Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2477/16 (A. D.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Upis u sudski registar
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2477/16
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2477/16, rješavajući apelaciju Amire Dizdarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Amire Dizdarević podnesena protiv Rješenja Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine broj 97 0 Dn 001730 16 Gž od 18. marta 2016. godine i Rješenja Registra zemljišta Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine broj 096-0-DN-09-03510 od 12. jula 2013. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Amira Dizdarević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine, koju zastupa Amer Ramić, advokat iz Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Distrikt Brčko BiH), podnijela je 10. juna 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Apelacionog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu. Apelacioni sud) broj 97 0 Dn 001730 16 Gž od 18. marta 2016. godine i Rješenja Registra zemljišta Osnovnog suda Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 096-0-DN-09-03510 od 12. jula 2013. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Apelacionog suda, Osnovnog suda, predlagača Adila Glavinića i Zumrete Čavalić zatraženo je 8. februara 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Apelacioni sud, Osnovni sud i predlagač Adil Glavinić su odgovore na apelaciju dostavili u periodu od 22. februara do 28. februara 2018. godine, dok predlagač Zumreta Čavalić nije dostavila odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Postupajući u zemljišnoknjižnom predmetu povodom prijedloga predlagača „radi ispravke“, Registar zemljišta Osnovnog suda je donio Rješenje broj 096-0-DN-09-03510 od 12. jula 2013. godine kojim je odbio prijedlog predlagača za otpis parcele broj 8/572 iz z.k. ul. broj 10518 k.o Brčko i upis iste u z.k ul. broj 2507 (stav 1. izreke rješenja). Stavom II istog rješenja dozvoljeno je brisanje upisa u z.k ul. broj 2507 k.o. Brčko pod rednim brojem 10/C lista koji glasi: „Na osnovu kupoprodajnog ugovora od 25. septembra 2007. godine uknjižuje se pravo građenja na neizgrađenom zemljištu u korist: a) [apelantice] sa 1/16 b) Adila Glavinića […] sa 6/16 c) Zumrete Čavalić […] sa 9/16, te se dozvoljava uknjižba prava građenja na neizgrađenom zemljištu upisanom u A listu, u korist: a) Vere Tutnjević iz Sarajeva sa 5/8 b) [predlagača] Adila Glavinića […] sa 3/16
c) Dragana Hajduk iz Brčkog sa 3/16.“
6. U obrazloženju rješenja je navedeno da je 10. septembra 2009. godine predlagač Adil Glavinić Registru zemljišta podnio prijedlog za ispravku upisa u z.k. ul. broj 2507 k.o. Brčko u smislu da se izvrši brisanje prava građenja na neizgrađenom zemljištu upisano u apelanticinu korist s dijelom od 1/16 rješenjem Osnovnog suda Distrikta Brčko BiH broj 096-0-Dn-07-02976 od 15. novembra 2007. godine, a 13. januara 2010. godine predlagači su podnijeli prijedlog za ispravku upisa u z.k. ul. broj 2507 k.o. Brčko u smislu da se parcela broj 8/572, koja je Rješenjem Osnovnog suda broj 096-0-Dn-05-00956 od 25. novembra 2005. godine otpisana iz z.k. ul. broj 2507 Brčko i upisana u z.k. ul. broj 10518, ponovno upiše u z.k. ul. broj 2507 k.o. Brčko zato što je Ugovorom o prodaji Ov. br. 6562/04 od 5. oktobra 2004. godine kao predmet prodaje obuhvaćeno pravo građenja na zemljištu označenom kao parcela broj 8/572 k. o. Brčko. Registar zemljišta je na osnovu utvrđenog činjeničnog stanja, uvida u materijalnu dokumentaciju, kao i prijedloga predlagača Adila Glavinića i Zumrete Čavalić utvrdio da su nosioci prava građenja na nekretnini označenoj kao parcela broj 8/572 k.o. Brčko Vera Tutnjević s dijelom 5/8 (stekla navedeno pravo na osnovu Rješenja O-92/90 od 23. marta 1990. godine), Vladimir Hajduk s dijelom 3/16 i Dragan Hajduk sa 3/16 (stekli navedeno pravo na osnovu Rješenja O-357/02 od 3. septembra 2002. godine), pa je shodno tome imenovanim dozvolio uknjižbu prava građenja na neizgrađenom građevinskom zemljištu upisanom u A listu. U vezi s tim, također je utvrđeno da je taj sud prilikom donošenja Rješenja Dn. 956/05 od 25. novembra 2005. godine učinio grešku brisanjem upisa pod rednim brojem 7. i 8. C lista z.k. ul. broj 2507 k.o. Brčko (uknjižba prava građenja na neizgrađenom zemljištu u korist Vere Tutnjević sa 5/8, Vladimira Hajduka sa 3/16, Dragana Hajduka sa 3/16) jer oni nisu otuđili svoje pravo, odnosno jer je Vladimir Hajduk tek Ugovorom kupoprodaji Ov.br. 5555/2007 od 26. septembra 2007. godine prenio svoje pravo građenja u dijelu sa 3/16 na zemljištu označenom kao parcela broj 8/323 upisana u z.k. ul. broj 2507 k.o. Brčko u korist predlagača Adila Glavinića. Dalje je utvrđeno da je prilikom donošenja Rješenja Osnovnog suda broj 096-0-DN-07-2976 od 15. novembra 2007. godine učinjena greška tako što je dozvoljena uknjižba prava građenja na neizgrađenom zemljištu upisanom u A listu z.k. ul. broj 2507 k.o. Brčko u korist apelantice s dijelom 1/16, predlagača Adila Glavinića sa 6/16 i Zumrete Čavalić s dijelom od 9/16. Utvrđeno je da zaostavštinu iza apelanticinog pravnog prednika čine nekretnine upisane u z.k. ul. broj 2507 k.o. Brčko, da je apelanticin pravni prednik upisan kao vlasnik zgrade s dijelom 1/16 u A II listu. Osnovni sud je zaključio da apelantica i predlagač Zumreta Čavalić nisu nosioci prava građenja na neizgrađenom zemljištu označenom kao parcela broj 8/323, nego da su nosioci prava građenja na tom zemljištu: Vera Tutnjević s dijelom od 5/8 (na osnovu rješenja o nasljeđivanju od 23. marta 1990. godine), Dragan Hajduk sa 3/16 dijela (na osnovu rješenja o nasljeđivanju od 3. septembra 2002. godine) i predlagač Adil Glavinić s dijelom od 3/16 na osnovu kupoprodajnog ugovora zaključenog 25. septembra 2005. godine, a sve u skladu s odredbom člana 117. Zakona o registru zemljišta i prava na zemljištu Distrikta Brčko BiH („Službeni glasnik Distrikta Brčko“ broj 11/01, u daljnjem tekstu: Zakon o registru zemljišta).
7. Rješenjem Apelacionog suda broj 97 0 Dn 001730 16 Gž od 18. marta 2016. godine apelanticina žalba, izjavljena protiv odluke prvostepenog suda sadržane u drugom stavu izreke prvostepenog rješenja od 12. jula 2013. godine, odbijena je kao neosnovana i prvostepeno rješenje je u tom dijelu potvrđeno.
8. Apelacioni sud je u obrazloženju rješenja naveo da apelantica osporava odluku prvostepenog suda u drugom stavu navedenog rješenja, tvrdeći da je njen pravni prednik, na osnovu Kupoprodajnog ugovora Ov. broj 21502/1965 od 27.oktobra 1965. godine, stekao pravo vlasništva na poslovnom prostoru i „shodno tada važećim propisima, pravo korištenja zemljišta u z.k. ul. 2507 k.o. Brčko“, te da je u skladu s „odredbama čl. 204, 205. i 206. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Distrikta Brčko BiH“, pravo korištenja izgrađenog i neizgrađenog zemljišta „po sili zakona pretvoreno u pravo građenja“ koje se shodno odredbama citiranog zakona „odnosi na cijelo zemljišnoknjižno tijelo, u konkretnom slučaju nekretnine upisane u z.k. ul. 2507 k.o. Brčko“, i „sljedstveno tome upisano na nju kao njegovu nasljednicu“ i da stoga „ima upisano stečeno pravo“ koje joj je prvostepenim rješenjem „nezakonito oduzeto“. U vezi s tim, Apelacioni sud je ukazao da je odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Distrikta Brčko BiH („Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“ br. 11/01, 8/03, 40/04 i 19/07) propisano da je pravo građenja (član 74) ograničeno stvarno pravo na tuđem zemljištu koje ovlašćuje svog nosioca da na površini ili ispod tog zemljišta ili ima vlastitu zgradu, pri čemu promjena prava vlasništva na zemljištu nema utjecaja na pravo građenja, kao i da je pravo građenja u načelu prenosivo i nasljedivo (član 79), pa je moguće da nečije pravo građenja stekne drugo lice, shodno odredbama o stjecanju prava vlasništva na nekretninama, na osnovu pravnog posla, odluke suda i nasljeđivanja. Kada je na zemljištu koje je opterećeno pravom građenja izgrađena zgrada, ona je pripadnost tog prava građenja, pa se prenosi, nasljeđuje i opterećuje zajedno s pravom građenja. Premda pravo građenja može postojati i prije nego što je izgrađena zgrada, pošto zgrada bude izgrađena - pravo građenja i ta zgrada tvore neodvojivu pravnu cjelinu, odnosno zgrada ne bi mogla biti u zasebnom vlasništvu bez prava građenja. Stoga je neizbježno da isto lice bude ovlaštenik i prava građenja i prava vlasništva zgrade, što će reći da se ta prava u pravnom prometu mogu kretati samo zajedno (nije moguće prenijeti vlasništvo zgrade izgrađene na pravu građenja, a da se ujedno ne prenese pravo građenja i obrnuto), a ukoliko bi se odvojeno prenošenje ipak ugovorilo ili odredilo, bilo bi ništavo. Imajući u vidu navedeno, Apelacioni sud je naveo da u situaciji kada je kupoprodajnim ugovorom, sklopljenim 9. januara 1965. godine između Adele Andrić kao prodavca i apelanticinog pravnog prednika kao kupca, ugovorena prodaja nekretnine, i to 1/16 dijela stambeno-poslovne zgrade izgrađene na k.č. broj 8/553, apelanticin pravni prednik je na taj način, a shodno tada mjerodavnom Zakonu o prometu zemljišta i zgrada (prečišćeni tekst objavljen u „Službenom listu SFRJ“ broj 43/65), također, pored prava vlasništva na 1/16 dijela zgrade upisane u A II listu, stekao i pravo građenja (tada pravo korištenja) zemljišta na kojem je izgrađena zgrada, označenog kao k.č. broj 8/553 (primjenjuje se pravilo o vremenskom važenju zakona).
9. Imajući u vidu navedeno, Apelacioni sud je istakao da iz činjenice utvrđene u toku postupka pred prvostepenim sudom proizlazi da je apelantica od svog pravnog prednika, na osnovu Rješenja o nasljeđivanju broj O-328/02 od 16. jula 2002. godine, stekla isključivo gore navedenu nekretninu (k.č. broj 8/553), na kojoj je njen pravni prednik imao određena zemljišno-knjižna prava (pravo vlasništva na 1/16 dijela zgrade izgrađene na k.č. broj 8/553 i pravo građenja na zemljištu koje se nalazi pod zgradom i koje služi za redovnu upotrebu zgrade). Navedeno je da je apelantica sa svojim tako naslijeđenim pravom Rješenjem prvostepenog suda broj DN-1510/02 od 23. septembra 2002. godine upisana u zemljišnim knjigama sa 1/16 dijela prava vlasništva i prava građenja na zemljištu na k. č. broj 8/553, upisanoj u z.k. ul. broj 2507 k.o. Brčko. Nadalje je istaknuto da je utvrđeno da je apelantica prvi put s pravom građenja na svim nekretninama iz z.k. ul. broj 2507 k.o. Brčko (dakle i na nekretnini označenoj kao k.č. broj 8/323 koja nije bila predmet ni kupoprodajnog ugovora koji je sklopio apelanticin pravni prednik, pa ni njegove zaostavštine) greškom upisana prilikom provođenja kupoprodajnog ugovora od 25. septembra 2007. godine (kojim je predlagač Adil Glavinić kupio od Vladimira Hajdukovića 3/16 dijela nekretnina iz z.k. ul. broj 2507. k.o. Brčko, označenih kao k.č. broj 8/323 i k.č. broj 8/553). Prema tome, Apelacioni sud smatra da je odluka prvostepenog suda pravilna i na zakonu zasnovana u dijelu kojim je dozvoljeno brisanje upisa prava građenja u apelanticinu korist koje se odnosi na k.č. broj 8/323 s obzirom na to da prvostepeni sud izvršenom ispravkom pogreške ni na koji način nije doveo u pitanje apelanticina stečena prava na nekretninama koje je stekla od svog pravnog prednika i na kojima od 23. februara 2009. godine ima upisana zemljišno-knjižna prava (na k.č. broj 8/553).
10. Također, imajući u vidu da je predmet ugovora o kupoprodaji, sklopljenog 9. januara 1965. godine između Adele Andrić i apelanticinog pravnog prednika, bila samo nekretnina označena kao k.č. broj 8/553, nakon čega je apelanticin pravni prednik bio upisan u zk. ul. broj 2507 k.o. Brčko kao nosilac prava vlasništva na 1/16 zgrade označene kao k.č. broj 8/553, upisane u A II listu, i u skladu s tim i nosilac prava korištenja zemljišta označenog kao k.č. broj 8/553, upisanog u A II listu, koje služi za redovnu upotrebu zgrade i zemljišta pod zgradom, neosnovanim je ocijenjen navod, na kojem apelantica insistira u žalbi, da je njen pravni prednik stekao pravo građenja na svim nekretninama upisanim u A listu predmetnog z.k. uloška broj 2507 k.o. Brčko i da na navedenim nekretninama ona ima „upisano stečeno pravo“. Slijedom navedenog, Apelacioni sud smatra da prvostepeni sud, prilikom donošenja pobijanog rješenja, nije povrijedio odredbu člana
117. Zakona o registru zemljišta, a kako apelantica žalbom prvostepenu odluku pobija samo u stavu drugom (II) izreke, pri čemu odluka sadržana u stavu prvom (I) izreke nije bila predmet razmatranja u ovom žalbenom postupku, taj sud je apelanticinu žalbu odbio i prvostepeno rješenje potvrdio shodno odredbi člana 344. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), a u vezi s odredbom člana 90. Zakona o registru zemljišta i prava na zemljištima Distrikta Brčko BiH.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
11. Apelantica u apelaciji ukazuje na to da su joj osporenim rješenjima povrijeđeni pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Kršenja navedenih prava apelantica obrazlaže proizvoljnom primjenom prava, prije svega, povredom odredbe člana 117. Zakona o registru zemljišta, ističući da se postupak ispravke pogrešnog upisa mogao provesti samo po službenoj dužnosti, i to samo u slučaju ako takva ispravka ne bi dovodila u pitanje već stečena prava, niti bi dovodila u opasnost lica koja postupaju s povjerenjem u zemljišne knjige. Dakle, apelantica smatra da je nadležni sud postupio suprotno citiranoj odredbi zakona i da joj je na takav način nezakonito oduzeto upisano pravo na predmetnoj nekretnini koje je naslijedila od svog supruga. U vezi s navedenim, apelantica ističe da joj je povrijeđeno i pravo na imovinu.
b) Odgovor na apelaciju
12. Apelacioni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u konkretnom postupku nisu počinjene povrede apelanticinih prava na koja je ukazala apelacijom. Ističe da je svoj stav i mišljenje povodom apelanticine žalbe taj sud iznio u obrazloženju osporene odluke, stoga predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.
13. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da apelanticine navode smatra neosnovanim. Ovo iz razloga što je, kako ističe, apelanticin pravni prednik kao kupac zaključio ugovor o kupoprodaji od 27. oktobra 1965. godine s Adelom Andrić kao prodavcem, na osnovu kojeg ugovora je apelanticin pravni prednik upisan kao nosilac prava vlasništva sa suvlasničkim dijelom od 1/16 na zgradi izgrađenoj na parceli broj 8/553, upisanoj u zk. ul. broj 2507 k.o. Brčko, a zatim je apelantica na osnovu rješenja o nasljeđivanju od 16. jula 2002. godine upisana u A II listu na 1/16 dijela prava vlasništva na zgradi, iz čega proizlazi da ni apelanticin pravni prednik, a samim tim ni apelantica nisu stekli pravo građenja na neizgrađenom zemljištu označenom kao parcela broj 8/323. Ne stoje apelanticini navodi da je osporenim odlukama postupljeno suprotno odredbi člana 117. Zakona o registru zemljišta jer je Registar zemljišta utvrdio da je apelantica greškom u postupku provođenja upisa ugovora o kupoprodaji od 26. septembra 2007. godine, zaključenog između Vladimira Hajduka s jedne strane kao prodavca i predlagača Adila Glavinića kao kupca s druge strane, uknjižena kao nosilac prava građenja na neizgrađenom zemljištu označenom kao parcela broj 8/323, u C listu zk. ul. broj 2507 k.o. Brčko, sa suvlasničkim dijelom od 11/16, te da izvršenim brisanjem ni na koji način nije dovedeno u pitanje pravo koje je stekla od pravnog prednika i sa kojim je uknjižena na osnovu rješenja o nasljeđivanju od 16. jula 2002. godine.
14. Predlagač Adil Glavinić smatra neosnovanim apelanticine navode da, osim prava suvlasništva od 1/16 na zgradi sagrađenoj na k.č. 8/553 i upisanoj u z.k. ul. broj 2507 k.o. Brčko, polaže pravo i na neizgrađenom gradskom građevinskom zemljištu iz istog z.k. uloška, a koje su označene kao k.č. 8/323 i k.č. 8/573, sve k.o. Brčko. Naime, ističe da apelantica može imati pravo na nekretninama koje je imao njen pravni prednik, a koje je stekao na teretni način na osnovu kupoprodajnog ugovora iz 1965. godine.
V.Relevantni propisi
15. Zakon o registru zemljišta i prava na zemljištima u Distriktu Brčko Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“ br. 11/01, 1/03, 14/03, 19/07 i 2/08) u relevantnom dijelu glasi:
Član 117.
Greška u upisu koja se primjeti nakon provedenog upisa može se ispraviti po službenoj dužnosti, bez vođenja postupka za ispravku pogrešnog upisa, samo ako takva ispravka ne bi dovodila u pitanje već stečena prava, niti bi dovodila u opasnost osobe koje postupaju s povjerenjem u zemljišne knjige.
16. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine“ br. 11/01, 8/03, 40/04 i 19/07) u relevantnom dijelu glasi:
Član 74.
(1)Pravo građenja je ograničeno stvarno pravo na tuđem zemljištu koje ovlašćuje nosioca prava građenja da na površini ili ispod nje ima vlastit zgradu. Promjena prava vlasništva na zemljištu nema uticaja na pravo građenja.
(2)Pravo građenja je u pravnom pogledu izjednačeno sa nekretninom.
Član 79.
(1)Pravo građenja je otuđivo i nasljedivo, kao i druge nekretnine, ako nije drugačije određeno.
(2)Pravo građenja je moguće opteretiti služnostima, stvarnim pravima i založnim pravom.
(3)Zgrada koja je izgrađena na pravu građenja je dio prava građenja i prenosi se, nasljeđuje i opterećuje zajedno sa pravom građenja. Suprotne odredbe ugovora su ništave.
(4)U slučaju prodaje prava građenja sa ili bez izgrađene zgrade, vlasnik zemljišta na kojem je osnovno pravo građenja ima pravo preče kupovine. Isto pravo ima i nosilac prava građenja u slučaju prodaje zemljišta na kojem je osnovano njegovo pravo građenja.
VI.Dopustivost
17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
19. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Apelacionog suda broj 97 0 Dn 001730 16 Gž od 18. marta 2016. godine, protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelantica je primila 19. aprila 2016. godine, a apelacija je podnesena 10. juna 2016. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
21. Apelantica ukazuje na to da su joj je osporenim rješenjima povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
23. U konkretnom slučaju postupak iz kog su proizašla osporena rješenja odnosi se na zemljišnoknjižni predmet radi ispravke upisa prava građenja apelantice na neizgrađenom zemljištu, dakle radi se o predmetu građanskopravne prirode, pa stoga apelantica u predmetnom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema tome, Ustavni sud mora ispitati da li je postupak pred redovnim sudovima bio pravičan onako kako to zahtijevaju navedene odredbe.
24. Apelantica smatra da su redovni sudovi, pri donošenju osporenih rješenja, proizvoljno primijenili pravo, odredbu člana 117. Zakona o registru zemljišta u vezi s relevantnim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ističući da se postupak ispravke pogrešnog upisa mogao provesti samo po službenoj dužnosti, i to isključivo u slučaju ako takva ispravka ne bi dovela u pitanje već stečena prava.
25. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje na to da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivanje zaključaka redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan da supstituira redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. maja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.
26. Ustavni sud se, dakle, prema navedenom stavu, može izuzetno, kad ocijeni da je u određenom postupku redovni sud proizvoljno postupao u utvrđivanju činjenica ili u primjeni relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26) upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise. U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i na to da je u više svojih odluka naglasio da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka jednom pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje). Stoga će Ustavni sud u konkretnom slučaju, s obzirom na pitanja na koja je apelantica ukazala, ispitati da li su pobijana rješenja zasnovana na proizvoljnoj primjeni materijalnopravnih i procesnopravnih propisa.
27. U odnosu na apelanticine navode koji se tiču procesnih nedostataka, Ustavni sud zapaža da je u obrazloženjima osporenih odluka jasno navedeno da je u zemljišnoknjižnim predmetima odredbom člana 117. Zakona o registru zemljišta propisano da se pogreška upisa može ispraviti po službenoj dužnosti, bez vođenja postupka za ispravku pogrešnog upisa, samo ako takva ispravka ne bi dovodila u pitanje već stečena prava, niti bi dovodila u opasnost lica koja postupaju s povjerenjem u zemljišne knjige. Međutim, Ustavni sud zapaža da iz činjeničnog utvrđenja redovnih sudova zapravo proizlazi da se navedenim rješenjem nije utjecalo na apelanticina već upisana stečena prava. U tom kontekstu Ustavni sud ukazuje da su redovni sudovi na osnovu provedenih dokaza utvrdili da je apelanticin pravni prednik kao kupac 9. januara 1965. godine zaključio kupoprodajni ugovor s Adelom Andrić kao prodavcem, čiji je predmet bila samo nekretnina označena kao k.č. broj 8/553, nakon čega je isti bio upisan u zk. ul. broj 2507 k.o. Brčko kao nosilac prava vlasništva, i to na 1/16 zgrade na navedenoj parceli, upisane u A II listu i u skladu s tim i nosilac prava korištenja zemljišta označenog na citiranoj parceli, također upisanoj u A II listu, koje služi za redovnu upotrebu zgrade i zemljišta pod zgradom. Nadalje, redovni sudovi su utvrdili da je apelantica, shodno naprijed navedenom, na osnovu rješenja o nasljeđivanju od 16. jula 2002. godine, donesenom u ostavinskom postupku, od svog pravnog prednika stekla pravo vlasništva na 1/16 dijela zgrade izgrađene na k.č. 8/553 i pravo korištenja zemljišta koje se nalazi pod zgradom i koje služi za redovnu upotrebu zgrade. Ustavni sud, također, zapaža da je apelantica s takvim naslijeđenim pravom Rješenjem prvostepenog suda broj Dn-1510/02 od 23. septembra 2002. godine upisana u zemljišne knjige sa 1/16 dijela prava vlasništva zgrade označene kao k.č. broj 8/553, upisane u A II listu i prava korištenja na zemljištu označenom kao k.č. 8/553 upisano u z.k. ul. broj 2507 k.o. Brčko.
28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud ne nalazi proizvoljnosti u primjeni odredbe člana 117. Zakona o registru zemljišta jer iz činjenica predmeta jasno proizlazi da apelantica u okolnostima konkretnog slučaja u smislu navedene odredbe zapravo nije imala „već stečena prava“ na spornim nekretninama iz z.k. ul. broj 2507 k.o. Brčko (dakle i na nekretnini označenoj kao k.č. 8/323, koja nije bila predmet kupoprodaje njenog prednika, pa ni zaostavštine) i da je greškom upisana s pravom građenja na toj parceli. Pri tome, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi, imajući u vidu specifične okolnosti apelanticinog slučaja, odredbe Zakona o registru doveli u vezu s relevantnim odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima kojim je reguliran institut prava građenja, te u osporenim rješenjima dali jasno i argumentirano obrazloženje zašto su neosnovani apelanticini navodi da je njen pravni prednik stekao pravo građenja na svim nekretninama upisanim u A II listu predmetnog z.k. uloška. Imajući u vidu činjenična utvrđenja redovnih sudova, te odredbe naprijed navedenih zakona, Ustavni sud u datom obrazloženju, suprotno apelacionim navodima, ne nalazi proizvoljnost u primjeni prava koja bi, u smislu naprijed navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogla biti osnov da Ustavni sud tumačenje redovnih sudova zamijeni svojim tumačenjem.
29. Stoga, Ustavni sud smatra da su neosnovani apelanticini navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pravo na imovinu
30. U pogledu apelanticinih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da se navodi o kršenju ovog prava, u suštini, zasnivaju na istim navodima koje je istakla u pogledu kršenja prava na pravično suđenje, dakle primjeni relevantnih odredbi Zakona o registru i u vezi s tim Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Imajući u vidu da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke zaključio da su neosnovani apelanticini navodi o povredi prava na pravično suđenje, Ustavni sud zaključuje da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.
VIII. Zaključak
31. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer su redovni sudovi, odlučujući u zemljišnoknjižnom postupku, jasno i detaljno obrazložili svoje odluke u pogledu primjene relevantnih zakonskih odredaba, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim.
32. Ne postoji povreda prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju jer apelantica kršenje tog prava vezuje za proizvoljnu primjenu relevantnih zakonskih odredaba, a Ustavni sud je već zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.
33. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević