Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3576/18 (Gas Petrol d.o.o. Brčko)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Protek roka
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3576/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3576/18, rješavajući apelacije Gas Petrol d.o.o. Brčko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje je podnio:
Gas Petrol d.o.o. Brčko protiv presuda Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 U 100143 17 Už od 19.
januara 2018. godine i broj 96 0 U 097829 17 Už od 5. decembra 2017. godine, u odnosu na član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog proteka roka za podnošenje apelacija.
Gas Petrol d.o.o. Brčko protiv rješenjā Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 028457 18 Uvp od 6. juna 2018. godine i broj S1 3 U 027736 18 Uvp od 22. maja 2018. godine, u odnosu na član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, zbog toga što su ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
AP-3576/18
1. Gas Petrol d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Oparnica advokat iz Brčkog, podnio je 2. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 028457 18 Uvp od 6. juna 2018. godine i Presude Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 U 100143 17 Už od 19. januara 2018. godine.
2. Rješenjem Direkcije za finansije Poreske uprave Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Direkcija) broj UP –I-14.3-04.3-4540-023/16 od 18. jula 2016. godine naloženo je apelantu da na ime javnih prihoda izvrši uplatu vodoprivredne naknade i kamate zbog neplaćanja te naknade u određenim novčanim iznosima.
3. Rješenjem Apelacione komisije Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelaciona komsija) broj UP-II-14-000081/16 od 19. septembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta podnesena protiv rješenja Direkcije.
4. Presudom Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 U 100143 16 U od 13. novembra 2017. godine, koja je potvrđena Presudom Apelacionog suda broj 96 0 U 100143 17 Už od 19. januara 2018. godine, odbijena je u cijelosti apelantova tužba kao neosnovana.
5. Apelant je 9. marta 2018. godine Sudu BiH, putem Osnovnog suda, podnio zahtjev za preispitivanje Presude Apelacionog suda broj 96 0 U 100143 17 Už od 19. januara 2018. godine, koji je Rješenjem broj S1 3 U 028457 18 Uvp od 6. juna 2018. godine, odbacio kao nedozvoljen apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke.
AP-3588/18
6. Apelant, kojeg zastupa Dragan Oparnica advokat iz Brčkog, podnio je 2. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Suda BiH broj S1 3 U 027736 18 Uvp od 22. maja 2018. godine i Presude Apelacionog suda broj 96 0 U 097829 17 Už od 5. decembra 2017. godine.
7. Rješenjem Direkcije broj UP-I-14.8-04.3-8756/15 od 31. marta 2016. godine naloženo je apelantu da na ime javnih prihoda izvrši uplatu vodoprivredne naknade i kamate zbog neplaćanja te naknade u određenim novčanim iznosima.
8. Rješenjem Apelacione komisije broj UP-II-14-000040/16 od 26. aprila 2016. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta podnesena protiv rješenja Direkcije.
9. Presudom Osnovnog suda broj 96 0 U 097829 16 U od 29. augusta 2017. godine, koja je potvrđena Presudom Apelacionog suda broj 96 0 U 097829 17 Už od 5. decembra 2017. godine, odbijena je u cijelosti apelantova tužba kao neosnovana.
10. Apelant je 11. januara 2018. godine Sudu BiH, putem Osnovnog suda, podnio zahtjev za preispitivanje Presude Apelacionog suda broj 96 0 U 097829 17 Už od 5. decembra 2017. godine, koji je Rješenjem broj S1 3 U 027736 18 Uvp od 22. maja 2018. godine, odbacio kao nedozvoljen apelantov zahtjev za preispitivanje sudske odluke.
Spajanje predmeta
11. S obzirom na to da navedene apelacije odnose na istog apelanat i pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3576/18.
Apelacioni navodi
12. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
U odnosu na pravo na imovinu
14. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv presuda Apelacionog suda br. 96 0 U 100143 17 Už od 19. januara 2018. godine i 96 0 U 097829 17 Už od 5. decembra 2017. godine podnio zahtjeve za preispitivanje sudskih odluka koje je Sud BiH rješenjima broj S1 3 U 028457 18 Uvp od 6. juni 2018. godine i broj S1 3 U 027736 18 Uvp od 22. maja 2018. godine odbacio kao nedozvoljene. Ustavni sud konstatuje da je zahtjev za preispitivanje sudske odluke u konkretnim slučajevima neefektivan pravni lijek, u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da su konačne odluke presude Apelacionog suda br. 96 0 U 100143 17 Už od 19. januara 2018. godine i 96 0 U 097829 16 Už od 5. decembra 2017. godine.
15. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema navedenih presuda, budući da je apelant 9. marta i 11. januara 2018. godine podnio zahtjeve za preispitivanje predmetnih presuda Apelacionog suda, pa se podrazumijeva da je apelant navedene presude primio prije tog datuma. Apelant je 2. jula 2018. godine podnio apelacije Ustavnom sudu, pa proizlazi da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Dakle, predmetne apelacije su podnesene neblagovremeno, odnosno nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
16. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da su apelacije u ovom dijelu podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporena rješenja.
U odnosu na pravo na pravično suđenje
17. U vezi s apelantovim navodima o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud podsjeća na to da, u skladu sa svojim ranijim stavovima, Ustavni sud podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba ; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud ukazuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spadaju i obaveze koje proizlaze iz poreskog i javnog zakonodavstva. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, slijedi da su navodi apelanata o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević