Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1992/18 (A. V.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1992/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-1992/18, rješavajući apelaciju Alme Vegara, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Alme Vegara podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 65 0 Rs 210300 14 Rev od 14. februara 2018.

godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Alma Vegara (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Sarajeva, podnijela je 3. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 210300 14 Rev od 14. februara 2018. godine. Apelantica je u periodu od 24. aprila do 23. jula 2018. godine Ustavnom sudu podnijela nekoliko podnesaka kojima je urgirala rješavanje njenog predmeta.

2. Rješenjem Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 210300 14 Rev od 14. februara 2018. godine odbijen je zahtjev apelantice i drugih tužitelja za ispravku presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 210300 14 Rev od 5. januara 2016. godine, kojom je, između ostalog, žalba tuženog ("Energopetrol" d.d. Sarajevo) djelimično uvažena, nižestepene presude djelimično preinačene u odnosu na apelanticu u dosuđujućem dijelu odluke o isplati razlike osnovnih plaća uvećanih za minuli rad, tako što je tuženi obavezan da apelantici isplatiti ukupno 16.135,16 KM umjesto iznosa od 44.093,81 KM. U obrazloženju osporenog rješenja, Vrhovni sud je naveo da je neosnovan apelantičin zahtjev da se izvrši ispravka presude, kako izreke tako i obrazloženja u pogledu odluke o glavnom zahtjevu (isplati razlike plaće) primjenom člana 37. Kolektivnog ugovora za ,,Energopetrol“ d.d. Sarajevo iz 2008. godine, jer se ne radi o očiglednoj pogrešci u pisanju, već o primjeni materijalnog prava na osnovu kojeg je donesena navedena odluka, te apelantica, svoja prava zbog toga što nije zadovoljna odlukom suda i primjenom materijalnog prava ne može ostvariti kroz institut ispravke presude. Apelacioni navodi

3. U predmetnoj apelaciji apelantica se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te na kršenje zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

5. U pogledu apelantičinih navoda o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud, prije svega, mora utvrditi da li su garancije predviđene navedenim članom uopće primjenjive na apelantičin slučaj.

6. Ustavni sud ukazuje da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantuju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom, ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda da odgovori na pitanje da li je osporenom odlukom odlučivano o apelantičinim građanskim pravima i obavezama. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je u parničnom postupku presudom Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 210300 14 Rev od 5. januara 2016. godine nižestepena presuda djelimično preinačena u odnosu na apelanticu u dosuđujućem dijelu odluke o isplati razlike osnovnih plaća, tako što je tuženi obavezan da apelantici isplatiti određeni (manji) novčani iznos. Budući da se osporeno rješenje, kojim je odbijen apelantičin zahtjev za ispravku presude Vrhovnog suda broj 65 0 Rs 210300 14 Rev od 5. januara 2016. godine, ne odnosi na novo i posebno određivanje građanskih prava, u odnosu na navedenu odluku donesenu u parničnom postupku, Ustavni sud smatra da su apelacioni navodi o kršenju prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Također, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom nije odlučivalo o bilo kakvim imovinskim pravima apelantice, te su stoga i apelantičini navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. Osim toga, imajući u vidu da su navodi apelantice o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelantice o povredi člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1992/18 (A. V.) | Sudska praksa | Aktio