Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-172/18 (M. B.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica
- Nenadležnost za odlučivanje
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-172/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-172/18, rješavajući apelaciju Muhidina Bašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka a) i h), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhidina Bašića podnesena protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine broj T20 0 KTP 0012418 17 od 20. novembra 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Muhidina Bašića podnesena protiv Obavijesti Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine broj UDT-15820/16 od 26. aprila 2018. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Muhidin Bašić (u daljnjem tekstu: apelant), lice na izdržavanju kazne u KPZ Sarajevo, podnio je 9. januara 2018. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Tužilaštva Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo BiH) broj T20 0 KTP 0012418 17 od 20. novembra 2017. godine. Apelant je dopunio apelaciju 5. juna 2018. godine u kojoj je osporio Obavijest Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTV) broj UDT-15820/16 od 26. aprila 2018. godine.
2. Tužilaštvo BiH je na osnovu člana 224. stav 1. tačka c) ZKP-a BiH donijelo naredbu o obustavi istrage protiv lica koje ima pseudonim zaštićeni svjedok ili osoba ,,A“ iz krivičnog predmeta broj SI 1 K 007209 12 Km Suda BiH, zbog krivičnog djela lažno prijavljivanje iz člana
234. Krivičnog zakona BiH i krivičnog djela davanje lažnog iskaza iz člana 235. Krivičnog zakona BiH, jer nema dovoljno dokaza za počinjenje krivičnog djela.
3. Rješenjem Tužilaštva BiH broj T20 0 KTP 0012418 17 od 20. novembra 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova pritužba na odluku Tužilaštva BiH o obustavi istrage. U obrazloženju rješenja je, između ostalog, navedeno da je svjedok pod pseudonimom ,,A“ prijavila i svjedočila protiv apelanta i M.Š., zbog krivičnog djela Ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u vezi sa članom 22. (saizvršilaštvo) istog zakona, te da su Presudom Suda BiH broj SI 1 K007209 12 Kri koja je objavljena 2013. godine apelant i M.Š. proglašeni krivim za navedena krivična djela. Tužilaštvo BiH je istaklo da je, Vijeće Suda BIH poklonilo vjeru iskazu oštećene svjedokinje, pod pseudonimom ,,A“ odnosno ocijenio njen iskaz kredibilnim, kao i da je Apelaciono vijeće suda BiH u presudi broj SI 1 K 007209 13 Krž od 5. novembra 2013. godine navelo da se iskaz svjedokinje „A“ ne može predstaviti kao izmišljenim ili se pripisati njenom lažnom svjedočenju. Zbog navedenog, Tužilaštvo BiH je donijelo odluku kao u izreci rješenja.
4. Postupajući po apelantovoj pritužbi od 20. septembra 2016. godine „zbog neopravdanog kašnjenja u provođenju u vezi sa vršenjem dužnosti tužioca ili bilo kakvo drugo ponovljeno nepoštivanje dužnosti tužioca“ u predmetu broj T09 0 KTA 0072116 16, VSTV je putem Obavijesti broj UDT-15820/16 od 26. aprila 2018. godine obavijestilo apelanta da u konkrentom slučaju tužioci Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo nisu ostvarili obilježja disciplinskog prekršaja iz člana 57. tačka 9. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, zbog čega je apelantova pritužba odbačena.
Apelacioni navodi
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka a) i h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka a) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
a) Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
a)Dopustivost ratione materiae
7. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant osporava Rješenje kojim je obustavljena istraga protiv zaštićenog svjedoka zbog krivičnog djela lažno prijavljivanje iz člana
234. Krivičnog zakona BiH i krivičnog djela davanje lažnog iskaza iz člana 235. Krivičnog zakona BiH. Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji priznaje pravo svakom pojedincu na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
8. Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak odnosi na "osnovanosti krivične optužbe" protiv trećeg lica, u kojem se apelant pojavljuju u ulozi oštećenog. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe. Naime, samo se takva osoba može smatrati «žrtvom» u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv druge osobe, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP-2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvata pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretni slučaj. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su apelantovi navodi u vezi sa povredom prava na pravično suđenje u cjelosti ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Osim toga, imajući u vidu da su navodi apelanta o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga i navodi apelanta o kršenju prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine. b)Nenadležnost Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje
10. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
11. U odnosu na Obavijest VSTV-a broj UDT-15820/16 od 26. aprila 2018. godine, Ustavni sud ukazuje da nije nadležan da odlučuje o predmetnoj apelaciji, jer navedeni akt nema svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ih je donio bilo koji sud u Bosni i Hercegovini (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-1380/16 od 7. marta 2017. godine i Odluka o dopustivosti broj AP- 3336/16 od 19. juna 2018. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba).
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka a) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević