Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-301/18 (Građevinsko zanatstvo "Zidar-krovar" iz Velike Kladuše)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-301/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-301/18, rješavajući apelaciju Građevinskog zanatstva "Zidar-krovar", na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćem tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Građevinsko zanatstvo "Zidar-krovar" podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 17 0 Ps 062140 16 Rev od 19.
decembra 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Građevinsko zanatstvo "Zidar-krovar" (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 15. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 17 0 Ps 062140 16 Rev od 19. decembra 2017. godine.
2. Rješenjem Vrhovnog suda broj 17 0 Ps 062140 16 Rev od 19. decembra 2017. godine odbijena je apelantova revizija izjavljena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Ps 062140 14 Pž od 13. novembra 2015. godine kojim je odbijena apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje, a kojim je apelantova tužba podnesena protiv tuženog ,,Sudo-Luka“ d.o.o. Velika Kladuša radi naknade štete odbačena kao neuredna. Vrhovni sud je u obrazloženju osporenog rješenja naveo da je prvostepeni sud, što je prihvatio i drugostepeni sud, pravilno odlučio kada je odbacio apelantovu tužbu kao neurednu jer apelant nije postupio po nalogu suda i u ostavljenom roku od osam dana ispravio i dopunio tužbu, nego je vratio bez ispravke. U vezi sa navedenim, Vrhovni sud je ukazao na odredbe iz člana 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku kojim je propisano da će se smatrati da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku, a ako bude vraćen bez ispravke odnosno dopune, odbacit će se. Vrhovni sud je zaključio da propuštanje apelanta da u zakonskom roku od osam dana dopuni tužbu tako da ista sadrži sve što je propisano čl. 53. i 226. ZPP, iako je o tome pravilno poučen od strane prvostepenog suda i upozoren na posljedice u slučaju nepostupanja, predstavlja razlog zbog kojeg se tužba mora odbaciti jer po njoj sud ne može postupati.
Apelacioni navodi
3. Iz navoda apelacije proizilazi da se apelant poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
5. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u smislu odredaba člana 53. u vezi sa odredbama člana 336. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), postupi po nalogu suda i dostavi urednu tužbu nadležnom sudu. Ustavni sud zapaža da, dakle, redovni sudovi nisu raspravljali o osnovanosti apelantovog tužbenog zahtjeva, već je njegova tužba odbačena iz formalnih razloga. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti tužbenog zahtjeva apelanta iz apelacije, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao podnijetu urednu tužbu, po kojoj bi redovni sud mogao postupati, odnosno iscrpiti sve pravne lijekove. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant podnošenjem neuredne tužbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno podnio tužbu na temelju koje sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević