Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3679/18 (H. i A. P.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3679/18
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednik Mato Tadić i sutkinja Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP 3679/18 rješavajući zahtjev H. i A. P. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine", broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev H. i A. P., za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. H. i A. P. (u daljnjem tekstu: prvoapelant i drugoapelant odnosno apelanti), iz Sarajeva, koje zastupa Zikreta Ibrahimović, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 9. jula 2018. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Zaključka Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 I 008598 12 I od 2. jula 2018. godine. Apelanti su također, podnijeli zahtjev za donošenje privremene mjere da se „odloži izvršenje Rješenja o izvršenju Suda BiH broj S1 3 I 008598 i Zaključka S1 31008598 od 2. jula 2018. godine, kojim se dužnik obavještava da je određeno drugo ročište za prodaju na dan 28. augusta 2018. godine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine“.
2. Rješenjem o izvršenju Suda BiH broj S1 3 I 008598 12 I od 18. juna 2013. godine, dozvoljeno je izvršenje presude Suda BiH broj K-14/09 od 15. decembra 2009. godine, kojom je prvoapelant oglašen krivim za krivično djelo neplaćanja poreza iz člana 21. Krivičnog zakona BiH, pa mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 20.000,00 KM, koju je dužnik obavezan da plati u roku od 3 (tri) mjeseca od dana pravosnažnosti presude, kao i iznos od 199.833,00 KM u korist Budžeta BiH, koji je srazmjeran imovinskoj koristi pribavljenoj izvršenjem navedenog krivičnog djela. U izvršnom postupku je utvrđeno da je navedena presuda postala pravomoćna i izvršna, pa kako dužnik nije ispunio obavezu u roku određenom za dobrovoljno ispunjenje, to je rješenjem o izvršenju dozvoljeno predloženo izvršenje pljenidbom 1/3 plaće dužnika koju ostvaruje kod ITT INGRAP d.o.o Tešanj; CENTROTRANS-MT INTERNACIONAL d.o.o Sarajevo, BOSNATRANSPORT d.d. Sarajevo i prenosom istih na račun povjerioca.
3. Sud BiH je odredio predloženo izvršenje i to: a) pljenidbom do 1/3 plaće dužnika koji isti ostvaruje kod: ITTINGRAP d.o.o. Tešanj; CENTROTRANS-MT INTERNACIONAL d.o.o.
Sarajevo; BOSNATRANSPORT d.d. Sarajevo; b) nadalje, zabranom privrednim subjektima ITT INGRAP d.o.o. Tešanj; CENTROTRANS-MT INTERNACIONAL d.o.o. Sarajevo;
BOSNATRANSPORT d.d. Sarajevo kao dužnikovim dužnicima da zaplijenjeni dio plaće isplaćuju dužniku, a dužniku se zabranjuje da te dijelove plaće naplati i inače s njima raspolaže; c) i konačno, nalaženo je dužnikovim dužnicima da zaplienjeni dio plaće dužnika isplaćuje povjeriocu i to na transakcijski račun povjerioca JRT TREZOR BIH - DEPOZITNI RAČUN broj 3380002210018390 kod Unicredit Bank.
4. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 I 008598 14 Gži od 4. aprila 2014. godine žalba prvoapelanta je odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno. U konkretnom slučaju, kako se zaključuje ovim rješenjem, prvoapelant u žalbi protiv navedenog rješenja ne navodi ni jedan žalbeni razlog iz člana 41. stav 2. Zakona o izvršnom postupku pred Sudom BiH, a koji se odnosi na osporavanje rješenja o izvršenju. Svi navodi žalbe odnose se na izvršni naslov odnosno odluku koja je postala izvršna i pravomoćna i na osnovu koje je dozvoljeno izvršenje. Stoga, Sud BiH istaknute prigovore u žalbi koji se odnose na presudu koja se izvršava nije ni cijenio, jer je u tom dijelu žalba dužnika nedopuštena.
5. Rješenjem o izvršenju Sud BiH broj S1 3 I 008598 13 I od 20. februara 2015. godine određeno je da će se pored prvobitno određenog izvršenja pljenidbom plate do 1/3 plate prvoapelanta izvršenje provoditi i a) izvršenjem na vlasničkom dijelu drugoapelanta na nekretnini kuća - kućište pobliže opisana u tačci 1) ovog rješenja i b) pljenidbom, procjenom i prodajom pokretnih stvari prvoapelanta.
6. Rješenjem Suda BiH broj S1 3 I 008598 12 I od 10. februara 2016. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Suda BiH broj S1 3 I 008598 16 Gž2 od 10. marta 2016. godine, odbijen je kao neosnovan prijedlog prvoapelanta za odgađanje izvršenja.
7. Zaključkom Suda BiH broj S1 3 I 008598 12 I od 17. aprila 2018. godine je određeno ročište za prodaju nekretnina prvoapelanta označene kao: k.č. broj 660 u naravi „Kuća i kućište“, površine 48m , upisana u z.k. ui. br. 350 K.O. SP Sarajevo - Mahala CVII usmenim javnim nadmetanjem 18. maja 2018. godine u 9,30 sati.
8. Zaključkom Suda BiH broj S1 3 I 008598 12 I od 2. jula 2018. godine je određeno ročište za prodaju nekretnina dužnika označene kao: k.č. broj 660 u naravi „Kuća i kućište“, površine 48m , upisana u z.k. ui. br. 350 K.O. SP Sarajevo - Mahala CVII usmenim javnim nadmetanjem 28. augusta 2018. godine u 10,00 sati.
9. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama u izvršnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i član 11. Pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima.
10. Kako se navodi u dopuni apelacije, prvoapelant je u predmetu izvršenja više puta tražio odlaganje izvršenja, pa i pozivanjem da se radi o njegovom domu koji je zaštićen po članu 8. Evropske konvencije, ali to nije rezultiralo nikakvim sudskim rješenjem, a pogotovu ne obustavom postupka iz tog razloga. Dalje se navodi da je evidentno da apelanti snose posljedice ovakvog nemarnog postupanja države u odnosu na pozitivne obaveze da svim građanima pod svojom jurisdikcijom obezbjede egzistencijalni minimum i socijalnu zaštitu u skladu sa međunarodnim dokumentima u šta svakako spada obezbjeđenje „krova nad glavom“, a ne njegovo oduzimanje koje ne zadovoljava čak ni kriterije javnog interesa i potpuno je obesmišljeno postojanjem očigledne dvostruke naplate u korist istog povjerioca. Stoga, apelanti smatraju da zaista postoje opravdani razlozi u interesu zaštite prava apelanata i koji su pogođeni određivanjem prodaje njihovog doma u izvršnom postupku da se do donošenja meritorne odluke u ovom predmetu privremeno odloži izvršenje.
11. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.»
12. Ustavni sud naglašava da donošenje privremene mjere ima smisla i opravdanje jedino u situaciji kada šteta, čiji je nastanak nedvosmisleno naznačen u apelaciji i priloženim dokazima, može biti spriječena ili ograničena uvođenjem privremenih mjera.
13. U vezi s navedenim Ustavni sud podsjeća da razlozi i dokazi koje su apelanti dužni dostaviti Ustavnom sudu u prilog zahtjevu za donošenje privremene mjere moraju biti takvi da prima facie ukažu na neophodnost primjene ovog mehanizma kao, u datom trenutku, jedinog raspoloživog mehanizma u domaćem pravnom sistemu koji može privremeno spriječiti određene neotklonjive štetne posljedice i koji je u interesu stranaka i postupka. Izvjesnost nastupanja posljedica i njihov obim apelanti su dužni argumentovati i potkrijepiti dokazima i stoga je neprihvatljivo njihovo paušalno isticanje. Ustavni sud posebno naglašava da osnovanost apelacije ispituje odvojeno od osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Dakle, razlozi koje Ustavni sud uvažava pri usvajanju ili neusvajanju zahtjeva za donošenje privremene mjere su različiti od razloga koje Ustavni sud uvažava pri odlučivanju o apelaciji odnosno ne mogu se analogno primijeniti pri odlučivanju o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere.
14. Ustavni sud zapaža da apelanti zahtjevom za donošenje privremene mjere traže da se obustavi izvršenje presude Suda BiH, zasnivajući taj zahtjev na navodima o kršenju prava na pravično suđenje i prava na imovinu koji se odnose na meritum apelacije. U vezi s tim Ustavni sud podsjeća da je u dosadašnjoj praksi u brojnim odlukama ukazao da pravo na izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja dio prava na „pristup sudu“ što predstavlja neodvojiv segment prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-288/03 od 17 decembra 2004. godine, broj AP-464/04 od 17. februara 2005. godine i broj AP-774/04 od 20. decembra 2005. godine sve objavljenje na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Stoga, zahtjev za donošenje privremene mjere kojom se traži odlaganje izvršenja pravosnažne sudske odluke mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se napravi izuzetak od navedenog stava. Shodno navedenom, Ustavni sud smatra da navodi koji su apelanti ponudili u korist donošenja privremene mjere a koji se, kako je naprijed već rečeno, odnose isključivo na navode vezane za meritum odnosno suštinu apelacije, ne mogu predstavljati dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere odnosno da apelanti nisu ponudili razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donijeli privremenu mjeru kojom bi zabranili postupanje nadležnog suda u postupku izvršenja pravosnažne sudske presude. Zbog navedenog Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanata za donošenje privremene mjere neosnovan.
15. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
16. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
17. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević