Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3591/18 (O. M.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3591/18
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP 3591/18, rješavajući apelaciju Olje Mrđen, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Olje Mrđen podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih slobode zbog dužine trajanja postupka u predmetu koji se trenutno nalazi pred Osnovnim sudom u Banjaluci pod brojem 71 0 P 226680 18 P 2.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Olja Mrđen (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banjaluke, koju zastupa Zoran Opačić, advokat iz Banjaluke, podnijela je 4. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu koji se trenutno nalazi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 71 0 P 226680 18 P 2. Apelantica je, takođe, zatražila od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će naložiti Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča parnicu P- 226680 i da u roku od tri mjeseca obavijesti Ustavni sud o poduzetim mjerama.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je 9. jula 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Osnovni sud i Okružni sud su dostavili odgovore na apelaciju.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 6. novembra 2015. godine Osnovnom sudu podnijela tužbu protiv tužene Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tužena) radi utvrđenja prava trajnog i nesmetanog korištenja stana, vrijednost spora 105.000,00 KM, koja je dostavljena tuženoj na odgovor 12. novembra 2015. godine.
6. Iz stanja u spisu proizilazi da je apelantica 11. avgusta 2016. godine podnijela prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja, koji je Osnovni sud vratio apelantici radi ispravke i dopune. Apelantica nije postupila po rješenju Osnovnog suda, odnosno nije ispravila i dopunila prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja, već je podneskom od 3. oktobra 2016. godine povukla taj prijedlog.
7. Postupajući po tužbi Osnovni sud je zakazao pripremno ročište za 25. januar 2017. godine na kojem je tužena istakla prigovor da o istom zahtjevu već teče parnica u predmetu Osnovnog suda broj 71 0 P 214931 15 P, pa je sud na ročištu održanom 1. marta 2017. godine donio Rješenje broj 71 0 P 226680 15 P kojim je odbacio apelantičinu tužbu zbog litispendencije.
8. U postupku po apelantičinoj žalbi Okružni sud je Rješenjem broj 71 0 P 226680 17 Gž od 22. marta 2018. godine ukinuo rješenje prvostepenog suda od 1. marta 2017. godine i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovni postupak.
9. Apelantici je 16. aprila 2018. godine dostavljena odluka Okružnog suda, a Osnovni sud je zakazao pripremno ročište za 3. juli 2018. godine, dnevnom naredbom od 24. maja 2018. godine.
10. U nastavku postupka apelantica je 29. maja 2018. godine ponovo podnijela prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja. Osnovni sud je, uz saglasnost parničnih stranaka, u terminu 3. jula 2018. godine proveo ročište po prijedlogu za određivanje mjere obezbjeđenja, te je istog dana donio Rješenje broj 71 0 P 226680 18 P 2 kojim je odbio apelantičin prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja.
11. Prema stanju u spisu, postupak je u toku pred Osnovnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
12. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja parničnog postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelantica je, između ostalog, navela da je tužba podnesena 6. novembra 2015. godine i da do danas parnica nije okončana, te da je povrijeđen član 6. Evropske konvencije. Apelantica predlaže da Ustavni sud izda „mjeru obezbjeđenja“ kojom će naložiti Osnovnom sudu da po hitnom postupku okonča parnicu broj P-226680 i da u roku tri mjeseca obavijesti Ustavni sud o poduzetim mjerama.
b) Odgovori na apelaciju
13. Osnovni sud je naveo tok postupka, navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da je sve vrijeme postupao u predmetu, kao i da je preduzimao sve radnje u okviru rokova predviđenih Zakonom o parničnom postupku, te da su navodi iz apelacije neosnovani. Takođe, Osnovni sud je kao prilog dostavio rješenje tog suda od 1. marta 2017. godine kojim je odbačena tužba u ovoj pravnoj stvari i rješenje od 3. jula 2018. godine kojim je odbijen prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja.
14. Okružni sud je naveo da se njegovo učešće u ovom postupku odnosi na ranije donesenu odluku, rješenje od 22. marta 2018. godine, kojim je apelantičina žalba uvažena i rješenje Osnovnog suda od 1. marta 2017. godine ukinuto i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak, uz obrazloženje da nije bilo mjesta za primjenu odredbe člana 67. stav 1. tačka 3. Zakona o parničnom postupku i odbacivanje apelantičine tužbe zbog litispendencije. Takođe, Okružni sud je ukazao da se predložena mjera obezbjeđenja apelantičinom apelacijom odnosi na postupak koji se vodi nakon donošenja odluke ovog suda, a pred Osnovnim sudom.
V.Relevantni propisi
15. U Zakonu o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08, 45/09, 49/09 i 61/13) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
18. Apelantica se obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je pokrenula 6. novembra 2015. godine i koji još nije okončan. Ustavni sud naglašava da, u skladu s članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Stoga je apelacija koja je podnesena u odnosu na konkretan predmet u kojem nije donesena odluka dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
19. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
21. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Osnovnim i Okružnim sudom, prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na pravično suđenje
22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
23. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
25. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak na čiju se dužinu apelantica žali započeo 6. novembra 2015. godine, te da, prema stanju spisa, predmetni postupak još nije okončan. Dakle, postupak u predmetnoj apelaciji traje dvije godine i deset mjeseci.
Analiza razumnosti trajanja postupka
26. Nakon detaljne analize apelacije koja je predmet razmatranja u ovoj odluci, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se u postupku na čiju se dužinu apelantica žali radi o naročito složenom pitanju. S druge strane, Ustavni sud smatra da se radi o pitanju koje je od značaja za apelanticu (utvrđenje prava trajnog i nesmetanog korištenja stana). Osim toga, Ustavni sud uočava da je apelantica u izvjesnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, budući da je nakon podnošenja tužbe (6. novembra 2015. godine) podnijela Osnovnom sudu prijedlog (11. avgusta 2016. godine) za određivanje mjere obezbjeđenja koji je sud vratio apelantici radi ispravke i dopune. Međutim, apelantica nije postupila po rješenju suda, odnosno nije ispravila i dopunila prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja, već je podneskom od 3. oktobra 2016. godine povukla takav prijedlog.
27. U vezi s ponašanjem redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u vrlo kratkom roku nakon podnošenja apelantičine tužbe 6. novembra 2015. godine dostavio tuženoj tužbu na odgovor (šest dana). Nakon toga Ustavni sud primjećuje da je apelantica 11. avgusta 2016. godine podnijela prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja, koji je sud vratio apelantici radi ispravke i dopune, nakon čega apelantica nije postupila po nalogu suda, već je podneskom od 3. oktobra 2016. godine povukla navedeni prijedlog. Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud nakon nešto duže od godinu i dva mjeseca od podnošenja tužbe održao ročište (25. januar 2017. godine) povodom apelantičine tužbe. Nakon toga Osnovni sud je ponovo u kratkom roku, manje od dva mjeseca od održanog ročišta, donio rješenje (1. mart 2017. godine) kojim je odbacio apelantičinu tužbu zbog litispendencije. U nastavku postupka Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, postupajući po apelantičinoj žalbi, u relativno kratkom roku (jedna godina) donio rješenje od 22. marta 2018. godine kojim je ukinuo prvostepeno rješenje i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovni postupak. U ponovnom postupku Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud u kratkom roku zakazao pripremno ročište za 3. juli 2018. godine, ali da je apelantica ponovo podnijela prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja, te je sud u zakazanom terminu ročišta donio Rješenje broj 71 0 P 226680 18 P 2 od 3. jula 2018. godine kojim je odbio apelantičin prijedlog za određivanje mjere obezbjeđenja.
28. Stoga, ocjenjujući postupak u cjelini, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku iako je predmetni postupak u ponovljenom postupku u toku pred Osnovnim sudom. Navedeno zato što su redovni sudovi postupak vodili kontinuirano, bez većih perioda neaktivnosti, te da je i apelantica u izvjesnoj mjeri doprinijela dužini trajanja postupka, odnosno da je dužina trajanja postupka bila razmjerna okolnostima konkretnog slučaja.
29. Imajući u vidu navedeno i uzevši u obzir sve faktore, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do povrede apelantičinog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da u postupku iz apelacije koja je predmet ove odluke još uvijek nije došlo do kršenja prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije s obzirom na to da predmetni postupak traje dvije godine i deset mjeseci, što se u okolnostima konkretnog slučaja ne može smatrati nerazumnim periodom trajanja postupka.
31. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantičin prijedlog za donošenje privremene mjere.
33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević