Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3963/17 (K. S.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Protek roka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3963/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3963/17, rješavajući apelaciju Konstantina Savića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. c) i h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Konstantina Savića podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 87 0 Pr 018272 16 Kv-I 2 od 23. septembra 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Konstantina Savića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju broj 87 0 Pr 018272 17 Pžp od 15. juni 2017. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Konstantin Savić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 18. septembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 87 0 Pr 018272 17 Pžp od 15. juna 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 Pr 018272 16 Kv-I 2 od 23. septembra 2016. godine.
2. Osporenim rješenjem Osnovnog suda od 23. septembra 2016. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba podnesena protiv rješenja Osnovnog suda broj 87 0 Pr 018272 15 Pr od 17. juna 2016. godine kojim je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za naknadu troškova prekršajnog postupka.
3. Osporenim rješenjem Okružnog suda od 15. juna 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv rješenja Osnovnog suda broj 87 0 Pp 018272 16 Kv-I 2 od 17. februara 2017. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantova žalba podnesena protiv rješenja Osnovnog suda od 23. septembra 2016. godine. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je odredbom člana 105. stav 3. Zakona o prekršajima (u daljnjem tekstu: ZOP) propisano da ako tim zakonom nisu uređena pojedina pitanja prekršajnog postupka primjenjuju se odredbe Zakona o kaznenom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP). S obzirom da u ZOP nije posebno uređen postupak odlučivanja o troškovima nakon završetka prekršajnog postupka, proizlazi da se odluka o apelantovom zahtjevu za naknadu troškova prekršajnog postupka mogla donijeti samo na temelju odredaba ZKP. Odredbom člana 97. stav 3. ZKP je propisano da kada je odluka o troškovima postupka sadržana u posebnom rješenju, o žalbi protiv tog rješenja odlučuje vijeće iz člana 24. stav 5. ZKP, a to je vijeće prvostepenog suda sastavljeno od troje sudaca koje u tom slučaju postupa kao drugostepeni organ. U konkretnom se slučaju dakle radi o odluci donesenoj u drugom stepenu pa je Okružni sud našao da nisu osnovani apelantovi prigovori da je prvostepeni sud postupio suprotno odredbi člana 108. ZOP koja garantira dvostepenost prekršajnog postupka. S obzirom da je odredbom člana 334. stav 1. ZKP propisano da se žalba može podnijeti samo protiv rješenja donesenog u prvom stepenu to je prvostepeni sud pravilno postupio kada je apelantovu žalbu podnesenu protiv drugostepenog rješenja odbacio kao nedozvoljenu.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1 Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
Protek roka
6. Ustavni sud zapaža da je rješenjem Okružnog suda od 15. juna 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv rješenja Osnovnog suda broj 87 0 Pp 018272 16 Kv-I 2 od 17. februara 2017. godine kojim je odbačena kao nedozvoljena apelantova žalba podnesena protiv rješenja Osnovnog suda broj 87 0 Pr 018272 16 Kv-I 2 od 23. septembra 2016. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum kada je apelant primio rješenje Osnovnog suda od 23. septembra 2016. godine, budući da je Okružni sud odluku donio 15. juna 2017. godine, pa se podrazumijeva da je apelant rješenje Osnovnog suda primio prije tog datuma. Apelant je apelaciju Ustavnom sudu podnio 18. septembra 2017. godine, iz čega proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu odluku Osnovnog suda.
Dopustivost ratione materiae
7. Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjem Okružnog suda od 15. juna 2017. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba protiv rješenja Osnovnog suda broj 87 0 Pp 018272 16 Kv-I 2 od 17. februara 2017. godine. Tim je rješenjem odbačena kao nedozvoljena apelantova žalba podnesena protiv rješenja Osnovnog suda broj 87 0 Pr 018272 16 Kv-I 2 od 23. septembra 2016. godine. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije na konkretan slučaj.
8. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U konkretnom slučaju, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama redovnih sudova odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti "pravnog lijeka" koji je apelant koristio. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo apelantovim «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ustavni sud, dalje, ukazuje da se u predmetnom postupku, nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, slijedom čega su i apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Imajući u vidu da su apelantovi navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, te člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi o kršenju prava iz člana 13. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. c) i h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je protekao rok za podnošenje apelacije, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević