Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3611/18 (GP „Jedinstvo“ a.d. Gradiška i drugi)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3611/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3611/18, rješavajući apelacije GP „Jedinstvo“ a.d. Gradiška i drugih, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

GP „Jedinstvo“ a.d. Gradiška protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 Ps 030811 15 Rev od 20.

februara 2018. godine, Iva Šimić i Milodrag Šimić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 63 0 P 019691 15 Rev od 29.

marta 2018. godine, „Računovodstvo“ d.o.o. Zenica protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 118587 17 Gž od 8. augusta 2017. godine, Ervin Tatarević protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 031929 16 Gž od 4. juna 2018. godine, Tomislav Jakovljević protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 038859 17 Gž od 21. maja 2018. godine, „Agroprodukt“ d.o.o. Gradiška protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 113361 18 Pž od 25. maja 2018. godine, Zoran Opačić protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 241894 17 Gž od 9. jula 2018. godine, Mensur Redžić protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 43 0 Ps 086636 15 Rev od 15. maja 2018.

godine i A. H. protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 094695 14 Gž od 8. maja 2018. godine, zbog toga što su očigledno (prima facie) neosnovane.

OBRAZLOŽENJE

AP-3611/18

1. GP „Jedinstvo“ a.d. Gradiška (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Jelena Todić, advokat iz Banjaluke, podnio je 4. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 Ps 030811 15 Rev od 20. februara 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže tuženi („KOV – Grad“ d.o.o. Bužim) da mu na ime duga isplati određeni novčani iznos, preciziran u izreci presude.

AP-3785/18

2. Iva Šimić i Milodrag Šimić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Drinovaca, koje zastupa Mladen Šimić, advokat iz Ljubuškog, podnijeli su 10. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 63 0 P 019691 15 Rev od 29. marta 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom naloženo je apelantima da solidarno iz osnova zaključenog ugovora o zajmu isplate tužitelju Z. Š. određeni novčani iznos, preciziran u izreci presude. AP-3852/18

3. "Računovodstvo" d.o.o. Zenica (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 13. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda broj 43 0 P 118587 17 Rev od 6. marta 2018. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 118587 17 Gž od 8. augusta 2017. godine. Imajući u vidu Odluku o dopustivosti Ustavnog suda broj AP-746/17, u odnosu na predmet broj AP-4247/17, Ustavni sud konstatuje da je navedena presuda Kantonalnog suda od 8. augusta 2017. godine konačna odluka u predmetnoj pravnoj stvari. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže tuženi H. H. da mu na ime duga isplati određeni novčani iznos, sve pobliže navedeno u izreci presude. AP-4040/18

4. Ervin Tatarević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, kojeg zastupa Šerif Nadarević, advokat iz Cazina, podnio je 18. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 P 031929 16 Gž od 4. juna 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obaveže tuženi (JKP „Čistoća“ d.o.o. Cazin) da mu na ime glavnog duga isplati određeni novčani iznos, preciziran u izreci presude.

AP-4046/18

5. Tomislav Jakovljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Posušja, kojeg zastupa Jerko Gavran, advokat iz Posušja, podnio je 19. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 038859 17 Gž od 21. maja 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom obavezan je apelant da nadoknadi tužitelju (Zaštitni fond F BiH) na ime regresnog duga određeni novčani iznos, preciziran u izreci presude. AP-4101/18

6. „Agroprodukt“ d.o.o. Gradiška (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Milan Romanić, advokat iz Banjaluke, podnio je 20. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Višeg privrednog suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 113361 18 Pž od 25. maja 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom obavezan je apelant da tužiteljima („Agrocentar“ Bitola, Republika Makedonija i „Elka-Filipovi“ Skoplje, Republika Makedonija) na ime duga za kupljenu, a neplaćenu robu, odnosno za izvršene usluge prevoza, isplati određene novčane iznose, precizirane u izreci presude.

AP-4135/18

7. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 23. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 P 241894 17 Gž od 9. jula 2018. godine. Također, apelant je tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će zabraniti Osnovnom sudu u Banjaluci da odobri izvršenje navedene presude Okružnog suda od 9. jula 2018. godine po prijedlogu H. D. protiv apelanta radi naplate 1.200,00 KM na ime parničnih troškova do donošenja odluke Ustavnog suda po predmetnoj apelaciji. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se naloži tuženoj H. D. da mu na ime duga isplati određeni novčani iznos, te je obavezan apelant da plati tuženoj H. D. troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 KM.

AP-4195/18

8. Mensur Redžić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, podnio je 24. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda broj 43 0 Ps 086636 15 Rev od 15. maja 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom, pored ostalog, obavezani su prvotuženi „RO TRADE“ d.o.o. Živinice i apelant kao drugotuženi da solidarno isplate tužitelju (SCANIA CREDIT AB, Kraljevina Švedska) određeni novčani iznos na ime glavnog duga, preciziran u izreci presude.

AP-4280/18

9. A. H. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Donje Jablanice, podnio je 27. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Kantonalnog suda u Mostaru broj 58 0 P 094695 14 Gž od 8. maja 2018. godine. U konkretnom slučaju, osporenom konačnom odlukom obavezani su tuženi, a među njima i apelant, da solidarno isplate tužitelju (Unicredit bank d.d Mostar) dug u određenom novčanom iznosu, preciziranom u izreci presude.

Spajanje predmeta

10. S obzirom na to da se navedene apelacije zasnivaju na istim ili sličnim tvrdnjama o povredi ustavnih prava, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-3611/18. Ustavni sud smatra da će na ovaj način, spajanjem predmeta, biti u mogućnosti odluku o apelacijama donijeti na brži i ekonomičniji način, a bez negativnih posljedica po ustavna prava apelanata.

Apelacioni navodi

11. Nakon brižljive, pojedinačne analize svih podnesenih apelacija, Ustavni sud je zaključio da se u svim navedenim apelacijama apelanti pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Imajući u vidu da postoje i razlike u pojedinim apelacionim navodima, Ustavni sud je zaključio da svi apelanti, u suštini, smatraju da je u odlukama koje su osporili pogrešno utvrđeno činjenično stanje i/ili da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava (npr., nediskriminacija, pravo na djelotvoran pravni lijek itd.), ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju i/ili pogrešnoj primjeni materijalnog prava.

12. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

13. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

14. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi prava na koja su se apelanti pozvali u svim pojedinačnim apelacijama odnose isključivo na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i/ili primijenili materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

15. Na osnovu činjenica konkretnih predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su sudovi u obrazloženjima svih odluka osporenih pojedinačnim apelacijama dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoja odlučenja, pa se ne može zaključiti da je primjena relevantnih zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Ustavni sud naročito ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupaka u kojima su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u pojedinačnim apelacijama pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

16. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati zahtjev apelanta u predmetu AP-4135/18 za donošenje privremene mjere.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3611/18 (GP „Jedinstvo“ a.d. Gradiška i… | Sudska praksa | Aktio