Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4253/17 (V. M.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nema povrede
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Protek roka
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjeni Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ispravka Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-4253/17
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4253/17, rješavajući apelaciju V. M., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. rujna 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija V. M. podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Mostaru u predmetu broj 58 0 I 192344 17 I.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija V. M. podnesena zbog duljine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 53 0 Rs 048628 13 Rsž od 4. srpnja 2017. godine usljed proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. V. M. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Marko Raguž, odvjetnik iz Stoca, podnio je 14. listopada 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 Rs 048628 13 Rsž od 4. srpnja 2017. godine, kao i zbog duljine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 58 0 I 192344 17 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Čapljini, Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je u periodu od 5. siječnja do 31. svibnja 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Odgovore na predmetnu apelaciju Općinski sud u Čapljini i Kantonalni sud dostavili su 17. siječnja 2018. godine, dok je Općinski sud 13. lipnja 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Parnični postupak
5. Apelant je 11. listopada 2012. godine podnio tužbu Općinskom sudu u Čapljini protiv Hercegovačko-neretvanskog kantona - Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate razlike plaća i naknada.
6. Općinski sud u Čapljini je donio Presudu broj 53 0 Rs 048628 12 Rs od 24. svibnja 2013. godine kojom je usvojio apelantov tužbeni zahtjev.
7. Tuženi je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu, nakon čega je predmetni spis 4. srpnja 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.
8. Odlučujući o žalbi tuženog, Kantonalni sud je donio Presudu broj 53 0 Rs 048628 13 Rsž od 4. srpnja 2017. godine kojom je djelomično uvažena žalba tuženog i preinačena prvostupanjska presuda u dijelu koji se odnosi na isplaćeni regres za 2009. godinu, te u dijelu o troškovima postupka. Presuda Kantonalnog suda dostavljena je apelantu 7. srpnja 2017. godine. Izvršni postupak
9. Apelant je 22. kolovoza 2017. godine podnio Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv Hercegovačko-neretvanskog kantona - Ministarstva unutarnjih poslova (u daljnjem tekstu: izvršenik). Prijedlog za izvršenje je podnesen na temelju pravomoćne i izvršne presude Općinskog suda u Čapljini od 24. svibnja 2013. godine i presude Kantonalnog suda od 4. srpnja 2017. godine.
10. Rješenjem o izvršenju broj 58 0 I 192344 17 I od 13. studenog 2017. godine Općinski sud je odredio predloženo izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika.
11. Nakon toga Općinski sud je 19. prosinca 2017. godine dostavio pravomoćno i izvršno rješenje o izvršenju na provedbu UniCredit Bank d.d. Mostar.
12. Podneskom od 20. ožujka 2018. godine UniCredit Bank d.d. Mostar je obavijestila Općinski sud da je postupila po rješenju o izvršenju na način da ga je zavela u evidenciju redoslijeda koji terete transakcijski račun izvršenika, a da je preslik rješenja proslijeđen Ministarstvu financija Hercegovačko-neretvanskog kantona, imajući u vidu da će se izvršenje provesti sukladno odredbama članka 138. stavak 3. Zakona o izvršnom postupku.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja parničnog postupka i zbog duljine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, pravo na privatni i obiteljski život, dom i prepisku iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelant predlaže da mu se naknadi nematerijalna šteta zbog nedonošenja odluka u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
14. Općinski sud u Čapljini je naveo kronologiju parničnog postupka, te je istaknuo da su sve procesne radnje poduzete u rokovima propisanim zakonom.
15. Kantonalni sud je naveo da se predmeti za rad raspoređuju kvartalno (prioritetni, stari-planski i redovni žurni predmeti), te je predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena. Kantonalni sud je naveo da je drugostupanjska odluka dostavljena apelantu 7. srpnja 2017. godine.
16. Općinski sud je izložio kronologiju izvršnog postupka, te uz odgovor dostavio rješenje o izvršenju od 13. studenog 2017. godine, dopis banci od 18. prosinca 2017. godine, kao i obavijest UniCredit Bank d.d. Mostar od 20. ožujka 2018. godine.
V.Relevantni propisi
17. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 5.
Žurnost i redoslijed postupanja U postupku izvršenja sud je dužan postupati žurno.
Sud je dužan predmete uzimati u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Članak 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan o prijedlogu za izvršenje odlučiti u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.
Članak 64.
Postupak izvršenja smatra se završenim pravomoćnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provedbom izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI.Dopustivost
18. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
19. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost u odnosu na parnični postupak
20. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o duljini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Kantonalnog suda broj 53 0 Rs 048628 13 Rsž od 4. srpnja 2017. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
21. Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da je drugostupanjska odluka dostavljena apelantu 7. srpnja 2017. godine, dok je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. listopada 2017. godine iz čega proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena nepravodobno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio presudu Kantonalnog suda.
22. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na izvršni postupak
23. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Predmetna apelacija se prvenstveno odnosi na duljinu izvršnog postupka. S tim u svezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) prema kojoj izvršenje pravomoćne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je dužnost države organizirati svoj pravni sustav tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Europske konvencije. Također, Ustavni sud je kontinuirano ukazivao i na to da u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji učinkovito pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravomoćnog rješenja kojim je dopušteno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi, Ustavni sud, npr. odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. veljače 2009. godine, točka 12, i AP 2318/16 od 7. ožujka 2017. godine, toč. 23˗24. s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je apelacija koja je podnesena u odnosu na predmetni izvršni postupak koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio učinkovito okončan dopustiva prema članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.
24. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. VII.Meritum
26. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […]
27. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog neokončanja izvršnog postupka koji je u tijeku pred Općinskim sudom. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Europskog suda u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka broj 18357/91, presuda od 19. ožujka 1997. godine) u kojoj je Europski sud izrekao da izvršenje presude koju izrekne bilo koji sud mora biti promatrano kao sastavni dio postupka u smislu članka 6. Europske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Europski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude bilo kojeg nacionalnog suda treba promatrati kao integralni dio suđenja u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
28. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. veljače 2007. godine, stavak 26). Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud zapaža da je apelant 22. kolovoza 2017. godine pokrenuo izvršni postupak protiv izvršenika i da je predmetni postupak, prema stanju spisa, dovršen 18. prosinca 2017. godine, provedbom izvršne radnje u smislu članka 64. Zakona o izvršnom postupku, dostavljanjem rješenja o izvršenju banci na provedbu, odnosno da je pred Općinskim sudom trajao kraće od četiri mjeseca. Analiza razumnosti trajanja postupka
30. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Europskog suda, Ustavni sud, u pogledu ocjene složenosti predmeta, zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem je apelant tražio izvršenje presude donesene u parnici radi isplate razlike plaće i naknada, pa bi se moglo zaključiti da je predmetni postupak od značaja za apelanta. Na temelju predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet činili naročito složenim.
31. U odnosu na ponašanje strana u postupku i nadležnog suda, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio duljini trajanja izvršnog postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da iz stanja u spisu proizlazi da je predmetni postupak dovršen u vremenskom periodu kraćem od četiri mjeseca od podnošenja prijedloga za izvršenje, donošenjem rješenja o izvršenju i dostavljanjem na provedbu banci, odnosno provedbom izvršne radnje u smislu odredaba članka 64. Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da je Općinski sud poduzeo određene radnje s ciljem okončanja izvršnog postupka, odnosno da je 13. studenog 2017. godine donio rješenje o izvršenju, a 19. prosinca 2017. godine dostavio rješenje o izvršenju banci na provedbu, čime je poduzeo neophodne radnje s ciljem okončanja izvršnog postupka. Ustavni sud, također, primjećuje da je banka 20. ožujka 2018. godine obavijestila Općinski sud da je rješenje zavela u evidenciju redoslijeda koji terete transakcijski račun izvršenika. Dakle, u konkretnom slučaju jeste riječ o izvršnom postupku koji se prema izričitoj zakonskoj odredbi smatra žurnim. Međutim, Ustavni sud, imajući u vidu izloženo činjenično stanje predmeta, smatra da se period kraći od četiri mjeseca u kojem je Općinski sud donio rješenje o izvršenju i dostavio ga banci na provedbu ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja izvršnog postupka.
32. Stoga, Ustavni sud nalazi da, zbog neokončanja izvršnog postupka u periodu kraćem od četiri mjeseca, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
II.Ostali navodi
33. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, prava na privatni i obiteljski život, dom i prepisku iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i zabranu diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenih prava, te da ih suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, obzirom na zaključak u svezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenih prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neutemeljenim.
Pitanje naknade nematerijalne štete
34. Ustavni sud ukazuje da, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u iznimnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, apelantu ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete. VIII.Zaključak
35. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je izvršni postupak koji se, prema izričitoj zakonskoj odredbi, smatra žurnim dovršen u roku kraćem od četiri mjeseca, obzirom na to da se radi o relativno kratkom periodu koji se ne može smatrati nerazumnim razdobljem trajanja izvršnog postupka.
36. Na temelju članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
37. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević