Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3378/18 (M.H.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Ponavljanje postupka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3378/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3378/18, rješavajući apelaciju M. H., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58.Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. H. podnesena zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 900515 12 Rev od 6.
decembra 2012. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. H. podnesena protiv Rješenje Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 900515 18 Gvlž 2 od 15. maja 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 P 9000515 14 Gvlž od 11. decembra 2014. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. M. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, kojeg zastupa Dragutin Bošnjak advokat iz Mostara, podnio je 18. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru ( u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 900515 18 Gvlž 2 od 15. maja 2018. godine, te zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 900515 12 Rev od 6. decembra 2012. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 07 58 P 900515 04 P od 9. decembra 2010. godine u stavu 1. izreke rješenja odlučeno je da se tužba smatra povučenom. Stavom 2. izreke rješenja apelant je obavezan da tuženom ( S. R.) naknadi troškove postupke u iznosu od 4.221,60 KM, dok je stavom 3. izreke rješenja tužba tuženog-protivtužitelja povučena.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 P 900515 11 GŽ od 19. septembra 2012. godine djelomično je uvažena žalba apelanta i prvostepeno rješenje preinačeno u stavu 2. izreke, tako da umjesto iznosa 4.221,60 KM dosuđuje se iznos od 3.580,20 KM, dok je u preostalom dijelu prvostepeno rješenje potvrđeno.
4. Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 900515 12 Rev od 6. decembra 2012. godine odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 58 0 P 900515 11 GŽ od 19. septembra 2012. godine.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 P 900515 14 Gvl od 30. septembra 2014. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 P 9000515 14 Gvlž od 11. decembra 2014. godine, odbijen je apelantov prijedlog za ponavljanje postupka okončanog pravosnažnim Rješenjem broj 58 0 P 900515 11 GŽ od 19. septembra 2012. godine.
6. Rješenjem Općinskog suda broj 07 58 P 900515 04 P od 22. novembra 2017. godine vraćen je podnesak apelanta označen kao dopuna prijedloga za ponavljanje postupka od 4. oktobra 2017. godine na ispravku i dopunu u roku od osam dana od dana prijema rješenja.
7. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 P 900515 17 Gvl 3 od 14. marta 2018. godine, koje je potvrđeno Rješenje Kantonalnog suda broj 58 0 P 900515 18 Gvlž 2 od 15. maja 2018. godine, odbačen je kao neblagovremen podnesak apelanta nazvan "dopuna prijedloga za ponavljanje postupka"primljen kod prvostepenog suda 14. maja 2015. godine.
8. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant se poziva i na dužinu trajanja postupka koji je okonačan Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 900515 12 Rev od 6. decembra 2012. godine, te je zatražio naknadu nematerijalne štete.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
U odnosu na dužinu trajanja postupka okončanog Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 900515 12 Rev od 6. decembra 2012. godine
10. Ustavni sud zapaža da se apelant žali na dužinu trajanja postupka koji je okončan Rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 P 900515 12 Rev od 6. decembra 2012. godine.
11. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema navedenog rješenja Vrhovnog suda, budući da je rješenje Kantonalnog suda (kojim je odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje predmetnog postupka) doneseno 30. septembra 2014. godine, pa se podrazumijeva da je apelant osporeno rješenje Vrhovnog suda primio prije tog datuma. Apelant je 18. juna 2018. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu, pa proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
U odnosu na postupak po prijedlogu za ponavljanje postupka
12. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava na koja se apelant pozvao u apelaciji odnose na odluke donesene u postupku u kojima se odlučivalo o prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupaka, odnosno o "dopuni prijedloga za ponavljanje postupka". Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u predmetnim postupcima odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava i svoju praksu prema kojoj postupak po prijedlogu za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka, u principu, nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze, tj. nije se raspravljalo o meritumu pritužbe (npr. o osnovanosti tužbenog zahtijeva), nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri ponovni postupak (vidi, između ostalih, odluku Ustavnog suda AP 1040/07 od 26. juna 2007. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Međutim, Ustavni sud podsjeća da izuzetno, uzevši u obzir specifične okolnosti konkretnog postupka, ukoliko se u predmetnom slučaju radi u smislu autonomnog značenja tog pojma o utvrđivanju „građanskih prava i obaveza“ apelanta, može utvrditi da su takve apelacije dopustive u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije.
13. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se, u okolnostima konkretnog slučaja, u predmetnim postupcima nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se samo odlučivalo o tome da li su ispunjeni formalni zakonski uslovi da se dozvoli ponavljanje postupka. Stoga, predmetni postupci ne ulaze u opseg prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Nadalje, Ustavni sud ukazuje de se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. Imajući u vidu odredbe člana 74. Pravila Ustavnog suda, prema kojima Ustavni sud može u odluci kojom usvaja apelaciju odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, te imajući u vidu odluku o dopustivosti, Ustavni sud zaključuje da apelantu ne pripada pravo na isplatu tražene naknade.
16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević