Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4716/17 (R. B., J. K., D. Ć. i O. B.)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 185, 426
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o obligacionim odnosima · čl. 200
- Zakon o izmjenama Zakona o obligacionim odnosima · čl. 200
- Zakon o obligacionim odnosima · čl. 200
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-4716/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-4716/17, rješavajući apelacije Ratka Blatešića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Ratko Blatešić protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 021047 17 U od 8. septembra 2017. godine;
Jasmina Kuduzović protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 32 0 Rs 158774 17 Rev od 2. novembra 2017. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 158774 14 Rsž od 19. maja 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 158774 13 Rs od 30. aprila 2014. godine;
D. Ć. zbog "kršenja prava na privatni život od strane Javne ustanove Dom zdravlja u Prijedoru" i Olgica Balać protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 P 076961 17 Gž od 5. januara 2018. godine i Rješenja Općinskog suda u Bihaću broj 17 0 P 076961 16 P od 6. jula 2017. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-4716/17
1. Ratko Blatešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, podnio je 14. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 021047 17 U od 8. septembra 2017. godine.
2. Osporenim rješenjem Okružnog suda od 8. septembra 2017. godine odbačena je apelantova tužba podnesena protiv rješenja Ministarstva za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Republike Srpske (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 15.03-370-332/14 od 25. maja 2017. godine. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da je apelant 13. jula 2017. godine podnio tužbu kojom je osporavao dva drugostepena akta tuženog, jedan od 23. maja 2017. godine i drugi od 25. maja 2017. godine. Okružni sud je ukazao da je odredbom člana 7. Zakona o upravnim sporovima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 109/05 i 63/11; u daljnjem tekstu: ZUS) propisano da se upravni spor u pravilu vodi samo protiv jednog akta, pa je sud dopisom od 15. augusta 2017. godine pozvao apelanta da, u skladu s odredbom člana 18. ZUS, tužbu uredi na način da naznači koji pravni akt osporava tužbom, iz kojih razloga i u kojem obliku predlaže poništenje osporenog akta, te da označi svoju adresu stanovanja, u roku od 15 dana od dana prijema dopisa, uz upozorenje da će, ukoliko ne postupi po nalogu suda, tužba biti odbačena kao neuredna, odnosno nerazumljiva. Apelant je 29. augusta 2007. godine sudu dostavio dopis navodeći podatke koji nisu od značaje za rješavanje spora i iz kojih nije bilo moguće utvrditi koji akt i iz kojih razloga apelant osporava, niti protiv kojeg je organa tužba podnesena. Konačno, Okružni sud je ukazao da je, na temelju odredbe člana 21. ZUS (kojom je propisano da će sud, ukoliko je tužba nepotpuna ili nerazumljiva, pozvati tužitelja da u ostavljenom roku otkloni nedostatke, uz upozorenje o posljedicama ukoliko ne postupi po nalogu suda), s obzirom da apelant nije postupio po nalogu suda, odlučio kao u izreci rješenja.
3. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio, u skladu sa odredbama člana 21. ZUS, u ostavljenom roku otkloniti nedostatke u tužbi.
2. AP-527/18
4. Jasmina Kuduzović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Lukavca, podnijela je 24. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Rs 158774 17 Rev od 2. novembra 2017. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Rs 158774 14 Rsž od 19. maja 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 Rs 158774 13 Rs od 30. aprila 2014. godine.
5. Rješenjem Općinskog suda od 30. aprila 2014. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 19. maja 2017. godine, odbačena je kao neblagovremena apelantičina žalba podnesena protiv Presude Općinskog suda broj 32 0 Rs 158774 13 Rs od 21. februara 2014. godine. U obrazloženju rješenja Općinski sud je naveo da je tokom postupka utvrđeno da je na ročištu za glavnu raspravu kojemu su prisustvovali apelantica i njen punomoćnik sud obavijestio stranke da će odluku u predmetnoj pravnoj stvari donijeti 21. februara 2014. godine, da će stranke presudu moći preuzeti u službi otpreme pošte suda, uz upozorenje da će rok za podnošenje žalbe početi teći prvog narednog dana nakon donošenje presude. Također, utvrđeno je da je sud navedenog dana donio presudu koja je istog dana dostavljena u službu otpreme, kao i da ju je istog dana u službi otpreme zaprimio tuženi, te da su apelantičin punomoćnik podneskom od 14. marta 2014. godine i apelantica podneskom od 19. marta 2014. godine obavijestili sud da navedenog dana nisu mogli podići presudu u službi otpreme, tražeći da im se presuda dostavi putem pošte, što je sud i učinio. Dalje, utvrđeno je da je apelantica žalbu protiv presude Općinskog suda podnijela 21. aprila 2014. godine, dakle nakon proteka roka od 15 dana od dana donošenja presude. Općinski sud je ukazao da je odredbom člana 185. Zakona o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH", br. 53/03, 73/05 i 19/06; u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da će nakon zaključenja glavne rasprave sud prisutne stranke obavijestiti o danu donošenja presude. Ako jedna od stranaka nije bila prisutna glavnoj raspravi sud će je pismeno obavijestiti o danu donošenja presude. Stranke, odnosno njihovi zastupnici ili punomoćnici dužni su sami preuzeti presudu u zgradi suda, te im sud neće dostavljati presudu shodno odredbama ovog zakona o dostavi. Ako su stranke bile uredno obaviještene o danu donošenja presude, rok za žalbu protiv presude počinje teći prvog narednog dana nakon donošenja presude. Odredbom člana 213. ZPP propisano je da će neblagovremenu, nepotpunu ili nedozvoljenu žalbu prvostepeni sud odbaciti rješenjem bez održavanja ročišta, kao i da je žalba neblagovremena ako je izjavljena poslije isteka zakonskog roka za njeno podnošenje. Na temelju navedenog, sud je zaključio da je apelantičina žalba neblagovremena, budući da je podnesena nakon zakonom propisanog roka od 15 dana za podnošenje žalbe.
6. Rješenjem Vrhovnog suda od 2. novembra 2017. godine odbijena je revizija koju je apelantica izjavila protiv rješenja Kantonalnog suda od 19. maja 2017. godine uz obrazloženje da apelantičinim revizijskim prigovorima nisu dovedena u pitanje utvrđenja Kantonalnog i Općinskog suda u pogledu načina računanja roka za podnošenje žalbe.
7. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila, u skladu sa odredbama člana 422. ZPP, u propisanom roku podnijeti žalbu nadležnom sudu.
3. AP-690/18
8. D. Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Oštre Luke, kojeg zastupa Dragana Stanković, advokat iz Banjaluke, podnio je 3. februara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog "kršenja prava na privatni život od strane Javne ustanove Dom zdravlja u Prijedoru".
9. Apelant je u apelaciji naveo da se povreda njegovog prava na poštovanje privatnog života ogleda u tome što su uposlenici Javne zdravstvene ustanove Dom zdravlja u Prijedoru kontinuirano, u periodima tokom 2016. i 2017. godine, neovlašteno vršili pregled njegovog elektronskog zdravstvenog kartona, te tim izvršili pregled njegovih ličnih, privatnih i strogo povjerljivih zdravstvenih podataka […]. Apelant je, takođe, naveo da je pokušao postići vansudsko poravnanje sa Javnom ustanovom Dom zdravlja u Prijedor u vezi s isplatom nematerijalne štete, ali da Javna ustanova Dom zdravlja u Prijedoru nije pristala na sudsko poravnanje, nego je apelantu uputila ispriku. Osim toga, apelant je naveo da do podnošenja apelacije nije pokretao postupke pred redovnim sudovima jer smatra da mu ti sudovi ne mogu pružiti adekvatnu zaštitu u vezi s kršenjem njegovih prava, kao i da se smatra da takva ozbiljna kršenja ljudskih prava kao u konkretnom slučaju zahtijevaju adekvatnu zaštitu koju može pružiti samo Ustavni sud.
10. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelant propustio da, u skladu sa odredbama člana 200. Zakona o obligacionim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78, 39/85, 45/89 i 57/89; "Službeni list R BiH" br. 2/92, 13/93, 13/94; i "Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 29/03 i 42/11), podnese tužbu nadležnom sudu radi naknade nematerijalne štete zbog povrede prava ličnosti.
4. AP-1714/18
11. Olgica Balać (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Beograda, Republika Srbija, podnijela je 14. marta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 P 076961 17 Gž od 5. januara 2018. godine, Rješenja Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 P 076961 16 P od 6. jula 2017. godine i Rješenja Općinskog suda broj 17 0 P 076961 16 P od 7. aprila 2017. godine. Apelantica je 29. juna 2018. godine dopunila apelaciju.
12. Rješenjem Općinskog suda od 7. aprila 2017. godine odbijen je kao neosnovan apelantičin tužbeni zahtjev podnesen protiv B. T. i R. T. radi smetanja posjeda.
13. Rješenjem Općinskog suda od 6. jula 2017. godine odbačena je kao neblagovremena apelantičina žalba podnesena protiv rješenja Općinskog suda od 7. aprila 2017. godine. U obrazloženju rješenja Općinski sud je ukazao da je o apelantičinom tužbenom zahtjevu odlučeno rješenjem od 7. aprila 2017. godine, da je to rješenje apelantičin punomoćnik preuzeo osobno u sudu 11. aprila 2017. godine, kao i da je rok za žalbu od 15 dana počeo teći narednog dana od dana donošenja rješenja, dakle od 8. aprila 2017. godine. Dalje, Općinski sud je ukazao da je apelantica 12. maja 2017. godine predala na poštu preporučenom pošiljkom žalbu protiv rješenja od 7. aprila 2017. godine, dakle po proteku roka od 15 dana.
14. Rješenjem Kantonalnog suda od 5. januara 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantičina žalba podnesena protiv rješenja Općinskog suda od 6. jula 2017. godine.
15. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantica propustila, u skladu sa odredbama člana 426. stav 2. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15), u propisanom roku podnijeti žalbu nadležnom sudu. Spajanje predmeta
16. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4716/17.
Apelacioni navodi
17. Apelanti su u apelacijama naveli da smatraju da su im osporenim odlukama povrijeđena prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Osim toga, neki apelanti su se pozvali i na povredu nekih drugih ustavnih prava, kao što je pravo lica da ne bude podvrgnuto mučenju niti nečovječnom ili ponižavajućem tretmanu ili kazni iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 3. Europske konvencije, pravo na pravo na slobodu i sigurnost osobe iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Europske konvencije, te pravo na poštovanje privatnog života iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Europske konvencije.
18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;
19. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
20. U konkretnom slučaju apelanti nisu iscrpili djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacije se ne mogu razmatrati.
21. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević