Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3960/17 (S. N.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3960/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3960/17, rješavajući apelaciju Sanela Nezirića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sanela Nezirića podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Ps 268289 17 Pz od 21. juna 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sanel Nezirić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 20. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Ps 268289 17 Pz od 21. juna 2017. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Ps 268289 16 Ps 2 od 28. decembra 2016. godine apelant (koji je u svojstvu punomoćnika zastupao tužitelja „Gramas“ d.o.o. Sarajevo) je kažnjen novčanom kaznom od 100,00 KM i udaljen iz sudnice zbog toga što je na ročištu ometao suca i sprječavao ga da na zakonit način vodi postupak.
3. Osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijena je apelantova žalba i prvostepeno rješenje je potvrđeno. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud u obrazloženju pobijanog rješenja konstatirao da se na ročištu za glavnu raspravu apelant prema sucu ponašao drsko i neprimjereno od samog ulaska u sudnicu nakon prozivke za ročište, da se odmah prilikom ulaska sucu obratio s podsmijehom, izrugujući kakvu sudac nosi košulju, pa nadalje je s posebnom upornošću činio delikte, verbalne i simbolične na štetu zakonitog toka postupka. Apelant se svađao sa sucem i sprječavao ga da usvoji dokaz druge strane; dok je sudac diktirao na zapisnik glasno je riječima sprječavao diktat, realno-simbolično je sud izložio poniženju i poruzi i vrijeđao suca, pa je sud izrekao apelantu mjeru propisanu u Zakonu o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Kantonalni sud je stava da navodima iz žalbe nije dovedena u sumnju pravilnost odluke prvostepenog suda. Kantonalni sud je ukazao da je odredbom člana 407. stav 1. ZPP propisano da će novčanom kaznom od 100 do 1.000 KM sud kazniti osobu koja u podnesku vrijeđa sud, stranku ili drugog sudionika u postupku, dok je u stavu 2. istog člana propisano da ako osoba koja sudjeluje u postupku ili osoba koja je kao slušatelj prisutna raspravi vrijeđa sud ili druge sudionike u postupku, ometa rad ili se ne pokorava naredbama suda za održavanje reda, sud će je opomenuti. Ako opomena bude bezuspješna, sud će opomenutu osobu udaljiti iz sudnice ili kazniti novčanom kaznom od 100 do 1.000 KM, a može je i udaljiti i kazniti novčanom kaznom. Kantonalni sud je stava da su gore opisane apelantove radnje i ponašanje suprotne uobičajenim normama pristojnog ponašanja, odnosno da se radi o neprihvatljivom i uvredljivom postupanju, te da po stupnju uvredljivosti odgovara visini izrečene novčane kazne, posebno s obzirom na činjenicu da je obveza suca da tokom cijelog postupka vodi računa o održavanju reda u sudnici i dostojanstvu suda te ukoliko se to ne poštuje, da se donese rješenje o kažnjavanju. Kantonalni sud je zaključio da, suprotno navodima iz žalbe, prvostepeno rješenje sadrži sve elemente određene članom 191. stav 4. Zakona o parničnom postupku kao i sadrži razloge o odlučnim činjenicama, pa se navodima žalbe ne dovodi u pitanje zakonitost takvog rješenja, zbog čega je donio odluku kao u izreci rješenja.
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine te člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije. Stoga, Ustavni sud u konkretnom slučaju mora odgovoriti na pitanje da li novčana kazna za nepoštovanje suda koja je izrečena apelantu predstavlja odluku o nekom pravu ili obavezi apelanta građanske prirode, odnosno da li izrečena novčana kazna predstavlja odlučivanje o optužbi za krivično djelo protiv apelanta. U vezi s ovim pitanjem, Ustavni sud podsjeća na to da je u predmetu broj AP 520/10 (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 520/10 od 24. maja 2013. godine, tač. od 19. do 26, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba) raspravljao o sličnom činjeničnom i pravnom pitanju s aspekta primjenjivosti člana 6. stav 1. Europske konvencije. Ustavni sud je u citiranoj odluci, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud; vidi Europski sud, Žugić protiv Hrvatske broj 3699/08, 31. maj 2011. godine i Ljerka Kovač protiv Hrvatske broj 49910/06, konačna odluka o dopustivosti od 23. augusta 2011. godine), primjenjujući standarde iz citiranih odluka, naveo da se postupak koji je doveo do izricanja novčane kazne apelantu (koji je u tom postupku učestvovao kao odvjetnik) u iznosu od 1.000,00 KM zbog vrijeđanja suda nije ticao odlučivanja o njegovim pravima i obavezama građanske prirode, niti o krivičnoj optužbi u smislu člana 6. stav 1. Europske konvencije. Stoga je Ustavni sud u citiranoj odluci zaključio da član 6. stav 1. Europske konvencije nije primjenjiv u konkretnom slučaju, pa je, polazeći od toga da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Europske konvencije utvrđeno da su navodi apelacije o povredi prava na pravično suđenje inkompatibilni, ratione materiae, sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Dovodeći standarde iz citirane odluke u vezu s konkretnom apelacijom, Ustavni sud smatra da su oni u cijelosti primjenjivi, pa se Ustavni sud u pogledu dopustivosti apelacije u odnosu na primjenjivost člana 6. stav 1. Europske konvencije u cijelosti poziva na obrazloženje dato u citiranoj odluci (op.cit. AP 520/10). Naime, apelantu je zbog vrijeđanja suda, na osnovu odredbe člana 407. stav 1. ZPP-u, izrečena novčana kazna u iznosu od 100,00 KM. Dakle, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, te podržavajući vlastitu praksu i praksu Europskog suda u predmetima koji su pokretali slično činjenično i pravno pitanje s aspekta primjenjivosti člana 6. stav 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju zapravo radi o vrijeđanju suda koju je učinio apelant kao punomoćnik tužitelja u parničnom postupku, koji je za učinjenu povredu kažnjen novčanom kaznom kojom je sankcionirana ta povreda. Stoga, Ustavni sud zaključuje da su apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević