Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2608/18 (I. V.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2608/18

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. rujna 2018. godine, u predmetu broj AP 2608/18, rješavajući apelaciju Ivana Vučića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Ivan Vučić.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja postupka u predmetu koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 075976 15 Gž od 12. travnja 2018. godine.

Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantu Ivanu Vučiću isplati iznos od 450,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ivan Vučić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ljubuškog, kojeg zastupa Ivan Herceg, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 4. svibnja 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 58 0 P 075976 15 Gž od 12. travnja 2018. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 19. lipnja 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je 25. lipnja 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju, a Kantonalni sud je 20. lipnja 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je tužbom od 26. listopada 2010. godine pokrenuo parnični postupak pred Općinskim sudom protiv „Hercegovina osiguranja“ d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate - otkupa police životnog osiguranja.

6. Podneskom od 20. ožujka 2012. godine apelant je predložio da se postupak prekine obzirom na to da je predmetno potraživanje prijavljeno u likvidacijskom postupku (nad tuženim je pokrenut postupak likvidacije).

7. Rješenjem Općinskog suda broj 58 0 P 075976 10 P od 24. aprila 2012. godine prekinut je postupak u predmetnoj pravnoj stvari zbog nastupanja pravnih posljedica pokretanja likvidacijskog postupka nad tuženim, koji se vodi kod Općinskog suda u predmetu broj 58 0 L 076564 10 L.

8. Dalje, apelant je 18. listopada 2012. godine predložio da se postupak nastavi, jer je njegovo potraživanje osporeno u likvidacijskom postupku. Općinski sud je donio Rješenje broj 58 0 P 075976 10 P od 3. prosinca 2013. godine kojim je odredio nastavak postupka.

9. Nakon što je postupak nastavljen, pripremno ročište i glavna rasprava održani su 1. listopada 2014. godine, odnosno 11. studenog 2014. godine, da bi Općinski sud 12. prosinca 2014. godine donio prvostupanjsku odluku kojom je odbio apelantov tužbeni zahtjev.

10. Nezadovoljan odlukom Općinskog suda, apelant je 9. siječnja 2015. godine podnio žalbu protiv prvostupanjske presude, nakon čega je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.

11. Kantonalni sud je donio Presudu broj 58 0 P 075976 15 Gž od 12. travnja 2018. godine kojom je uvažio apelantovu žalbu i preinačio prvostupanjsku odluku.

12. Predmetni parnični postupak je trajao ukupno sedam godina i nešto više od pet mjeseci. IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant je naveo kronologiju parničnog postupka, te je istaknuo da se radi o nerazumno dugom trajanju postupka. Apelant traži i naknadu nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

14. Općinski sud je naveo da se predmeti uzimaju u rad po inicijalnom aktu prema starosti predmeta.

15. Kantonalni sud je naveo da se predmeti dostavljaju sucima u rad po inicijalnom aktu prema starosti predmeta, te da je, prema Planu za rješavanje starih predmeta, konkretni predmet dostavljen za rad u drugom kvartalu 2018. godine, te da je 12. travnja 2018. godine donesena odluka po žalbi. Predsjednik Kantonalnog suda se pismenim podneskom od 11. srpnja 2018. godine obratio Ustavnom sudu u kojem je, između ostalog, naveo da se, i pored sačinjavanja Plana rješavanja predmeta za svaki kvartal, a koji se temelji prema starosti inicijalnog akta, uz rješavanje predmeta koji su po zakonu žurne prirode, ne može očekivati da neće doći do probijanja razumnog roka za rješavanje predmeta zbog toga što sucima nedostaje vremena da odjednom riješe veliki broj zaostalih predmeta. Dalje, navedeno je da, i pored velikog zalaganja sudaca i predsjednika suda da se smanji duljina trajanja postupaka i da se pokuša svesti u okvire razumnog roka, to je nemoguće postići imajući u vidu oko 8.000 Gž neriješenih predmeta i samo 10 sudaca koji rade na tom referatu. Osim toga, ukazano je da i dalje treba kadrovski jačati sud, te da će se s tim ciljem pokušati animirati Visoko sudbeno i tužiteljsko vijeće Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), kao i druge nadležne institucije sa područja Hercegovačko-neretvanskog kantona. V.Relevantni propisi

16. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

17. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:

Članak 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

18. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. Sukladno članku 18. stavak 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

20. U konkretnom slučaju apelant apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u postupku koji je prije podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda broj 58 0 P 075976 15 Gž od 12. travnja 2018. godine. Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati točan datum kada je apelant primio odluku Kantonalnog suda obzirom na to da je drugostupanjska odluka donesena 12. travnja 2018. godine, a apelacija je podnesena 4. svibnja 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda.

21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

23. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja parničnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak

1. Europske konvencije.

a)Pravo na suđenje u razumnom roku Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka stavak 2, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

Razdoblje koje se uzima u obzir

25. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak na čiju duljinu apelant ukazuje započeo 26. listopada 2010. godine, a da je okončan presudom Kantonalnog suda od 12. travnja 2018. godine. Dakle, Ustavni sud zapaža da je cjelokupan parnični postupak trajao sedam godina i nešto više od pet mjeseci. Pri tome Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak bio prekinut rješenjem Općinskog suda od 24. travnja 2012. godine, što je Općinski sud objektivno sprečavalo da postupa u predmetu, sve do 15. listopada 2012. godine, kada je apelant predložio nastavak postupka. Dakle, konkretni postupak je trajao sedam godina i nešto više od pet mjeseci, a relevantno razdoblje koje treba uzeti u obzir prilikom razmatranja duljine predmetnog postupka je nepunih sedam godina.

26. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u konkretnom predmetu radi o naročito složenim pitanjima, niti da je apelant svojim ponašanjem doprinio duljini trajanja parničnog postupka.

27. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža pasivnost u pojednim fazama postupka. Naime, Ustavni sud primjećuje da Općinski sud od dana podnošenja tužbe do donošenja rješenja o prekidu postupka zbog otvaranja likvidacijskog postupka nad tuženim (razdoblje od jedne godine i šest mjeseci) nije poduzimao procesne radnje. Također, Ustavni sud primjećuje da je, nakon što je apelant predložio nastavak postupka, Općinskom sudu bilo potrebno više od jedne godine da donese rješenje o nastavku predmetnog postupka, a nakon toga deset mjeseci da održi pripremno ročište. Ustavni sud primjećuje da je u razdoblju nakon toga Općinski sud bio ažurniji, pa je u vrlo kratkom roku održao pripremno ročište (1. listopad 2014. godine) i glavnu raspravu (11. studeni 2014. godine), a mjesec dana kasnije donio je prvostupanjsku presudu (12. prosinca 2014. godine). Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je odluka po žalbi donesena nakon tri godine i tri mjeseca, računajući od dana podnošenja žalbe protiv prvostupanjske odluke. Ustavni sud primjećuje da su Općinski sud i Kantonalni sud u odgovorima na apelaciju ukazali da se predmeti uzimaju u rad po inicijalnom aktu prema starosti predmeta, što Ustavni sud ne može prihvatiti kao razumno opravdanje.

28. S tim u svezi, Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno sukladno Uputi za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koju je donijelo VSTVBiH, a za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine do 31. ožujka 2016. godine“ (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. ožujka 2016. godine, točka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba, ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. veljače 2017. godine, točka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ista opravdanja proizlaze i iz odgovora Općinskog i Kantonalnog suda na predmetne apelacije.

29. S tim u svezi, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštivanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine i druge odluke od 10. svibnja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo da, „usprkos mjerama koje se poduzimaju za rješavanje prekomjerne duljine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih razina javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sustavno kršenje ovog prava pred redovnim sudovima“.

30. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije budući da je duljina postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“ za što Općinski sud i Kantonalni sud nisu dali objektivno prihvatljive razloge.

31. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz dopisa predsjednika Kantonalnog suda proizlazi da je, i pored zalaganja predsjednika i sudaca tog suda da se smanji duljina trajanja postupaka i da se pokuša svesti u okvire razumnog roka, taj sud preopterećen velikim brojem predmeta, kao i nedovoljnim brojem sudaca, što ukazuje na to da i dalje postoji sustavni problem koji dovodi do zaostataka u radu na što je, također, Ustavni sud već ukazao u svojoj Odluci broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine.

32. Budući da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se, umjesto posebnog obrazloženja, u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1680/16 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. svibnja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Zbog istih razloga, i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.

Pitanje naknade nematerijalne štete

33. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

34. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđeno kršenje prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantu pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju je nesumnjivo pretrpio zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. Obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, te okolnost da je predmetni postupak okončan, jer je Kantonalni sud donio odluku po žalbi, Ustavni sud smatra da apelantu Ivanu Vučiću treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od 450,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, budući da je u predmetnom slučaju parnični postupak pretjerano dugo trajao za što Općinski sud i Kantonalni sud nisu dali razumno i logično objašnjenje.

37. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. stavak (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2608/18 (I. V.) | Sudska praksa | Aktio