijelu koji se odnosi isplatu troškova parničnog i izvršnog postupka rješenje o izvršenju od 7. jula 2014. godine je ostalo na snazi. Iz odgovora Općinskog suda proizlazi da je Rješenje Općinskog suda od 14. decembra 2015. godine apelantica primila, ali da protiv istog nije podnijela žalbu Kantonalnom sudu u Sarajevu.
2. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila da, u skladu sa odredbama člana 12. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16), podnese nadležnom sudu žalbu protiv Rješenja Općinskog suda broj 65 0 I 436313 14 I od 14. decembra 2015. godine.
2. AP-2523/18
3. J. C. B., V.B., Š.Ć., E.B. i Š.P. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Rogatice, koje zastupa Safet Medošević, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 27. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 91 0 Rs 025784 18 Rsž 2 od 5. januara 2018. godine. Presudom Osnovnog suda u Višegradu broj 91 0 Rs 025784 13 Rs od 29. novembra 2013. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 91 0 Rs 025784 18 Rsž 2 od 5. januara 2018. godine, odbačena je kao neblagovremena tužba apelanata radi isplate naknade za putne troškove za period od mjeseca aprila 2010. godine do mjeseca marta 2012. godine.
4. Ustavni sud zapaža da su apelanti propustili da, u skladu sa odredbama člana 118. stav 2. Zakona o radu Republike Srpske ("Službeni glasnik Republike Srpske" broj 55/07), u propisanom roku podnesu nadležnom sudu tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa.
Spajanje predmeta
5. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-356/18.
6. U navedenim apelacijama apelanti smatraju da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je došlo do kršenja odredaba člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević