Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4008/18 (A. P. iz Visokog)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4008/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-4008/18, rješavajući apelaciju Azeme Pinjagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Azeme Pinjagić podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 41 0 Rs 053623 16 Rev od 13. marta 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 053623 16 Rsž od 1. avgusta 2016. godine i presude Općinskog suda u Visokom broj 41 0 Rs 053623 15 Rs od 11.
aprila 2016. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Azema Pinjagić iz Visokog (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Asif Plećan advokat iz Sarajeva, podnijela je 20. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 41 0 Rs 053623 16 Rev od 13. marta 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 053623 16 Rsž od 1. avgusta 2016. godine i presude Općinskog suda u Visokom broj 41 0 Rs 053623 15 Rs od 11. aprila 2016. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Visokom broj 41 0 Rs 053623 15 Rs od 11. aprila 2016. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice da sud poništi, kao nezakonitu, odluku o otkazu ugovora o radu, kao i zahtjev da se tuženi „Prevent Sarajevo“ d.o.o. Visoko obaveže da joj uspostavi radno-pravni status, i vrati je na poslove i radne zadatke „operatera na ručnom radu“.Također je odbijen i zahtjev za isplatu neisplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 3.122,49 KM sa zakonskom zateznom kamatom, zahtjev za isplatu nakande za prekovremeni rad, zahtjev da tuženi na ime tužiteljice uplati razliku obaveznih doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje, te zahtjev za isplatu naknade za ishranu u toku rada, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka. Presudom Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 053623 16 Rsž od 1. avgusta 2016. godine, žalba apelantice je djelimično uvažena i prvostepena presuda u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva preinačena, i tuženi obavezan da joj na ime nekih od gore navedenih naknada uplati izvjesne iznose, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U preostalom dijelu žalba tužiteljice kao apelantice je odbijena i prvostepena presuda potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Iz stanja u spisu proizlazi da je predmetna tužba podnesena sudu dana 29. maja 2015. godine, te da je u toku postupka pred prvostepenim sudom na snagu stupio Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 98/15), u kojem je u članu 106. stav 1. propisano da će se postupci u predmetima u kojima do stupanja na snagu tog zakona ne bude donesena prvostepena odluka, provesti prema odredbama tog zakona. Odredbom člana 49. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku je izmjenjen člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ broj 53/03,73/05 i 19/06 – u daljnjem tekstu: ZPP), tako što je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 30.000,00 KM. U konkretnom slučaju vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude iznosi 10.600,00 KM, što ukazuje da imovinski cenzus kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz člana 237. stav 2. ZPP-a nije ostvaren.
4. Apelantica u apelaciji ukazuje da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana
14. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelantica protiv osporene presude Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 053623 16 Rsž od 1. avgusta 2016. godine izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 41 0 Rs 053623 16 Rev od 13. marta 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelantica je propustila podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 053623 16 Rsž od 1. avgusta 2016. godine, donesena povodom žalbe apelantice protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je apelantici 7. septembra 2016. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 053623 16 Rsž od 1. avgusta 2016. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 20. jula 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu Kantonalnog suda u Zenici broj 41 0 Rs 053623 16 Rsž od 1. avgusta 2016. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević