Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3666/18 (A.Z.)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3666/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-3666/18, rješavajući apelaciju A. Z., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija A. Z. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 58 0 Rs 064214 17 Rev od 27. marta 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 064214 14 Rsž od 25. januara 2017. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 064214 10 Rs od 22. oktobra 2014. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. A. Z. iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Sadudin Zaklan advokat iz Mostara, podnijela je 6. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 Rs 064214 17 Rev od 27. marta 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 064214 14 Rsž od 25. januara 2017. godine i presude Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 064214 10 Rs od 22. oktobra 2014. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 064214 10 Rs od 22. oktobra 2014. godine, obavezan je tuženi Hercegovačko-neretvanska županija/kanton Mostar isplatiti apelantici na ime razlike pripadajuće i isplaćene naknade za ishranu-topli obrok, naknadu po osnovu povećanja plaće po osnovu rezultata rada, te razliku između pripadajuće i isplaćene nakande za regres u određenim novčanim iznosima i sa zakonskom zateznom kamatom kako je to navedeno u izreci presude. Također je obavezan isplatiti na ime jubilarne nagrade iznos od 1.026,78 KM, sa zakonskom zateznom kamatom, te na ime manje isplaćene plaće ispod najniže plaće iznos od 82,05 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i naknaditi troškove postupka u iznosu od 3.128,40 KM. Presudom Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 064214 14 Rsž od 25. januara 2017. godine, žalba tuženog je djelimično uvažena i prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke za isplatu jubilarne nagrade na način da se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan, kao i u dijelu troškova postupka, tako da je umjesto iznosa od 3.128,40 KM tuženi dužan apelantici nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 2.286,00 KM. U preostalom dijelu žalba se odbija kao neosnovana i prvostepena presuda potvrđuje.

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena. Odredbama člana 237. stav 2 Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03, 73/05 i 19/06- u daljnjem tekstu: ZPP), koji se u konkretnom postupku primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FbiH“ br. 98/15), propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju, revizijom se pobija drugostepena presuda u pravomoćno odbijajućem dijelu koji ne prelazi iznos od 10.000,00 KM, što ukazuje da imovinski cenzus kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz čl. 237. st. 2 ZPP-a nije ostvaren.

4. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na mirno uživanje imovine iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na nediskrimaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa gore navedenim pravima.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 064214 14 Rsž od 25. januara 2017. godine podnijela reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 58 0 Rs 064214 17 Rev od 27. marta 2018. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 064214 14 Rsž od 25. januara 2017. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je apelantici 7. februara 2017. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 064214 14 Rsž od 25. januara 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. jula 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 Rs 064214 14 Rsž od 25. januara 2017. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3666/18 (A.Z.) | Sudska praksa | Aktio