Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1934/18 (G. L.)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Nije krivična optužba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1934/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-1934/18, rješavajući apelaciju Gorana Lujića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gorana Lujića podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine broj 96 0 K 087004 17 Kž 2 od 6. februara 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Goran Lujić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 27. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud) broj 96 0 K 087004 17 Kž 2 od 6. februara 2018. godine.

2. Rješenjem Osnovnog suda Brčko distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 96 0 K 087004 15 K od 11. decembra 2017. godine ispravljena je Presuda Osnovnog suda broj 96 0 K 087004 15 K od 19. maja 2017. godine tako da se u dispozitivu presude iza riječi "jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci" dodaje novi stav koji glasi: "Optuženom se izriče mjera bezbjednosti oduzimanje predmeta i to novca u iznosu od 2.088,30 KM", te u obrazloženju presude na strani 34 iza stava 2. dodaje se novi stav "Sud je optuženom izrekao mjeru bezbjednosti oduzimanja predmeta na osnovu člana 71. stav 1. tačka e) i člana 78. stav 1. KZ, kojom je od optuženog oduzet novac u iznosu od 2.088,30 KM, jer je navedeni novac bio upotrijebljen za učinjenje krivičnog djela, a navedeni iznos uplatiće se na račun Budžeta Brčko distrikta BiH".

3. U obrazloženju rješenja je navedeno da je Presudom Osnovnog suda broj 96 0 K 087004 15 K od 19. maja 2017. godine apelant oslobođen optužbe za krivično djelo ugrožavanje javnog saobraćaja, a oglašen krivim zbog krivičnog djela protivzakonitog posredovanja i produženog krivičnog djela krivotvorenja službene isprave, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od deset mjeseci i izrečena mu je mjera bezbjednosti oduzimanje predmeta i to u novcu u iznosu od 2.088,30 KM. Dalje je navedeno da je presuda javno objavljena 19. maja 2017. godine, kao i da je u žalbenom postupku presudom Apelacionog suda od 24. oktobra 2017. godine odbijena kao neosnovana žalba Tužilaštava, a djelimično uvažena žalba apelantovog branioca, te je apelant oslobođen od optužbe za tačku 1. optužnice. Osnovni sud je istaknuo da je u obrazloženju presude Apelacionog suda od 24. oktobra 2017. godine navedeno da postoji očigledna nesaglasnost između pismenog otpravka presude i njenog izvornika koji je javno objavljen, odnosno da je u pismenom otpravku presude izostavljena izrečena mjera bezbjednosti, a koja nesaglasnost će se otkloniti donošenjem posebnog rješenja u skladu sa odredbama članom 291. Zakona o krivičnom postupku Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: ZKP), a koje se odnose na ispravku presude. Osnovni sud je, dalje, naveo da je apelant 11. decembra 2017. godine podnio "zahtjev za otklanjanje nedostataka prvostepene presude" u kojem je naveo da se u presudi Apelacionog suda navodi da se propustom prvostepenog suda u pogledu izrečene mjere otklanja donošenjem posebnog rješenja, te da kako do sada nije dobio posebno rješenje u skladu sa članom 291. predložio je njegovo donošenje. Osnovni sud je uvidom u spis utvrdio da je riječ o očiglednoj nesaglasnosti između pismenog otpravka i izvornika presude, te cijeneći sve izneseno odlučio kao u dispozitivu.

4. Rješenjem Apelacionog suda broj 96 0 K 087004 17 Kž 2 od 6. februara 2018. godine odbijena je kao neosnovana žalba apelanta koju je podnio protiv Rješenja Osnovnog suda broj 96 0 K 087004 15 K od 11. decembra 2017. godine. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je naveo je odredbama člana 291. stav 2. ZKP propisano da ako postoji nesaglasnost između pisanog otpravka presude i njenog izvornika u pogledu podataka iz člana 285. sta 1. tač. a. do e. i tačka g. ZKP, rješenje o ispravci će se dostaviti osobama koje imaju pravo žalbe i protiv presude, u kom slučaju rok za žalbu protiv presude koja je tim rješenjem ispravljena teče od dana dostavljanja tog rješenja i u tom slučaju protiv tog rješenja posebna žalba nije dopuštena. Međutim, Apelacioni sud je ukazao da se u konkretnom slučaju ne radi o takvoj procesnoj situaciji, budući da zahtjev za ispravku presude, povodom kojeg je doneseno pobijano rješenje, nije podesen unutar roka za žalbu protiv prvostepene presude od 19. maja 2017. godine. Naime, u slučaju da jeste podnesen unutar tog roka, tada bi donošenjem rješenja o ispravci presude rok za žalbu protiv presude počeo teći danom dostavljanja rješenja, pa bi se tako doneseno rješenje moglo pobijati isključivo žalbom protiv presude. Apelacioni sud je naveo da je u konkretnom slučaju rješenje kojim se ispravlja prvostepena presuda, u pogledu odluke o mjeri bezbjednosti iz člana 285. stav 1. tačka e. ZKP-a, doneseno na prijedlog apelanta nakon pravosnažnosti prvostepene presude, odnosno nakon donošenja presude Apelacionog suda od 24. oktobra 2017. godine, tako da je u takvoj situaciji dopuštena posebna žalba isključivo protiv tog rješenja. Dalje je navedeno da imajući u vidu da je u konkretnom slučaju prvostepena presuda postala pravosnažna, žalbom protiv takvog rješenja se mogla pobijati samo pravilnost i zakonitost samog tog rješenja, ali ne i prvostepena presuda, kao ni presuda Apelacionog suda. Stoga, Apelacioni sud je ukazao da se, odlučujući o apelantovoj žalbi, nije upuštao u osnovanost žalbenih navoda koji se tiču Presude Osnovnog suda broj 96 o K 087004 15 K od 19. maja 2017. godine, jer je o tome odlučio svojom presudom od 24. oktobra 2017. godine, kao ni onih navoda koji se odnose na samu tu presudu, s obzirom na to da je ona postala pravosnažna i protiv nje nije bilo moguće izjavljivati redovne pravne lijekove. Budući da se apelant u predmetnoj žalbi uglavnom bavi pitanjem pravilnosti činjeničnog stanja na kome se temelji prvostepena presuda (mjera sigurnosti), odnosno zakonitošću dokaza na kojima se temelji činjenično stanje u tom dijelu, što je moglo biti predmetom osporavanja samo u okviru žalbe na prvostepenu presudu, ali ne i u okviru žalbe na pobijano rješenje o ispravci prvostepene presude, Apelacioni sud je naveo da se nije upuštao u osnovanost takvih žalbenih prigovora. S obzirom na to, te kako se žalbom ne dovodi u pitanje opravdanost i zakonitost rješenja o ispravci, u pogledu pravilnosti primjene odredaba člana 291. stav 2. ZKP, Apelacioni sud je žalbu apelanta u cijelosti odbio kao neosnovanu.

5. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 3. tačka c) Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka (h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantov slučaj. Dakle, potrebno je odgovoriti na pitanje li se osporenim odlukama odlučivalo o građanskim pravima ili obavezama apelanta, odnosno da li se odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža, kako to proizlazi iz činjeničnog stanja predmeta, da je Presudom Osnovnog suda broj 96 0 K 087004 15 K od 19. maja 2017. godine, koja je javno objavljena, apelantu izrečena mjera bezbjednosti oduzimanja predmeta (novca), dok je mjera bezbjednosti izostavljena prilikom pisane izrade navedene presude. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je osporenim rješenjima (koja se odnose na ispravku prvostepene presude) otklonjena samo nesaglasnost između originala i pisano izrađene presude, te da se tim rješenjima nisu utvrđivala nikakva nova "građanska prava ili obaveze" apelanta (u odnosu na presudu donesenu u krivičnom postupku), niti se odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta. S obzirom na to, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1934/18 (G. L.) | Sudska praksa | Aktio