Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1109/18 (I. A. i V.M.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 420
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-1109/18
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mirsad Ćeman i Mato Tadić i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP 1109/18, rješavajući apelacije I. A. i V. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije koje su podnijeli I. A. i V. M.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupaka u predmetima pred Kantonalnim sudom u Mostaru br. 53 0 Rs 056001 15 Rsž i 56 0 Rs 054110 17 Rsž.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu I. A. isplati iznos od 2.100,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, a apelantici V. M. isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupaka iz ove odluke u predmetima br. 53 0 Rs 056001 15 Rsž i 56 0 Rs 054110 17 Rsž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 1109/18
1. I. A. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Konjica, kojeg zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnio je 21. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 53 0 Rs 056001 15 Rsž. Apelant je pokrenuo predmetni parnični postupak tužbom od 22. aprila 2011. godine pred Općinskim sudom u Mostaru protiv tuženog (Hercegovačko-neretvanski kanton, Ministarstvo unutrašnjih poslova) radi isplate naknada po osnovu radnog odnosa. Odlučujući po prijedlogu Općinskog suda u Mostaru za delegaciju nadležnosti zbog prevelikog broja predmeta i zaostatka u radu, Kantonalni sud je riješio da u predmetnoj pravnoj stvari postupa Općinski sud u Čapljini. Općinski sud u Čapljini je 13. maja 2015. godine donio presudu, protiv koje je tuženi podnio žalbu. Predmetni spis je 26. juna 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi i, prema stanju spisa, postupak je u toku pred Kantonalnim sudom (parnični postupak traje ukupno sedam godina i četiri mjeseca i nije izvjesno kada će biti okončan).
AP 2399/18
2. V. M. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Mostara, koju zastupa Sadudin Zaklan, advokat iz Mostara, podnijela je 20. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je u toku pred Kantonalnim sudom u predmetu broj 56 0 Rs 054110 17 Rsž. Apelantica je pokrenula parnični postupak tužbom od 28. septembra 2012. godine pred Općinskim sudom u Mostaru protiv tuženog (Hercegovačko-neretvanski kanton, Ministarstvo pravosuđa, uprave i lokalne samouprave) radi isplate. Rješenjem Kantonalnog suda broj 58 0 V 118205 16 V od 9. marta 2016. godine predmet je delegiran Općinskom sudu u Konjicu. Općinski sud u Konjicu je 30. decembra 2016. godine donio presudu, protiv koje je tuženi podnio žalbu, nakon čega je predmetni spis 21. marta 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi (parnični postupak traje nepunih šest godina i nije izvjesno kada će biti okončan). II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru, Općinskog suda u Čapljini, Općinskog suda u Konjicu, te Kantonalnog suda zatraženo je u periodu od 8. marta do 8. juna 2018. godine da dostave odgovore na apelacije.
4. Općinski sud u Mostaru, Općinski sud u Čapljini, Općinski sud u Konjicu i Kantonalni sud su u periodu od 12. marta 2018. godine do 21. juna 2018. godine dostavili odgovore na predmetne apelacije.
5. S obzirom na to da se navedene apelacije odnose na isto pitanje, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio da spoji predmete br. AP 1109/18 i AP 2399/18, vodi jedan postupak i donese jednu odluku pod brojem AP 1109/18.
III.Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelanti su podnijeli apelacije zbog dužine trajanja parničnih postupaka koji su započeli 22. aprila 2011. godine i 28. septembra 2012. godine i koji, prema stanju u spisima, u vrijeme donošenja konkretne odluke traju sedam godina i četiri mjeseca, odnosno nepunih šest godina.
8. Prema stanju u spisima, predmetni postupci još uvijek su u toku pred Kantonalnim sudom i nije izvjesno kada će biti okončani.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. U predmetnim apelacijama apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja parničnih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, u predmetu broj AP 1109/18 apelant se poziva i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelanti traže naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnih postupaka.
b) Odgovori na apelacije
10. Općinski sud u Mostaru ukratko je naveo da su predmetni postupci delegirani Općinskom sudu u Čapljini i Općinskom sudu u Konjicu. U predmetu broj AP 2399/18 istaknuto je da Uputstvo Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTVBiH) za izradu Plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta od 16. decembra 2010. godine i Plan VSTVBiH za rješavanje starih predmeta sadrže sve odgovore na navode iz predmetne apelacije.
11. Općinski sud u Čapljini i Općinski sud u Konjicu su naveli koje procesne radnje su preduzeli tokom postupaka, te je istaknuto da svojim postupanjem nisu povrijedili prava na koja se pozivaju apelanti.
