Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4902/16 (I. A. i S. K.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4902/16

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4902/16, rješavajući apelaciju Ismeta Alihodžića i Sabahudina Kovačevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Ismeta Alihodžića i Sabahudina Kovačevića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1.

Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 42 0 K 026636 16 Kž od 23. augusta 2016. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ismet Alihodžić i Sabahudin Kovačević (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zavidovića, koje zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica, podnijeli su 22. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 0 K 026636 16 Kž od 23. augusta 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog tužilaštva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) zatraženo je 20. aprila 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Kantonalni sud, Općinski sud i Tužilaštvo su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 23. aprila do 3. maja 2018. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

5. Optužnicom Tužilaštva broj T04 0 KT 008665 12 od 3. novembra 2014. godine apelanti i M. A. optuženi su da su radnjama opisanim u dispozitivu optužnice počinili krivično djelo laka tjelesna ozljeda iz člana 173. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Optužnica je potvrđena 20. novembra 2014. godine, a apelantima je dostavljena 22. novembra 2014. godine.

6. Ročište za izjašnjenje o krivici održano je 9. decembra 2014. godine.

7. Općinski sud je ročišta za glavni pretres održao 24. februara, 5. maja, 1. juna, 24. juna, 8. oktobra, 29. oktobra, 19. novembra, 15. decembra, 28. decembra i 30. decembra 2015. godine.

8. Ročišta za glavni pretres koja su bila zakazana 12. marta i 17. marta odgođena su zbog bolesti postupajućeg sudije, a 8. septembra 2015. godine zbog nedolaska tužioca i prvoapelanta.

9. Presudom Općinskog suda broj 42 0 K 026636 15 K od 30. decembra 2015. godine apelanti su proglašeni krivim da su na način opisan u izreci presude počinili krivično djelo laka tjelesna ozljeda iz člana 173. stav 1. KZFBiH, za što su im izrečene uvjetne osude kao u izreci presude, dok je optuženi M. A. oslobođen optužbe da je počinio navedeno krivično djelo. Presuda je izrađena 29. aprila 2016. godine, a apelantima je dostavljena 13. maja 2016. godine.

10. Nezadovoljni navedenom odlukom apelanti su 30. maja 2016. godine izjavili žalbu, a spis predmeta je 22. juna 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu.

11. Presudom Kantonalnog suda broj 42 0 K 026636 16 Kž od 23. augusta 2016. godine, žalba apelanata je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

12. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog krivičnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelanti su istakli da je od izvršenja krivičnog djela (19. januara 2012. godine) do podizanja optužnice proteklo dvije godine i osam mjeseci, što je van rokova koji su propisani odredbama Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, pri čemu Kolegij Tužilaštva nije preduzeo radnje kako bi se istraga okončala. Apelanti, također, ukazuju da je Općinski sud ročište za glavni pretres zakazao nakon što je proteklo pet mjeseci od potvrđivanja optužnice, kao i da je pred Općinskim sudom održano osam ročišta za glavnu raspravu na kojima su saslušavani svjedoci odbrane, što znači da je prosječno na jednom ročištu izvedeno manje od dva dokaza, te da im je prvostepena presuda dostavljena nakon proteka više od četiri mjeseca. Imajući u vidu navedeno, apelanti su predložili da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku i odredi im naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u iznosu od po 500,00 KM.

II.Odgovor na apelaciju

13. Kantonalni sud je istakao da je drugostepenu odluku donio u roku od dva mjeseca od prijema spisa prvostepenog suda, zbog čega smatra da postupanjem Kantonalnog suda nije povrijeđeno pravo apelanata na koje ukazuju, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

14. Općinski sud je detaljno izložio tok predmetnog postupka, koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je iz hronologije krivičnog postupka vidljivo da je taj sud u svim slučajevima postupao u zakonskim rokovima, osim u slučaju izrade prvostepene presude koju je uradio u razumnom roku od četiri mjeseca zbog složenosti postupka, tekućih hitnih obaveza i jer se jedno vrijeme nalazio na bolovanju. U vezi s tim, Općinski sud je u pogledu složenosti postupka ukazao da se predmetni postupak vodio protiv tri optužena, od kojih su dvojica osuđena, a jedan oslobođen, da je bilo zakazano 13 ročišta za glavni pretres, da je na glavnom pretresu saslušano sedam svjedoka, trojica optuženih u svojstvu svjedoka, da su provedena dva vještačenja, da je bilo više od 90 stranica zapisnika o glavnom pretresu, da je branilac apelanata preopširno ispitivao svjedoke i vještake, te da je presuda urađena na 18 stranica. S obzirom na navedeno, Općinski sud je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

15. Tužilaštvo je istaklo da je postupajući tužilac tokom istrage većim dijelom bio na bolovanju i da je imao smrtni slučaj, zbog čega je 31. oktobra 2014. godine zadužena druga tužiteljica koja je 3. novembra 2014. godine donijela naredbu o provođenju istrage protiv apelanata i M. A. i da su tom naredbom preuzete kao valjane sve do tada provedene istražne radnje i prikupljeni dokazi kada je podignuta optužnica protiv apelanata. Imajući u vidu navedeno, Tužilaštvo je predložilo da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o krivičnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi: Član 14. st. (1) i (2) Pravo na suđenje bez odlaganja (1) ) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odlaganja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice.

(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju osobama koje učestvuju u postupku.

VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

19. U konkretnom slučaju apelanti ukazuju na povredu prava na suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 42 0 K 026636 16 Kž od 23. augusta 2016. godine, protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da su apelanti osporenu presudu primili 3. novembra 2016. godine, a da su apelaciju podnijeli 22. decembra 2016. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

21. Apelanti tvrde da im je zbog dužine predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

24. Ustavni sud zapaža da se postupak odnosio na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanata u vezi s izvršenjem krivičnog djela laka tjelesna ozljeda, te je nesporno da apelanti u postupku uživaju garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Relevantna načela

25. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka se mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

26. U skladu s praksom Evropskog suda, početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima, pri ocjeni razumnog roka, vezuje se za trenutak u kojem je lice koje je u pitanju postalo svjesno da je osumnjičeno za krivično djelo jer od tog trenutka ima interes da o postojanju ove sumnje sud donese odluku. Ovakvo određivanje relevantnog perioda očito je u slučajevima u kojim je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19; Dobbertin protiv Francuske, presuda 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138). Dalje, za kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije lica koje je u pitanju. U tom smislu, Evropski sud i u krivičnim i u građanskim stvarima primjenjuje jednake kriterije. Pri tome, u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučenje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi, Wemhoff, stav 18).

27. Imajući u vidu da iz stanja u spisu ne proizlazi da su apelanti prije podizanja optužnice koja im je dostavljena 22. novembra 2014. godine postali svjesni da su osumnjičeni za predmetno krivično djelo i da su od trenutka izvršenja krivičnog djela imali interes da o postojanju ove sumnje bude donesena odluka, Ustavni sud će dužinu trajanja predmetnog postupka razmotriti od 22. novembra 2014. godine do trenutka donošenja drugostepene presude od 23. augusta 2016. godine, dakle period koji je trajao godinu i osam mjeseci. S obzirom na navedeno, Ustavni sud neće razmatrati dužinu trajanja postupka od trenutka izvršenja predmetnog krivičnog djela, kako to apelanti neosnovano predlažu.

Analiza razumnosti trajanja postupka

28. Rukovodeći se naprijed navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, najprije u pogledu ocjene složenosti predmeta, primjećuje da se predmetni postupak vodio protiv apelanata u vezi s izvršenjem krivičnog djela laka tjelesna ozljeda. S obzirom na broj optuženih u predmetnom postupku, broj svjedoka koje je bilo potrebno ispitati i druge dokaze koje je trebalo provesti i radnje koje je tokom postupka trebalo provesti, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radi o nešto složenijem predmetu.

29. U vezi s utvrđivanjem odlučujućeg doprinosa dužini predmetnog krivičnog postupka od trenutka dostavljanja optužnice apelantima (22. novembra 2014. godine), Ustavni sud prvenstveno zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio nakon proteka nešto više od godinu dana (30. decembra 2015. godine). U vezi s tim periodom, Ustavni sud uočava da je Općinski sud u kratkom roku nakon dostavljanja optužnice apelantima zakazao ročište za izjašnjenje o krivici (9. decembra 2014. godine), da je tokom dokaznog postupka održao deset ročišta za glavni pretres (24. februara, 5. maja, 1. juna, 24. juna, 8. oktobra, 29. oktobra, 19. novembra, 15. decembra, 28. decembra i 30. decembra 2015. godine) na kojima su izvođeni predloženi dokazi. Iz spisa, također, proizlazi da su ročišta koja su bila zakazana 12. marta i 17. marta 2015. godine odgođena iz objektivnih razloga, zbog bolesti postupajućeg sudije, a 8. septembra 2015. godine zbog nedolaska tužioca i prvoapelanta, što se ne može staviti na teret postupanju Općinskog suda. U vezi s tvrdnjama apelanata kojima ukazuju da je Općinski sud glavni pretres zakazao nakon što je proteklo pet mjeseci od potvrđivanja optužnice, te da je prvostepena presuda dostavljena nakon što su protekla četiri mjeseca od objavljivanja, Ustavni sud zapaža da se ne radi o periodima neaktivnosti koji su značajnije utjecali na ukupnu dužinu predmetnog krivičnog postupaka. Pored toga, Ustavni sud u postupanju Kantonalnog suda nije uočio značajan period neaktivnosti s obzirom na to da je taj sud u razumnom roku odlučio o žalbi protiv prvostepene presude. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud nije mogao zaključiti da su redovni sudovi bili neažurni u preduzimanju radnji s ciljem okončanja krivičnog postupka, odnosno da su imali većih perioda neaktivnosti, tako da Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ne nalazi da dužina trajanja krivičnog postupka prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

30. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

31. Apelanti su zbog dužine trajanja predmetnog postupka tražili naknadu štete. U skladu sa članom 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnog slučaja Ustavni sud nije mogao zaključiti da redovni sudovi nisu bili ažurni u preduzimanju radnji s ciljem okončanja krivičnog postupka, odnosno da su imali dužih perioda neaktivnosti.

33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4902/16 (I. A. i S. K.) | Sudska praksa | Aktio