Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3323/18 (L. Š., M. T., D. M, S. V., I. G., N. Š., I. S., M. K. i M. O.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 420
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-3323/18
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP 3323/18, rješavajući apelaciju L. Š. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju su podnijeli L. Š., M. T., D. M., S. V.,
I. G., N. Š., I. S., M. K. i M. O.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru u predmetu broj 53 0 Rs 051251 14 Rsž.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona da apelantima L. Š., M. T., D. M., S. V., I. G., N. Š., I. S., M. K. i M.
O. isplati iznos od po 1.200,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da u skladu s ovom odlukom odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka iz ove odluke u predmetu broj 53 0 Rs 051251 14 Rsž u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona i predsjedniku Kantonalnog suda u Mostaru da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. L. Š., M. T., D. M., S. V., I. G., N. Š., I. S., M. K. i M. O. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zajednički advokatski ured „Raguž“ Stolac, podnijeli su 13. juna 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 53 0 Rs 051251 14 Rsž.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 9. jula 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je 16. jula 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Kantonalni sud 25. jula 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanti su tužbom od 12. juna 2013. godine pokrenuli parnični postupak pred Općinskim sudom protiv Hercegovačko-neretvanskog kantona, Ministarstvo unutrašnjih poslova Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) radi isplate razlike naknada po osnovu radnog odnosa.
6. Općinski sud je donio Presudu broj 53 0 Rs 051251 13 Rs od 16. decembra 2013. godine kojom je djelimično usvojio tužbene zahtjeve apelanata.
7. Protiv prvostepene odluke tuženi je podnio žalbu, nakon čega je predmetni spis 13. januara 2014. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.
8. Prema stanju u spisu, predmetni postupak je u toku po žalbi pred Kantonalnim sudom (parnični postupak traje ukupno pet godina i skoro tri mjeseca, a od toga pred Kantonalnim sudom četiri godine i skoro osam mjeseci).
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Osim toga, apelanti se pozivaju i na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelanti ističu da je predmetni postupak pokrenut prije više od pet godina, te da je u pitanju radni spor koji je po zakonu hitne prirode. Apelanti traže da im se na ime nematerijalne štete isplati naknada zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju
10. Općinski sud je ukratko naveo da pred tim sudom nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje.
11. Kantonalni sud je naveo da se predmeti, u skladu s Planom rješavanja starih predmeta, daju u rad kvartalno (svaka tri mjeseca), a da prema uputstvima za izradu planova za rješavanje predmeta koje je donijela Stalna komisija za efikasnost sudova VSTVBiH predsjednik suda određuje koji će se predmeti uvrstiti u Plan rješavanja starih predmeta, te da konkretni predmet nije uzet u rad jer nije uvršten u tekući kvartalni plan rješavanja starih predmeta. Predsjednik Kantonalnog suda obratio se Ustavnom sudu pismenim podneskom od 11. jula 2018. godine u kojem je, između ostalog, naveo da se i pored sačinjavanja Plana rješavanja predmeta za svaki kvartal, a koji se zasniva na starosti inicijalnog akta, uz rješavanje predmeta koji su po zakonu hitne prirode, ne može očekivati da neće doći do probijanja razumnog roka za rješavanje predmeta zato što sudijama nedostaje vremena da odjednom riješe veliki broj zaostalih predmeta. Dalje je navedeno da je, i pored velikog zalaganja sudija i predsjednika suda da se smanji dužina trajanja postupaka i da se pokuša svesti u okvire razumnog roka, to nemoguće postići imajući u vidu oko 8 000 Gž neriješenih predmeta i samo 10 sudija koje rade na tom referatu. Osim toga, ukazano je da i dalje treba kadrovski jačati sud, te da će se s tim ciljem pokušavati animirati VSTVBiH, kao i druge nadležne institucije s područja Hercegovačko-neretvanskog kantona.
V.Relevantni propisi
12. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
13. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
14. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
15. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. S obzirom na to da predmetni postupak nije okončan, odnosno da nije donesena konačna odluke, to je predmetna apelacija dopustiva po članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
17. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
19. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
20. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
21. Ustavni sud zapaža da su apelanti parnični postupak, na čiju dužinu ukazuju u apelaciji, započeli 12. juna 2013. godine pred Općinskim sudom, te da je postupak u toku po žalbi pred Kantonalnim sudom. Dakle, predmetni postupak ukupno traje pet godina i skoro tri mjeseca, od čega pred Kantonalnim sudom četiri godine i skoro osam mjeseci i nije izvjesno kada će biti okončan.
22. Nakon detaljne analize apelacije, koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupku na čiju se dužinu apelanti žale radi o naročito složenom pitanju, niti da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli ukupnoj dužini parničnog postupka. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitan i koji je od posebnog značaja za apelante.
23. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je prvostepena odluka donesena šest mjeseci od dana podnošenja tužbe, što ukazuje da je Općinski sud bio ažuran u preduzimanju procesnih radnji i da nema doprinosa tog suda ukupnoj dužini trajanja predmetnog postupka. Međutim, analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da se predmetni spis već četiri godine i skoro osam mjeseci nalazi po žalbi pred drugostepenim sudom, dok se iz raspoložive dokumentacije u spisu ne može pretpostaviti kada bi predmetni postupak pred tim sudom mogao biti okončan, odnosno kada bi mogla biti donijeta odluka o žalbi. Ustavni sud zapaža da Kantonalni sud kao opravdanje za nepostupanje navodi da se predmeti u skladu s Planom rješavanja starih predmeta daju u rad kvartalno (svaka tri mjeseca) prema uputstvima za izradu planova za rješavanje predmeta od strane Stalne komisije VSTVBiH, kao i velikim brojem zaduženih i hitnih predmeta.
24. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi zapazio da kada redovni sudovi i pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu prijema inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donio VSTVBiH, a za period od 1. januara 2016. do 31. marta 2016. godine“ (vidi, npr. Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 303/16 od 16. marta 2016. godine, tačka 15, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 24/16, dostupna i na www.ustavnisud.ba ili Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1360/14 od 15. februara 2017. godine, tačka 9, dostupna na www.ustavnisud.ba). Ista opravdanja proizlaze i iz odgovora Kantonalnog suda na predmetnu apelaciju.
25. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je navedeno pitanje, tj. pitanje poštovanja standarda donošenja odluke u razumnom roku pred redovnim sudovima u Bosni i Hercegovini razmatrao u svojoj Odluci broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine i druge odluke od 10. maja 2017. godine, dostupne na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). U toj odluci, između ostalog, Ustavni sud je naveo: „Uprkos mjerama koje se preduzimaju za rješavanje prekomjerne dužine sudskih postupaka, Ustavni sud smatra da je takvo prekomjerno trajanje sudskih postupaka posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti raznih nivoa javne vlasti u ovoj oblasti, zbog čega postoji sistemsko kršenje ovog prava pred redovnim sudovima.“
26. Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom predmetu koji se razmatra ovom odlukom došlo do povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je dužina postupka u konkretnom slučaju bila pretjerana i da nije zadovoljila zahtjeve „suđenja u razumnom roku“, za što Kantonalni sud nije dao objektivno prihvatljive razloge.
27. Osim toga, Ustavni sud zapaža da iz dopisa predsjednika Kantonalnog suda proizlazi da je, i pored zalaganja predsjednika i sudija tog suda da se smanji dužina trajanja postupaka i da se pokuša svesti u okvire razumnog roka, taj sud preopterećen velikim brojem predmeta, kao i nedostatkom broja sudija, što ukazuje na to da i dalje postoji sistemski problem koji dovodi do zaostataka u radu, na što je, također, Ustavni sud već ukazivao u svojoj Odluci broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine.
28. Budući da u konkretnom slučaju postoji povreda prava na donošenje odluke u razumnom roku zbog istih razloga kao i u navedenoj odluci, Ustavni sud se umjesto posebnog obrazloženja u cijelosti poziva na obrazloženje iz Odluke broj AP 1680/16 (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1680/16 od 10. maja 2017. godine, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Iz istih razloga i ova se odluka, također, dostavlja navedenim subjektima.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. Budući da je u predmetnoj apelaciji utvrđena povreda prava na suđenje u razumnom roku, Ustavni sud smatra da apelantima pripada pravo na naknadu nematerijalne štete koju su nesumnjivo pretrpjeli zbog kršenja prava na suđenje u razumnom roku. S obzirom na odluku u ovom predmetu i vodeći se načelima pravičnosti, uzimajući u obzir ekonomske prilike u Bosni i Hercegovini, prosječna primanja i parametre životnog standarda građana, Ustavni sud smatra da apelantima L. Š., M. T., D. M., S. V., I. G., N. Š., I. S., M. K. i M. O. treba na ime naknade nematerijalne štete isplatiti iznos od po 1.200,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
31. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskog kantona, s obzirom na sjedište suda pred kojim se vodi predmetni postupak, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. Ostali navodi
32. Imajući u vidu utvrđenje u vezi sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nema potrebe ispitivati da li je došlo i do povrede prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da je u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke došlo do kršenja prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije budući da je u konkretnom slučaju dužina postupka pretjerano duga, za što Kantonalni sud nije dao razumno i logično objašnjenje.
34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. stav (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević