Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-715/18 (MinasCo d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

  • Nije krivična optužba
  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-715/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-715/18, rješavajući apelaciju MinasCo d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija MinasCo d.o.o.

Sarajevo podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 026508 18 Kv 62 od 6. februara 2018. godine (u odnosu na stav II izreke), zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija MinasCo d.o.o.

Sarajevo podnesena protiv rješenjā Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 026508 17 Kps od 6. decembra 2017. godine i broj 09 0 K 026508 18 Kv 62 od 6. februara 2018. godine (u odnosu na stav I izreke), zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. MinasCo d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Edis Mustafić advokat iz Sarajeva, podnio je 6. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 026508 17 Kps od 6. decembra 2017. godine. Apelant je 9. februara 2018. godine dopunio apelaciju i osporio Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 K 026508 16 Kps 11 od 16. januara 2018. godine, a dopunom od 26. februara 2018. godine osporio je i Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 K 026508 18 Kv 62 od 6. februara 2018. godine.

2. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 026508 17 Kps od 6. decembra 2017. godine odbijeni kao neosnovani prethodni prigovori izjavljeni na optužnicu Kantonalnog tužilaštva Kantona Sarajevo broj T09 0 KTO 0100445 16 od 6. oktobra 2017. godine koje su podnijeli zastupnici optuženih pravnih lica CONSULTANTS d.o.o. Sarajevo, EXLINE GROUP d.o.o. Istočno Novo Sarajevo, CENEX Inžinjering d.o.o. Sarajevo, CENEX d.o.o. Istočno Sarajevo, EXLINE d.o.o. Istočno Sarajevo i apelanta.

3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 026508 18 Kv 62 od 6. februara 2018. godine stavom I izreke djelomično je uvažena žalba privremenih zastupnika optuženih pravnih lica CENEX GROUP d.o.o. Sarajevo i apelanta, a povodom tih žalbi na osnovu člana 324. Zakona o krivičnom postupku FBiH (u daljnjem tekstu: ZKP) po službenoj dužnosti primjenom principa beneficium cohaesionis, i u odnosu na optužena pravna lica CENEX Inžinjering d.o.o. Sarajevo, CENEx d.o.o. Istočno Sarajevo, EXLINE d.o.o. Istočno Sarajevo, ukinuto je Rješenje Kantonalnog sud broj 09 0 K 026508 17 Kps 11 od 16. januara 2018. godine (o određivanju privremenih mjera osiguranja) i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Stavom II izreke osporenog rješenja odbačena je kao nedopuštena dopuna žalbe direktora i vlasnika apelanta Izeta Musića podnesena protiv Rješenje Kantonalnog sud broj 09 0 K 026508 17 Kps 11 od 16. januara 2018. godine.

4. U obrazloženju rješenja, Kantonalni sud je naveo da je u ime optuženog apelanta izjavljena dopuna žalbe od strane direktora i vlasnika Musić Izeta koja dopuna žalbe je izjavljena od strane optuženog u istom predmetnom spisu Izeta Musića kao direktora i vlasnika navedene firme. Naime, u smislu odredbe člana 400. st. 2 i 3. ZKP-a u vezi sa članom 403. st. 1. i 2. ZKP-a optuženi Izet Musić kao osoba protiv koje teče postupak zbog istog krivičnog djela ne može biti zastupnik apelanta i isti nema ovlaštenju za podnošenje žalbe odnosno dopune žalbe, pa je donijeta odluka kao u stavu II izreke na osnovu odredbe člana 337. st. 2. i 3. ZKP- a. Nadalje je navedeno da je vijeće ovog suda svestrano i pažljivo razmotrilo sve izjavljene žalbe privremenih zastupnika navedenih optuženih pravnih lica kako su naprijed interpretirane, te smatra da su žalbe privremeni zastupnika optuženih pravnih lica CENEX GROUP d.o.o. Sarajevo i apelanta, zakonski osnovane i utemeljene. Naime, u osporenom rješenju ponovo je odlučivano o određivanju privremene mjere osiguranja naprijed navedenim optuženim pravnim licima nakon što je rješenjem vanraspravnog vijeća ovog suda br. 09 0 K 026508 17 Kv 52 od 12. januara 2018.godine ukinuto ranije donijeto rješenje sudije za prethodno saslušanje broj 09 0 K 026508 16 Kps 6 od 29. novembra 2017.godine i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.

5. Apelant se u apelaciji poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te na pravo na kažnjavanje samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda glasi:

Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

l) apelacija je preuranjena;

Dopustivost ratione materiae

7. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da apelant osporava Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 K 026508 18 Kv 62 od 6. februara 2018. godine, u odnosu na stav II izreke - kojim je odbačena kao nedopuštena dopuna žalba direktora i vlasnika apelanta podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda broj 09 0 K 026508 17 Kps 11 od 16. januara 2018. godine. Ustavni sud, prvo, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj. Navedeni član Evropske konvencije propisuje da [...] prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu [...]. U konkretnom slučaju, apelant je podnio apelaciju protiv rješenja kojim nije utvrđivana „osnovanost bilo kakve krivične optužbe“ protiv njega, već se tim rješenjem odlučivalo samo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za korištenje predmetnog pravnog lijeka tj. žalbe od strane direktora i vlasnika apelanta. Dakle, s obzirom da se u konkretnom slučaju ne radi o odluci koja je donesena u postupku u kojem se odlučivalo o krivičnoj optužbi protiv apelanta proizlazi da član 6. Evropske konvencije u konkretnom slučaju nije primjenjiv. Kako Ustav Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi sa povredom prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

8. U odnosu na navode apelanta da mu je povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. U vezi s tim Ustavni sud, ukazuje da se osporenim rješenjem u ovom dijelu odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, a nije se odlučivalo o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, slijedom čega su i navodi apelanta o kršenju prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, kao i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanta o povredi prava iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. Konačno, u pogledu navoda apelanta o povredi prava na kažnjavanje samo na osnovu zakona iz člana 7. Evropske konvencije, Ustavni sud ukazuje da se osporena odluka ne može dovesti u vezu sa navedenim pravom, te su, stoga, navodi apelanta izneseni u tom pravcu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Preuranjenost

11. Prema odredbama člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

1. U odnosu na navodnu povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud podsjeća da se na pitanje ima li apelant ili hoće li imati pravičan postupak pred sudom odgovor ne može dati dok je postupak u toku. U skladu sa praksom Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pitanje je li poštovan princip pravičnog postupka treba sagledati na osnovu postupka u cjelini. S obzirom na složenost i višestepenost krivičnog postupka, eventualni proceduralni propusti i nedostaci, koji se pojave u jednoj fazi postupka, mogu biti ispravljeni u nekoj od narednih faza tog postupka. Slijedom toga, u principu, nije moguće utvrditi je li krivični postupak bio pravičan dok se postupak pravosnažno ne okonča (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Barbera, Meeseque i Jabardo protiv Španije, presuda od 6. decembra 1988. godine, serija A, broj 146., stav 68. i Ustavni sud, odluka broj U-63/01 od 26. juna 2003. godine, tačka 18., objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine» broj 38/03).

2. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 K 026508 17 Kps od 6. decembra 2017. godine, koje se osporava apelacijom, nije odluka koja bi predstavljala rezultat cjelokupnog krivičnog postupka protiv apelanta, već je samo odlučeno o prethodnim prigovorima protiv optužnice Kantonalnog tužilaštva od 6. oktobra 2017. godine. S obzirom da krivični postupak još nije okončan, slijedi da je u odnosu na apelantove navode, koji se tiču povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.

12. Nadalje, Ustavni sud zapaža da apelant osporava i Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 K 026508 18 Kv 62 od 6. februara 2018. godine, u odnosu na stav I izreke - kojim je ukinuto Rješenje Kantonalnog suda broj 09 0 K 026508 17 Kps 11 od 16. januara 2018. godine (o određivanju privremenih mjera osiguranaj) i predmet vraćen na ponovno odlučivanje. Dakle, budući da je postupak pred Kantonalnim sudom u toku, slijedi da je apelacija u ovom dijelu, također, preuranjena.

13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tač. h) i l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, odnosno ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-715/18 (MinasCo d.o.o. Sarajevo) | Sudska praksa | Aktio