Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3727/18 (B. D. iz Mostara)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3727/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-3727/18, rješavajući apelaciju Branka Dragoje, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Branka Dragoje podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 64 0 P 039251 18 Rev od 20. marta 2018. godine, presude Županijskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 039251 16 Gž od 14. novembra 2017.

godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 039251 15 P od 10. oktobra 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Branko Dragoja iz Mostara (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Z.O.U. Sesar-Ćurić- Miletić iz Mostara, podnio je 9. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 64 0 P 039251 18 Rev od 20. marta 2018. godine , presude Županijskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 039251 16 Gž od 14. novembra 2017. godine i presude Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 039251 15 P od 10. oktobra 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 039251 15 P od 10. oktobra 2016. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu tuženi WIENER OSIGURANJE d.d. Banja Luka isplati iznos od 25.200,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počev od štetnog događaja pa do isplate, te da mu nadoknadi troškove postupka. Presudom Županijskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 039251 16 Gž od 14. novembra 2017. godine, žalba apelanta je odbijena i prvostepena presuda potvrđena u cijelosti. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Prema odredbi iz člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („ Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine broj 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15 -u daljnjem tekstu: ZPP), revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Kao vrijednost predmeta spora uzima se u obzir samo vrijednost glavnog zahtjeva – član 316. stav 2. ZPP-a. Vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude (odbijajući) predstavlja novčani iznos od 25.200,00 KM, što znači da taj iznos ne prelazi graničnu vrijednost od 30.000,00 KM za dopuštenost revizije, zbog čega imovinski cenzus, kao kriterij uslova dozvoljenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a nije ostvaren, pa revizija sa stanovišta navedene zakonske odredbe nije dopuštena.

3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Županijskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 039251 16 Gž od 14. novembra 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 64 0 P 039251 18 Rev od 20. marta 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Županijskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 039251 16 Gž od 14. novembra 2017. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

6. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 64 0 P 039251 18 Rev od 20. marta 2018. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Županijskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 039251 16 Gž od 14. novembra 2017. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 9. jula 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Županijskog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 039251 16 Gž od 14. novembra 2017. godine.

7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3727/18 (B. D. iz Mostara) | Sudska praksa | Aktio