Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3702/18 (M.Č.)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3702/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-3702/18, rješavajući apelaciju M. Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine -Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. Č. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 92 0 Rs 046500 17 Rev od 28. marta 2018. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 045948 17 Gž od 12. decembra 2017. godine i presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 Rs 046500 16 Rs od 12.
juna 2017. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. M. Č. iz Milića (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 7. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 92 0 Rs 046500 17 Rev od 28. mart 2018. godine, presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 045948 17 Gž od 12. decembra 2017. godine i presude Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 Rs 046500 16 Rs od 12. juna 2017. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Vlasenici broj 92 0 Rs 046500 16 Rs od 12. juna 2017. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim bi se poništilo kao nezakonito rješenje tužene Opštine Milići o prestanku radnog odnosa apelantu, te bi se tuženi obavezao da apelanta vrati na posao i rasporedi na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i radnim sposobnostima, te da mu isplati sve izgubljene zarade (plata, regres, topli obrok i ostala lična primanja). Isto tako se apelant obavezuje da tuženom nadokandi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.591,20 KM. Presudom Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 045948 17 Gž od 12. decembra 2017. godine, žalbe apelanta su odbijene kao neosnovane i potvrđena presuda prvostepenog suda, u dijelu odluke kojim je usvojen tužbeni zahtjev (prvi stav izreke) i u dijelu o troškovima parničnog postupka (treći stav izreke). U preostalom dijelu kojom je apelant odbijen sa tužbenim zahtjevom (drugi stav izreke) prvostepena presuda ostaje neizmijenjena. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedozvoljena. Odredbom člana 247. stav 2. Zakona o aprničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 49/09 i 61/13- u daljnjem tekstu: ZPP) je, između ostalog, propisano da je revizija nedozvoljena ako nije izjavljena preko punomoćnika iz člana 301. b) ZPP-a. Članom 301.b) stav 1. ZPP-a, propisano je da u postupku po reviziji stranku mora, kao punomoćnik zastupati advokat, osim ako je sama stranka advokat, a izuzetno od ovog stava, stranka može sama izjaviti reviziju ako ima položen pravosudni ispit. Iz stanja predmetnog spisa proizilazi da revident nije advokat, niti ima položen pravosudni ispit (ima SSS-administartor informacionog sistema) i, time, ne spada u krug lica koja su po zakonu ovlašćena na izjavljivanje revizije, te kako se radi o neotklonjivom procesnom nedostatku izjavljena revizija se ukazuje nedozvoljenom.
3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo da lica ne budu podvrgnuta mučenju ili nehumanim ponižavajućim postupcima iz člana II/3. b) Ustava Bosne i Hercegovine i član 3. Evropske konvencije, pravo na pravično suđenje iz člana II/3 e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. tačka Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 045948 17 Gž od 12. decembra 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 92 0 Rs 046500 17 Rev od 28. marta 2018. godine, odbačena kao nedozvoljena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 045948 17 Gž od 12. decembra 2017. godine donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj odluci broj AP 382/17 od 10. maja 2017. godine zaključio da zakonsko ograničenje iz člana 247. ZPP nije u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. S obzirom na to da je apelantu 25. decembra 2017. godine uručena presuda Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 045948 17 Gž od 12. decembra 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 7. jula. 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 92 0 P 045948 17 Gž od 12. decembra 2017. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c). Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević