Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-5525/17 (M. A.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-5525/17
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP 5525/17, rješavajući apelaciju Marženke Andalujević, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Marženke Andalujević podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci kao predmet broj 71 0 I 203902 14 I.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Marženka Andalujević (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banje Luke, koju zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banje Luke, podnijela je 26. decembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 I 203902 14 I.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 1. februara 2018. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 25. jula 2018. godine da dostavi dodatne informacije o stanju u predmetu.
3. Osnovni sud je 9. februara 2018. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantkinja je 24. novembra 2014. godine podnijela prijedlog za izvršenje Osnovnom sudu protiv „Aragosta“ d.o.o. Banja Luka (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi naplate duga. Prijedlog za izvršenje podnesen je na osnovu pravosnažne i izvršne presude Osnovnog suda od 22. novembra 2013. godine.
6. Zaključkom od 24. decembra 2014. godine Osnovni sud je, u smislu odredaba člana 70 Zakona o izvršnom postupku, vratio apelantkinji prijedlog za izvršenje na uređenje.
7. Nakon što je apelantkinja uredila prijedlog za izvršenje, Osnovni sud je Rješenjem o izvršenju broj 71 0 I 203902 14 I od 7. aprila 2015. godine odredio predloženo izvršenje i to zabilježbom, procjenom i prodajom nekretnina izvršenika. Rješenje o izvršenju je 8. aprila 2015. godine dostavljeno Republičkoj upravi za geodetske i imovinskopravne poslove Banja Luka (u daljnjem tekstu: RUGIP) radi zabilježbe izvršenja.
8. Izvršenik je 2. jula 2015. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju.
9. Kako proizilazi iz odgovora Osnovnog suda na apelaciju, taj sud nije donio odluku o prigovoru izvršenika, jer se nisu stekli uslovi za potpuno odlučenje zbog toga što su određene nekretnine izvršenika koje su predmet izvršenja u konkretnom izvršnom postupku bile predmet prodaje u drugom izvršnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom (rješenje o dosudi od 5. avgusta 2016. godine u predmetu broj 71 0 I 096397 10 I dostavljeno je 16. septembra 2016. godine RUGIP-u radi upisa promjene svojine, ali RUGIP nije obavijestio sud da li je izvršen upis tog rješenja ili postoje smetnje, pa je potrebno sačekati da se odluči o upisu navedenog rješenja kod RUGIP-a).
10. Apelantkinja je 14. oktobra 2016. godine i 26. decembra 2017. godine urgirala da se postupa u predmetu.
11. Dopisom od 6. februara 2018. godine Osnovni sud je zatražio podatak od RUGIP-a da li je odlučeno o upisu promjene svojine na predmetu izvršenja.
12. Osnovni sud je Rješenjem broj 71 0 I 203902 14 I od 20. aprila 2018. godine djelimično usvojio prigovor izvršenika izjavljen protiv rješenja o izvršenju, pa je, između ostalog, rješenje o izvršenju u dijelu kojim je određeno izvršenje zabilježbom, procjenom i prodajom nekretnina izvršenika označenih kao k.č. br. 46/2 i k.č. br. 46/3 (preciznije opisano u izreci rješenja) stavljeno van snage i izvršni postupak na tom predmetu i sredstvu izvršenja obustavljen (izvršenik nije vlasnik predmetnih nekretnina, što je bliže opisano u obrazloženju rješenja od 20. aprila 2018. godine), dok je radi namirenja apelantkinjinog novčanog potraživanja određeno izvršenje protiv izvršenika zabilježbom, procjenom i prodajom nekretnina svojina izvršenika (preciznije označene i opisane u izreci rješenja).
13. Osnovni sud je zaključkom od 15. maja 2018. godine odredio vještačenje vještaka građevinske struke, kojem je naloženo da izvrši procjenu vrijednosti nekretnina, a apelantkinji je naloženo da na ime predujma vještačenja uplati iznos od 400,00 KM, u suprotnom postupak će biti obustavljen u skladu sa odredbama člana 16 stav 2 Zakona o izvršnom postupku.
14. Podneskom od 28. juna 2018. godine RUGIP je obavijestio Osnovni sud da je izvršena zabilježba rješenja o izvršenju.
15. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.
VI. Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantkinja ističe da Osnovni sud nije preduzimao procesne radnje i da je prekršio razumne rokove za postupanje. Apelantkinja traži da joj se na ime nematerijalne štete isplati iznos od po 300,00 KM za svaku započetu godinu trajanja izvršnog postupka.
b) Odgovor na apelaciju
17. Osnovni sud, u suštini, navodi hronologiju postupka, kako je već navedeno u činjeničnom dijelu odluke, te ukazuje da se u konkretnom predmetu nisu stekli uslovi da se odluči o prigovoru izvršenika zbog toga što su nekretnine koje su predmet izvršenja u konkretnom postupku bile predmet prodaje u drugom izvršnom postupku, te da je, shodno tome, bilo potrebno sačekati odgovor RUGIP-a kako bi se mogla donijeti odluka u vezi sa prigovorom.
V. Relevantni propisi
18. U Zakonu o izvršnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 59/03, 85/03, 64/05, 118/07, 29/10, 57/12, 67/13 i 98/14) relevantne odredbe glase: Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1)U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2)Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je u pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, sprovođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
VI. Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, takođe, kontinuirano ukazivao i da u Republici Srpskoj ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.
22. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
VII. Meritum
24. Apelantkinja smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnog izvršnog postupka, prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
25. Ustavni sud je, primjenjujući dosljedno praksu Evropskog suda, kontinuirano isticao u predmetima koji pokreću pitanje nemogućnosti efikasnog okončanja izvršnog postupka da član 6 stav 1 Evropske konvencije, koji pruža jasne proceduralne garancije kojim se strankama u sporu obezbjeđuje postupak koji je pravičan, javan i ekspeditivan, pruža zaštitu i izvršenja sudske odluke.
Relevantni principi
26. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).
Period koji se uzima u obzir
27. Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak na čiju dužinu ukazuje apelantkinja započeo 24. novembra 2014. godine i da još nije okončan. Dakle, izvršni postupak traje ukupno tri godine i devet mjeseci.
28. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupku na čiju se dužinu apelantkinja žali radi o naročito složenim pitanjima.
29. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud preduzimao procesne radnje u relativno razumnim rokovima, pa je nakon mjesec dana od podnošenja prijedloga za izvršenje pozvao apelantkinju da uredi prijedlog za izvršenje, a nakon što je apelantkinja uredila prijedlog za izvršenje, Osnovni sud je odredio predloženo izvršenje rješenjem od 7. aprila 2015. godine, a dan kasnije dostavio rješenje RUGIP-u na zabilježbu. Osim toga, Ustavni sud zapaža da su na dužinu trajanja izvršnog postupka uticale i objektivne okolnosti, prije svega to što je izvršenje predloženo na određenim nekretninama koje, kako se ispostavilo, nisu svojina izvršenika (prodate tražiocu izvršenja u drugom izvršnom postupku), zbog čega je bilo potrebno sačekati određeni vremenski period kako bi se moglo odlučiti o prigovoru izvršenika (Osnovni sud je 6. februara 2018. godine tražio podatak od RUGIP-a da li je odlučeno o upisu promjene svojine na tim nekretninama). Takođe, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud, nakon što je donio odluku povodom prigovora izvršenika, za nepunih mjesec dana donio zaključak kojim je odredio vještačenje vještaka građevinske struke i naložio apelantkinji da uplati predujam za vještačenje. Prema tome, Ustavni sud smatra da su objektivne okolnosti doprinijele dužini trajanja izvršnog postupka, koje se ogledaju u tome da je prije odluke o prigovoru izvršenika trebalo utvrditi odlučne činjenice u odnosu na određene nekretnine na kojima je predloženo sprovođenje izvršenja, te da se odgovornost za dužinu trajanja izvršnog postupka ne može staviti na teret Osnovnom sudu.
30. Na osnovu izloženog Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede apelantkinjinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
31. Apelantkinja je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, tražila naknadu štete. U skladu sa članom 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu za nematerijalnu štetu, ali s obzirom na to da u predmetnom postupku nije utvrđena povreda prava na pravično suđenje, apelantkinji ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.
VIII. Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja predmetnog izvršnog postupka, kojoj su doprinijele objektivne okolnosti, pred Osnovnim sudom, ipak, ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.
33. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević