Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3345/17 (M. K. i S. K.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3345/17
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP 3345/17, rješavajući apelaciju Mehmeda Karkelje i Sedine Karkelja, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli Mehmed Karkelja i Sedina Karkelja.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 P 164907 12 Gž.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Mehmedu Karkelji i Sedini Karkelja ukupno isplati iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 P 164907 12 Gž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo i predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Mehmed Karkelja i Sedina Karkelja (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Nusret Kolašinac, advokat iz Sarajeva, podnijeli su 7. augusta 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 P 164907 12 Gž).
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), Kantonalnog suda i Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 13. oktobra 2017. godine, te 10. i 12. jula 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 25. oktobra 2017. godine dostavio odgovor na apelaciju, Kantonalni sud 19. oktobra 2017. godine i 27. jula 2018. godine, a Vrhovni sud 17. jula 2018. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su 2010. godine pokrenuli predmetni postupak pred Općinskim sudom radi utvrđivanja svojstva nosioca stanarskog prava, koji je donio prvostepenu presudu 18. novembra 2011. godine (nakon jedne godine i 10 mjeseci).
6. Kantonalni sud je, odlučujući o žalbi podnesenoj protiv prvostepene odluke, donio presudu 8. marta 2016. godine (nakon četiri godine i tri mjeseca), protiv koje su apelanti istovremeno izjavili reviziju i podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka. Predmetni spis je 30. augusta 2016. godine dostavljen Vrhovnom sudu na postupanje po reviziji, koji je 21. aprila 2017. godine donio rješenje kojim se prekida postupak po reviziji do donošenja odluke o prijedlogu apelanata za ponavljanje postupka. Nakon toga, predmetni spis je dostavljen Kantonalnom sudu 12. oktobra 2017. godine, koji je 29. marta 2018. godine donio rješenje kojim je prijedlog apelanata za ponavljanje postupka odbijen. Na navedeno rješenje apelanti su 18. aprila 2018. godine podnijeli žalbu, te je, prema stanju spisa, predmetni postupak u toku pred Kantonalnim sudom (predmetni postupak traje već osam godina i osam mjeseci i nije izvjesno kad će biti okončan).
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
7. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti, također, traže da im se na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku isplati iznos od 3.000,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
8. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je samo istakao da pred tim sudom nije bilo kršenja prava apelanata.
9. U prvom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da mu je Općinski sud predmetni spis dostavio na odlučivanje po prijedlogu za ponavljanje postupka samo jedan dan prije nego što je Ustavni sud zatražio odgovor na navode iz apelacije, dok je u drugom odgovoru navedeno da je Kantonalni sud donio odluku o prijedlogu apelanata za ponavljanje postupka, te da su na tu odluku apelanti izjavili žalbu o kojoj će taj sud „odlučiti i donijeti odluku“.
10. U odgovoru na apelaciju Vrhovni sud je istakao da je taj sud u roku od sedam mjeseci od prijema predmeta donio svoju odluku.
V.Relevantni propisi
11. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
12. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
15. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje navedenog predmeta, odnosno, okolnost da predmetni parnični postupak nije okončan, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
16. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
18. Apelanti smatraju da je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi
21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud će s aspekta donošenja odluke u razumnom roku razmatrati period od 2010. godine, kada je u apelaciji navedeno da je započeo predmetni parnični postupak (a u odgovorima na apelaciju sudovi se nisu osvrnuli, niti su osporili taj navod apelanata), do donošenja konkretne odluke. Dakle, relevantan period koji treba uzeti u obzir prilikom razmatranja predmetnog postupka je period od osam godina i osam mjeseci.
23. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupku na čiju se dužinu apelanti žale radi o naročito složenom pitanju. Također, Ustavni sud zapaža da se radi o postupku koji je od veće važnosti za apelante, s obzirom na to da se odlučuje o njihovim pravima na predmetnom stanu (utvrđivanje svojstva nosioca stanarskog prava). Analizirajući ponašanje apelanata, Ustavni sud primjećuje da su apelanti istovremeno podnijeli reviziju i prijedlog za ponavljanje postupka, što je svakako njihovo procesno pravo, ali je doprinijelo i dužini trajanja predmetnog postupka.
24. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud donio prvostepenu presudu nakon jedne godine i 10 mjeseci, te da u svom odgovoru na apelaciju nije obrazlagao dužinu trajanja predmetnog postupka. Zatim da je Kantonalnom sudu, odlučujući o žalbi na prvostepenu presudu, trebalo preko četiri godine da donese drugostepenu presudu, te da se u odgovorima na apelaciju uopće nije osvrnuo na taj period predmetnog postupka pred tim sudom. Također, Ustavni sud primjećuje da je Vrhovni sud u roku od sedam mjeseci od kada mu je dostavljen spis donio rješenje da prekida postupak po reviziji do donošenja odluke o prijedlogu za ponavljanje postupka, te da je Kantonalni sud, nakon što mu je dostavljen spis, nakon pet mjeseci donio odluku o prijedlogu za ponavljanje postupka, te da, prema stanju u spisu, još nije odlučio o žalbi na navedenu odluku. Ustavni sud konstatira da, iako su redovni sudovi donosili određene odluke u relativno razumnim rokovima, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, periode neaktivnosti (drugostepena presuda donesena tek nakon četiri godine i tri mjeseca), te činjenicu da predmetni postupak traje preko osam godina (još nije okončan), nikako se ne može reći da je zadovoljeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u Odluci broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima. (...) Imajući to u vidu, Ustavni sud smatra neophodnim zahtjev za preduzimanje adekvatnih mjera u smislu ove odluke adresirati na VSTVBiH, nadležne vlade i predsjednika suda pred kojim se postupak vodi, budući da svi oni imaju određene, zakonom propisane obaveze u vezi s kreiranjem i održavanjem efikasnog pravosuđa.“.
26. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupka u konkretnom slučaju pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što redovni sudovi, a naročito Kantonalni sud kao sud koji je svojim nepostupanjem u konkretnom predmetu u odlučujućoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka, nisu dali objektivno prihvatljive razloge.
27. Budući da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1062/15 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1062/15 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka dostavlja navedenim subjektima. b)Pitanje naknade nematerijalne štete
28. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
29. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se principima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantima treba isplatiti ukupan iznos od 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
30. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Kantona Sarajevo, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
c)Ostali navodi
31. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati je li u ovom predmetu došlo i do povrede prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da predmetni parnični postupak traje već osam godina i osam mjeseci, za šta redovni sudovi, a naročito Kantonalni sud, nisu dali razumno i logično objašnjenje.
33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević