Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3299/18 (S. K.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Povreda
Član 7. EK (Kažnjavanje samo na osnovu zakona)
  • Kazna
  • Zabrana retroaktivne primjene zakona
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3299/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 3299/18, rješavajući apelaciju Stefana Kosa, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sudija Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sudija na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Stefana Kosa.

Utvrđuje se povreda prava iz člana 7 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 K 260104 18 Kž 2 od 23. aprila 2018. godine.

Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjaluci koji je dužan da po hitnom postupku donese novu odluku poštujući prava iz člana 7 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da u skladu sa članom 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Stefan Kos (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Milica Cvijanović, advokat iz Banjaluke, podnio je 11. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 K 260104 18 Kž 2 od 23. aprila 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 K 260104 17 Kv 3 od 23. marta 2018. godine. Apelant je zatražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će se obustaviti izvršenje Presude Okružnog suda broj 71 0 K 260104 17 K do donošenja odluke po apelaciji.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda, Okružnog suda i Okružnog javnog tužilaštva Banjaluka (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju.

3. Pozvani su dostavili odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5. Nakon što je apelant sa Tužilaštvom sklopio ugovor o priznanju krivnje, Osnovni sud je donio Presudu broj 71 0 K 260104 17 K od 30. oktobra 2017. godine kojom je apelant proglašen krivim da je počinio krivično djelo neovlašćena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 224 stav 1 Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: KZ), pa mu je uz primjenu odredaba čl. 5, 28, 32, 33, 38 i 39 KZ izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

6. Osnovni sud je donio Rješenje broj 71 0 K 260104 17 Kv 3 od 23. marta 2018. godine kojim se odbija apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora koja mu je izrečena presudom od 30. oktobra 2017. godine u novčanu kaznu.

7. U obrazloženju rješenja, odlučujući o apelantovom zahtjevu, Osnovni sud je naveo da je u pravosnažnoj presudi primijenjen ranije važeći KZ, koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela za koje je apelant osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, a koji je prestao da važi 18. jula 2017. godine kada je stupio na snagu novi Krivični zakonik Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Krivični zakonik), u kojem nije propisana mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom, kako je bilo propisano odredbom člana 33 stav 2 ranije važećeg KZ. Osnovni sud je naveo da se nakon pravosnažnosti presude iscrpljuje mogućnost izbora blažeg zakona za optuženog (član 9 Krivičnog zakonika), već se na dalje zahtjeve u krivičnom postupku koji je okončan pravosnažnom presudom ima primijeniti krivični zakon koji je na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, pa se tako i u konkretnom slučaju ima primijeniti Krivični zakonik koji ne predviđa mogućnost zamjene kazne. Osnovni sud se pozvao na praksu Vrhovnog suda Republike Srpske, te zaključio da je apelantov zahtjev neosnovan.

8. Okružni sud je donio Rješenje broj 71 0 K 260104 18 Kž 2 od 23. aprila 2018. godine kojim je apelantova žalba odbijena kao neosnovana.

9. U obrazloženju osporene odluke Okružni sud naglašava da je prvostepeni sud pravilno ocijenio da je na snagu stupio novi Krivični zakonik u kojem nije propisana mogućnost zamjene kazne, a da je članom 415 važećeg zakona propisano da stupanjem na snagu Krivičnog zakonika prestaje da važi KZ, te nije bilo osnova za zamjenu kazne zatvora u novčanu.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

10. Apelant se poziva na povredu prava iz člana 7 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). U suštini, apelant navodi da je na njega primijenjen nepovoljniji zakon jer mu je izrečena kazna koja je stroža od one koja je bila primjenjiva kada je djelo učinjeno.

b) Odgovor na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Okružni sud navodi da je u osporenom rješenju iznio svoje razloge zbog kojih je odbio apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom.

12. Osnovni sud nije ništa konkretno naveo o apelaciji, već je uputio na praksu kojom se vodio u donošenju odluke, ali i na praksu Ustavnog suda, odnosno odluku u kojoj je utvrđena povreda u istovjetnoj pravnoj stvari.

13. Tužilaštvo je navelo da je apelacija neosnovana jer se blaži zakon primjenjuje do pravosnažnosti.

V.Relevantni propisi

14. Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 64/17) u relevantnom dijelu glasi:

Član 9.

(1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Ako je zakon izmjenjen za vrijeme izvršenja djela, primijeniće se zakon koji je bio na snazi kada je djelo dovršeno.

(2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela, a prije donošenja pravosnažne presude, jednom ili više puta izmijenjen zakon, primijeniće se zakon koji je najblaži za počinioca.

(3) Na učinioca krivičnog djela koje je propisano zakonom sa određenim vremenskim trajanjem, primijeniće se taj zakon bez obzira na to kada mu se sudi, osim ako tim zakonom nije drugačije određeno.

(4) Pravila važenja ovog zakonika iz st. 1, 2. i 3. ovog člana važe i u odnosu na dejstvo pravnih posljedica osude.

Član 415.

Stupanjem na snagu ovog zakonika prestaje da važi Krivični zakon Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske", br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 37/13).

15. Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 37/13) u relevantnom dijelu glasi: Vremensko važenje krivičnog zakona Član 4.

(1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela.

(2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela izmijenjen zakon, jednom ili više puta, primijeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.

Izricanje kazne zatvora Član 33.

(1) Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci na pune dane.

(2) Izrečena kazna zatvora koja ne prelazi šest mjeseci, može se na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom, shodno odredbi člana 36. st. 2. i 3. ovog zakona.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je rješenje Okružnog suda protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje je doneseno 23. aprila 2018. godine, a apelacija je podnesena 11. juna 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

20. Apelant osporava navedena rješenja tvrdeći da su mu tim rješenjima povrijeđena prava iz člana 7 Evropske konvencije.

21. Član 7 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Niko se ne smije smatrati krivim za krivično djelo izvršeno činjenjem ili nečinjenjem koje, u vrijeme kada je počinjeno, nije predstavljalo krivično djelo po unutrašnjem ili međunarodnom pravu. Isto tako, ne smije se izreći stroža kazna od one koja je bila primjenjiva u vrijeme kada je krivično djelo počinjeno.

2. Ovaj član ne utiče na ishod suđenja i kažnjavanje bilo kog lica za činjenje ili nečinjenje koje se u vrijeme počinjenja smatralo krivičnim djelom prema opštim pravnim principima koja priznaju civilizovani narodi.

22. Ustavni sud primjećuje da je identično pravno pitanje riješio u Odluci broj AP 1498/18 od 23. aprila 2018. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba), u kojoj je rješavajući apelantovu apelaciju u navedenom predmetu utvrdio da postoji kršenje člana 7 Evropske konvencije kada redovni sud nije primijenio KZ, već je (dajući gotovo isto obrazloženje kao prvostepeni sud u konkretnom predmetu) zaključio da se primjena odredaba člana 9 Krivičnog zakonika o vremenskom važenju krivičnog zakonodavstva ograničava na krivični postupak do pravosnažnosti presude, a u konkretnom slučaju se radi o postupku izvršenja pravosnažno izrečene kazne zatvora. Pozivajući se na praksu Evropskog suda u predmeti Del Rio Prada protiv Španije (Evropski sud, predstavka broj 42750/09 od 21. oktobra 2013. godine), kao i ukazujući na relevantne odredbe iz domaćeg zakonodavstva, Ustavni sud je u navedenom predmetu zaključio da, bez obzira na činjenicu da je pravosnažna presuda apelantu izrečena mjesec dana nakon što je stupio na snagu sada važeći Krivični zakonik, apelant je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci po odredbama ranije važećeg KZ, što mu je u skladu s odredbama ranije važećeg KZ davalo mogućnost da navedenu kaznu zatvora zamijeni novčanom kaznom. Takođe, Ustavni sud je u navedenom predmetu utvrdio da se ne može govoriti da član 33 stav 2 ranije važećeg KZ propisuje izvršenje kazne zatvora u nekom navodno operativnom smislu, već se radi o (pod zakonom propisanim okolnostima nakon odluke suda o zahtjevu osuđenog lica) novom, drugačijem obliku „kazne“ koja pogađa pravosnažno osuđeno lice. Radi se o institutu zamjene kazne koju je poznavao ranije važeći KZ, koji je licima koja su ispunjavala zakonom propisan uslov davao mogućnost da traže drugačiju kaznu od izrečene kazne zatvora koja je za njih blaža – novčanu kaznu. S obzirom na to da sada važeći Krivični zakonik isključuje takvu mogućnost, nesporno je da novi važeći zakon utiče na lica kojima je izrečena kazna zatvora koja ne prelazi period od šest mjeseci (u Republici Srpskoj), konkretno na apelanta, te se ne radi o izvršenju kazne, već o mjeri koja utiče na samu „kaznu“, odnosno apelantovu nemogućnost da kaznu zatvora zamijeni blažom i za njega očito povoljnijom novčanom kaznom.

23. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud primjećuje da se potpuno isti zaključak može primijeniti na navedeni predmet, zbog čega Ustavni sud nalazi da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7 Evropske konvencije, te se umjesto posebnog obrazloženja u potpunosti poziva na obrazloženje dato u Odluci broj AP 1498/18.

24. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je primjenom odredbi Krivičnog zakonika povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7 stav 1 Evropske konvencije.

25. Ustavni sud smatra da je radi zaštite apelantovih ustavnih prava dovoljno ukinuti Rješenje Okružnog suda broj 71 0 K 260104 18 Kž 2 od 23. aprila 2018. godine i vratiti na ponovni postupak, kako je navedeno u dispozitivu ove odluke.

VIII.Zaključak

26. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7 stav 1 Evropske konvencije jer je u konkretnom slučaju primjena Krivičnog zakonika kojim je odbijen apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora (koja mu je izrečena za krivično djelo po ranije važećem KZ) novčanom kaznom bila na apelantovu štetu, te je uticala na samu „kaznu“, a ne na njeno izvršenje.

27. Na osnovu člana 59 st. (1) i (2) i člana 62 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

28. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

29. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3299/18 (S. K.) | Sudska praksa | Aktio