Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3662/18 (M. K. i drugi)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3662/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3662/18, rješavajući apelacije Martina Krvavca i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Martin Krvavac protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 58 0 P 073384 16 Rev od 27. marta 2018.
godine, N. C. i Ž. C. protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 110503 18 Gž 2 od 16. maja 2018. godine, „Volksbank leasing BH“ d.o.o. Sarajevo protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 027513 17 Gž od 27.
aprila 2018. godine, Nada Danojević, vlasnik Veterinarske ambulante "Anima-med" iz Čelinca protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 Mal 014162 18 Gž 2 od 27. aprila 2018. godine, Emina Maraj protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 51 0 P 114969 18 Rev od 24. aprila 2018. godine i H. S. protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 P 152607 16 Rev od 6. augusta 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.
OBRAZLOŽENJE
AP-3662/18
1. Martin Krvavac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Z.O.U. Sesar-Ćurić- Miletić iz Mostara, podnio je 6. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 58 0 P 073384 16 Rev od 27. marta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom tuženi („Euroherc osiguranje“ d.d. Sarajevo) je obavezan da apelantu naknadi štetu i to za duševne bolove zbog umanjenja životna aktivnosti, za pretrpljene fizičke bolove, za pretrpljeni strah i za duševne bolove zbog naruženosti (u određenim novčanim iznosima pobliže preciziranim u izreci presude), dok je preko dosuđenih iznosa tužbeni zahtjev apelanta odbijen.
AP-3706/18
2. N. C. i Ž. C. (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Istočne Ilidže, podnijeli su 10. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 P 110503 18 Gž 2 od 16. maja 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se obavežu tuženi (Kanton Sarajevo i KJKP „Vodovod i kanalizacija d.o.o. Sarajevo) da za određeni vremenski period, a na ime naknade štete za bespravno i nezakonito prisvajanje i zabranu korištenja određene nekretnine, apelantima solidarno isplate novčanu naknadu u određenom novčanom iznosu, sve pobliže precizirano u izreci presude. AP-3769/18
3. „Volksbank leasing BH“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Z.O.U. Davor Kovač i Lujo Herceg iz Ljubuškog, podnio je 9. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 63 0 P 027513 17 Gž od 27. aprila 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se naloži tuženom („Zovko osiguranje“ d.d. Žepče) da mu popravi nanesenu štetu na vozilu na način da mu isplati određeni novčani iznos.
AP-4150/18
4. Nada Danojević, vlasnik Veterinarske ambulante "Anima-med" iz Čelinca (u daljnjem tekstu: apelantica), koju zastupa Dragan Tolimir, advokat iz Banjaluke, podnijela je 23. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 Mal 014162 18 Gž 2 od 27. aprila 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom obavezana je apelantica da tužitelju M. D. isplati određene novčane iznose na ime naknade štete nastale uginućem svinje, na ime izgubljene koristi gubljenjem sedam rodnosti, te na ime izgubljene koristi u vidu gubitka stajskog đubriva, sve pobliže precizirano u izreci presude. AP-4213/18
5. Emina Maraj (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bugojna, koju zastupa Mersiha Beganović- Memić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 26. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 51 0 P 114969 18 Rev od 24. aprila 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, pored ostalog, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se obaveže tuženi (Srednjobosanski kanton, Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta) da joj naknadi štetu u određenom novčanom iznosu na ime izmakle dobiti, sve pobliže precizirano u izreci presude.
AP-4395/18
6. H. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 3. augusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 65 0 P 152607 16 Rev od 6. augusta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da mu tuženi Ž.O. isplati naknadu za stambenu zgradu, za pomoćne objekte, te za 65 voćki, kao i da mu naknadi štetu za pretrpljene duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti, za pretrpljene duševne bolove zbog povrede ugleda, časti i dostojanstva, za pretrpljeni strah zbog neizvjesnosti sporova koji su trajali 25 godina, te zbog prevare, ucjene i diskriminacije, sve pobliže navedeno u izreci presude.
Spajanje predmeta
7. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3662/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.
Apelacioni navodi
8. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i/ili da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i/ili pogrešnoj primjeni materijalnog prava.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
10. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i/ili primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
12. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
13. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević