Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1691/18 (B. S.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1691/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP 1691/18, rješavajući apelaciju Borisa Stojakovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Boris Stojaković.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru broj 58 0 Rs 122395 14 Rsž.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Borisu Stojakoviću isplati iznos od 1.500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 58 0 Rs 122395 14 Rsž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav

1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Boris Stojaković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 16. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u parnici, koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 58 0 Rs 122395 14 Rsž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 21. maja 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je 25. juna 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Kantonalni sud 1. juna 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je tužbom od 8. oktobra 2012. godine pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom u Sarajevu protiv tuženog (Autocentar „Tomić“ d.o.o. Mostar) radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu i isplate naknada po osnovu radnog odnosa.

6. Odlučujući povodom prigovora tuženog, Općinski sud u Sarajevu donio je rješenje od 6. decembra 2012. godine kojim se proglasio mjesno nenadležnim za postupanje u konkretnom predmetu.

7. Nakon što je rješenje od 6. decembra 2012. godine postalo pravomoćno, predmetni spis je 7. januara 2013. godine dostavljen Općinskom sudu na postupanje.

8. Općinski sud je donio Presudu broj 58 0 Rs 122395 13 Rs od 22. januara 2014. godine. Nezadovoljan odlukom Općinskog suda, apelant je 11. februara 2014. godine podnio žalbu protiv prvostepene presude, na koju je tuženi dostavio odgovor 26. februara 2014. godine.

9. Predmetni spis je 6. marta 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.

10. Prema stanju u spisu, parnični postupak je u toku po žalbi pred Kantonalnim sudom (postupak ukupno traje pet godina i 11 mjeseci, od čega pred Kantonalnim sudom četiri godine i šest mjeseci).

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant predlaže da se apelacija usvoji, naloži Kantonalnom sudu da odluči o podnesenoj žalbi, te da mu se naknadi nematerijalna šteta u iznosu od 2.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

12. Općinski sud je naveo kratku hronologiju predmetnog postupka, te istakao da nisu uskraćena apelantova prava na koja se poziva u apelaciji.

13. Kantonalni sud je naveo da se predmeti, prema Planu rješavanja predmeta, dodjeljuju u rad kvartalno (svaka tri mjeseca), o čemu odluku donosi isključivo predsjednik suda. Također je istaknuto da se na ovaj način poštuje redoslijed odlučivanja o žalbama s obzirom na vrstu predmeta i datum kada je postupak započeo pred prvostepenim sudom. Kantonalni sud je naveo da konkretni predmet nije uvršten u predmete koji su dodijeljeni u rad za kvartal od 1. aprila 2018. do 30. juna 2018. godine. Predsjednik Kantonalnog suda se pismenim podneskom od 11. jula 2018. godine obratio Ustavnom sudu u kojem je, između ostalog, naveo da se i pored sačinjavanja Plana rješavanja predmeta za svaki kvartal, a koji se temelji prema starosti inicijalnog akta, uz rješavanje predmeta koji su po zakonu hitne prirode, ne može očekivati da neće doći do probijanja razumnog roka za rješavanje predmeta zato što sudijama nedostaje vremena da odjednom riješe veliki broj zaostalih predmeta. Dalje je navedeno da, i pored velikog zalaganja sudija i predsjednika suda da se smanji dužina trajanja postupaka i da se pokuša svesti u okvire razumnog roka, to je nemoguće postići imajući u vidu oko 8000 Gž neriješenih predmeta i samo 10 sudija koji rade na tom referatu. Osim toga, ukazano je da i dalje treba kadrovski jačati sud, te da će se s tim ciljem pokušavati animirati VSTVBiH, kao i druge nadležne institucije sa područja Hercegovačko-neretvanskog kantona.

V.Relevantni propisi

14. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

15. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetni postupak nije okončan, odnosno da nije donesena konačna odluka, to je predmetna apelacija dopustiva po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.

19. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

22. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

23. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak, na čiju dužinu apelant ukazuje, započeo 8. oktobra 2012. godine i da je još u toku po žalbi pred Kantonalnim sudom. Dakle, relevantni period koji će Ustavni sud uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog postupka jeste period od pet godina i 11 mjeseci.

24. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u konkretnom predmetu radi o naročito složenim pitanjima. Ustavni sud, također, primjećuje da je apelant parnični postupak pokrenuo pred Općinskim sudom u Sarajevu, nakon čega se taj sud rješenjem od 6. decembra 2012. godine proglasio mjesno nenadležnim za postupanje po podnesenoj tužbi, što je svakako utjecalo na ukupnu dužinu trajanja postupka, ali ne u značajnoj mjeri (od podnošenja tužbe Općinskom sudu u Sarajevu do dostavljanja predmeta Općinskom sudu na postupanje protekao je period kraći od tri mjeseca).

25. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud, nakon što mu je predmetni spis dostavljen na postupanje, prvostepenu odluku donio nakon nešto više od godinu dana. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da Općinski sud nije u odlučujućoj mjeri doprinio ukupnoj dužini trajanja parničnog postupka.

26. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža veću pasivnost u radu tog suda. Naime, kao što je već ranije navedeno, predmetni spis se nalazi po žalbi pred Kantonalnim sudom već četiri godine i šest mjeseci, a potpuno je neizvjesno kada bi mogla biti donesena odluka o podnesenoj žalbi. Ustavni sud primjećuje da Kantonalni sud, kao opravdanje za nepostupanje u konkretnom predmetu, navodi da se predmeti prema Planu rješavanja predmeta dodjeljuju u rad kvartalno (svaka tri mjeseca).

27. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTVBiH, a za period od 1. januara 2016. do 31. marta 2016. godine“ (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba). Isto opravdanja proizlazi i iz odgovora Kantonalnog suda na predmetnu apelaciju.

28. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci Ustavni sud je, između ostalog, naveo da: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima.“

29. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Kantonalni sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.

30. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz dopisa predsjednika Kantonalnog suda proizlazi da je, i pored zalaganja predsjednika i sudija tog suda da se smanji dužina trajanja postupaka i da se pokuša svesti u okvire razumnog roka, taj sud preopterećen velikim brojem predmeta, kao i nedostatkom broja sudija, što ukazuje na to da i dalje postoji sistemski problem koji dovodi do zaostataka u radu, na što je, također, Ustavni sud već ukazivao u svojoj Odluci broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine.

31. Budući da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1680/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.

b)Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantu Borisu Stojakoviću treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 1.500,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak

35. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da mjere koje preduzima javna vlast i Kantonalni sud s ciljem rješavanja predmeta u razumnom roku nisu adekvatne jer nisu rezultirale odgovarajućom ažurnošću u skladu sa standardima prava na pravično suđenje u razumnom roku.

36. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

37. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1691/18 (B. S.) | Sudska praksa | Aktio