12. Kantonalni sud opravdava dužinu trajanja predmetnih postupaka tako što se poziva na Plan rješavanja starih predmeta, prema kojem se predmeti u rad daju kvartalno i to prioritetni, stari – planski i redovni hitni predmeti. Predsjednik Kantonalnog suda se pismenim podneskom od 11. jula 2018. godine obratio Ustavnom sudu, u kojem je, između ostalog, naveo da se, i pored sačinjavanja Plana rješavanja predmeta za svaki kvartal, a koji se zasniva prema starosti inicijalnog akta, uz rješavanje predmeta koji su po zakonu hitne prirode, ne može očekivati da neće doći do probijanja razumnog roka za rješavanje predmeta, iz razloga što sudijama nedostaje vremena da odjednom riješe veliki broj zaostalih predmeta. Dalje, navedeno je da je, i pored velikog zalaganja sudija i predsjednika suda da se smanji dužina trajanja postupaka i da se pokuša svesti u okvire razumnog roka, to nemoguće postići imajući u vidu oko 8.000 Gž neriješenih predmeta i samo 10 sudija koji rade na tom referatu. Osim toga, ukazano je da i dalje treba kadrovski jačati sud, te da će s tim ciljem pokušavati animirati VSTVBiH, kao i druge nadležne institucije sa područja Hercegovačko-neretvanskog kantona.
V.Relevantni propisi
13. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
14. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetni postupci nisu okončani, odnosno da nisu donesene konačne odluke, to su predmetne apelacije dopustive prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
18. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive, niti su očigledno (prima facie) neosnovane.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetne apelacije ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
20. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud zapaža da su parnični postupci na čiju dužinu apelanti ukazuju započeli 22. aprila 2011. godine i 28. septembra 2012. godine i da još nisu okončani. Dakle, postupci u predmetnim apelacijama traju sedam godina i četiri mjeseca, odnosno nepunih šest godina.
23. Nakon detaljne analize apelacija koje su predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupcima na čiju se dužinu apelanti žale radi o naročito složenim pitanjima, niti da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli ukupnoj dužini postupaka u pitanju. Pri tome Ustavni sud zapaža da se u konkretnim slučajevima radi o parničnim postupcima za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji su po zakonu hitni i koji su od posebnog značaja za apelante.
24. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da su apelanti podnijeli tužbe Općinskom sudu u Mostaru i da su se prije nego što je Kantonalni sud donio rješenja o delegaciji konkretni predmeti nalazili pred Općinskim sudom u Mostaru tri godine, odnosno tri godine i pet mjeseci i da za to vrijeme taj sud nije preduzimao procesne radnje u parničnim postupcima. Općinski sud u Mostaru je tek nakon više od tri godine predložio delegaciju predmetnih postupaka zbog prevelikog broja predmeta u radu, što je u značajnoj mjeri doprinijelo ukupnoj dužini trajanja predmetnih postupaka. Općinski sud u Čapljini (AP 1109/18) i Općinski sud u Konjicu (AP 2399/18) nisu u odlučujućoj mjeri doprinijeli ukupnoj dužini postupaka u pitanju jer su bili ažurni u preduzimanju procesnih radnji, te su, nakon što su im konkretni predmeti dostavljeni na postupanje, prvostepene odluke donijeli u relativno kratkim vremenskim rokovima (nakon nešto više od devet mjeseci). Osim toga, Ustavni sud zapaža da se konkretni predmeti trenutno nalaze pred Kantonalnim sudom, a da iz odgovora tog suda na apelacije proizlazi da nije izvjesno kada će biti donesene odluke o podnesenim žalbama. Kao razlog za nepostupanje, Kantonalni sud ističe da se predmeti, prema Planu rješavanja starih predmeta, raspoređuju za rad kvartalno.
25. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTVBiH, a za period od 1. januara 2016. godine do 31. marta 2016. godine“ (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16; dostupna i na www.ustavnisud.ba ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9; dostupna na www.ustavnisud.ba). Isto opravdanje se vidi i u odgovorima na apelaciju Općinskog suda u Mostaru i Kantonalnog suda.
26. Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u Odluci broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima.“
27. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnim predmetima koji se razmatraju ovom odlukom došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupka u konkretnim slučajevima bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“.
28. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz dopisa predsjednika Kantonalnog suda proizlazi da je taj sud, i pored zalaganja predsjednika i sudija tog suda da se smanji dužina trajanja postupaka i da se pokuša svesti u okvire razumnog roka, preopterećen velikim brojem predmeta, kao i nedostatkom broja sudija, što ukazuje na to da i dalje postoji sistemski problem koji dovodi do zaostataka u radu, na što je, također, Ustavni sud već ukazivao u Odluci broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine. Budući da u konkretnim slučajevima postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1680/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima. b)Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. Budući da je u predmetnim apelacijama utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantu I. A. treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 2.100,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, a apelantici V. M. treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.500,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
31. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vode predmetni postupci, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. c)Ostali navodi
32. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je u predmetu broj AP 1109/18 došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da je u postupcima iz apelacija koje su predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u predmetnim slučajevima dužina postupka pretjerano duga jer mjere koje je preduzela javna vlast, Općinski sud u Mostaru i Kantonalni sud, s ciljem otklanjanja zaostataka u radu nisu bile dovoljne s obzirom na to nisu rezultirale donošenjem odluka u razumnom roku.
34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević