Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1726/16 ("Papirus" d.o.o. Zvornik)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1726/16
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-1726/16, rješavajući apelaciju "Papirus" d.o.o. Zvornik, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija "Papirus" d.o.o.
Zvornik podnesena protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 59 0 Ps 025046 15 Pž od 15. februara 2016. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. "Papirus" d.o.o. Zvornik (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Amila-Mimica Kunosić advokat iz Tuzle, podnio je 15. aprila 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Višeg privrednog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Viši privredni sud) broj 59 0 Ps 025046 15 Pž od 15. februara 2016. godine.
2. Rješenjem Okružnog privrednog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni privredni sud) broj 59 0 Ps 025046 12 Ps od 11. novembra 2015. godine odlučeno je da se smatra povučenom apelantova tužba koju je podnio protiv tuženog "NOVI VELEPROMET" a.d. Zvornik radi ispunjenja ugovora i naknade štete. Okružni privredni sud je u obrazloženju rješenja naveo da je, postupajući po apelantovoj tužbi, ovaj sud zakazao pripremno ročište za 11. novembar 2015. godine sa početkom u 8.00 sati, ali da na navedeno ročište nije pristupio apelant kao tužilac, iako je uredno pozvan, a kako tuženi nije zahtijevao da se ročište održi, stvorili su se uslovi za donošenje rješenja da se tužba smatra povučenom na osnovu odredaba člana 84. stav 1. ZPP. Okružni privredni sud je, također, naveo da činjenica da je apelant, putem punomoćnika advokata Amile - Mimica Kunosić, podneskom od 8. novembra 2015. godine (ispravno 9. novembra 2015. godine) tražio odlaganje navedenog ročišta, nema uticaja na donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe obzirom da je poziv za navedeno ročište uredno uručen punomoćniku apelanta Tomašević Željki, a da je apelant advokata Amilu - Mimica Kunosić opunomoćio da ga zastupa u ovom predmetu tek od 9. novembra 2015. godine. Okružni privredni sud je ukazao da je apelant, u smislu člana 111. stav 2., u vezi s članom 433.d ZPP, bio dužan da najkasnije tri dana prije održavanja ročišta stavi prijedlog za odlaganje zakazanog ročišta, kako bi sud imao dovoljno vremena da provjeri da li su ispunjeni svi uslovi za njegovo održavanje.
3. Rješenjem Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 025046 15 Pž od 15. februara 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba izjavljena protiv Rješenja Okružnog privrednog suda broj 59 0 Ps 025046 12 Ps od 11. novembra 2015. godine i navedeno rješenje je potvrđeno.
4. Protiv navedenog Rješenja Višeg privrednog suda broj 59 0 Ps 025046 15 Pž od 15. februara 2016. godine apelant je izjavio reviziju 15. marta 2016. godine.
5. Prema informaciji koju je Vrhovni sud Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) dostavio Ustavnom sudu dopisom od 15. jula 2016. godine, taj sud je 3. maja 2016. godine donio Rješenje broj 59 0 Ps 025046 16 Rev kojim je apelantovu reviziju odbio kao neosnovanu. Vrhovni sud je u obrazloženju navedenog rješenja istakao da među parničnim strankama nije sporno da na pripremno ročište zakazano za 11. novembar 2015. godine nije pristupio apelant iako je uredno obaviješten, a da tuženi, koji je pristupio na pripremno ročište, nije zahtijevao da se ročište održi. Kod takvog stanja stvari, prema stavu Vrhovnog suda, pravilan je zaključak nižestepenih sudova, da je apelantova tužba povučena, u smislu odredaba člana 84. stav 1. ZPP. Nadalje, Vrhovni sud je naveo da sama činjenica, da je apelant 9. novembra 2015. godine dostavio prvostepenom sudu podnesak kojim traži odgodu navedenog pripremnog ročišta, ne utiče na drugačiji zaključak suda, jer u situaciji, kada na pripremno ročište ne pristupi uredno obaviješten tužilac, a tuženi ne zahtijeva da se ročište održi, dolazi do povlačenja tužbe po sili zakona, pri čemu, nedolazak na pripremno ročište apelant nije mogao nadomjestiti podneskom od 9. novembra 2015. godine, tim prije, što je navedenim podneskom tražena odgoda ročišta zbog nepripremljenost za isto, mada je poziv za ročište primljen 24. septembra 2015. godine, tj. nepuna dva mjeseca prije.
Apelacioni navodi
6. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti, između ostalog, navodi da su redovni sudovi u predmetnom postupku pogrešno primijenili odredbe ZPP-a, te da su mu onemogućili pristup sudu, kao i da su povrijedili njegovo pravo na suđenje u razumnom roku. Apelant je tražio da mu se dosudi naknada troškova za sastavljanje apelacije.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. Takođe, Ustavni sud podsjeća da pravo na donošenje odluke u razumnom roku predstavlja samo jedan od aspekata prava na pravično suđenje koji garantuje apelantima da, i bez ispunjavanja ostalih uslova neophodnih za dopustivost apelacije u smislu člana 18. Pravila Ustavnog suda (meritorna odluka, rok, iscrpljivanje pravnih lijekova i dr.), mogu podnijeti apelaciju u toku trajanja postupka pred redovnim sudovima. Smisao ove odredbe je omogućavanje Ustavnom sudu da razmatra apelaciju samo u pogledu dužine postupka kako bi svojom odlukom omogućio apelantima da u razumnim rokovima dođu do konačne odluke što je osnovni smisao i krajnji cilj svakog sudskog postupka. Stoga bi, u situaciji kad sami apelanti ne postupe po nalogu suda i time izgube mogućnost da dođu do konačne odluke u predmetnom postupku bilo iluzorno očekivati da će Ustavni sud pružiti zaštitu samo u odnosu na ovaj aspekt prava na pravično suđenje i pored činjenice da apelanti zbog neiscrpljivanja pravnog lijeka neće ispuniti prvi i osnovni uslov dopustivosti, a to je konačna odluka. Takvim postupanjem Ustavni sud bi ovaj aspekt prava na pravično suđenje sveo na puki formalizam odnosno obezvrijedio značaj mehanizma koji omogućava Ustavnom sudu da u toku trajanja postupka reagira, odnosno naloži redovnim sudovima da donesu odluku. Suprotno tumačenje garancija koje pruža ovaj član dovelo bi do toga da bi redovni sudovi imali čitav niz sudskih postupaka u kojim apelanti uopšte ne žele ishoditi konačnu odluku ali će, zbog mogućnosti koje pruža pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao segmenta prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pokretati i istrajavati na vođenju ovakvih postupaka s nadom da će zbog eventualnog kršenja ovog prava moći dobiti naknadu nematerijalne štete shodno članu 74. Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-4265/14 od 19. aprila 2017. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
10. U konkretnom slučaju redovni sudovi su zaključili da se apelantova tužba smatra povučenom jer je propustio da prisustvuje zakazanom ročištu, iako je bio uredno obaviješten, a tuženi nije tražio da se ročište održi. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao pristupiti zakazanom ročištu, odnosno morao je ispoštovati proceduru predviđenu ZPP-om, što je apelant propustio da učini. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
11. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U odnosu na zahtjev apelanta za naknadu troškova za sastavljanje apelacije, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, iz čega proizlazi da troškovi sastavljanja apelacije padaju isključivao na teret apelanata.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević