Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2773/18 (D. M.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2773/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-2773/18, rješavajući apelaciju Dragana Marića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Dragana Marića podnesena protiv Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru broj 78 0 Pr 026252 18 Pv2 od 9. marta 2018. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Dragan Marić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Prnjavora, kojeg zastupa Rajko Stokić advokat iz Doboja, podnio je 14. maja 2018. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 Pr 026252 18 Pv 2 od 9. marta 2018. godine.

2. Rješenje Osnovnog suda broj 78 0 Pr 026525 18 Pr 2 od 28. februara 2018. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantovog branioca (advokata Rajka Stokića) za naknadu troškova prekršajnog postupka. Osnovni sud je u obrazloženju navedenog rješenja istakao da je odlukom ovog suda broj 78 0 Pr 26252 17 Pr od 13. juna 2017. godine, koja je postala pravosnažna 24. juna 2017. godine, apelant kao okrivljeni oslobođen prekršajne odgovornosti, te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret budžetskih sredstava. Osnovni sud je, također, naveo da je toku prekršajnog postupka apelant prema punomoći od 11. maja 2017. godine ovlastio advokata Rajka Stokića kao svog branioca, ali je na zapisniku kod ovog suda dana 30. maja 2017. godine ovlastio i advokata Jelenu Stokić da bude njegov branilac u konkretnom prekršajnom postupku. Osnovni sud je naveo da je odluku kojom je apelant oslobođen prekršajne odgovornosti lično zaprimila Jelena Stokić kao branilac apelanta, 15. juna 2017. godine, pošto se apelant i njegovi branioci nisu izjasnili o tome ko će biti glavni branilac apelanta, pa je taj odabir i pravo iskoristio Osnovni sud. Nadalje, Osnovni sud je istakao da je zahtjev za naknadu troškova odbrane apelanta podnio advokat Rajko Stokić 24. januara 2018. godine, a kako se rok za podnošenje ovakvog zahtjeva računa od 15. juna 2017. godine, tj. dana kada je branilac apelanta Jelena Stokić zaprimila odluku da je apelant oslobođen odgovornosti za prekršaj, proizilazi da je ovakav zahtjev neblagovremen, jer je očito premašen rok od šest mjeseci od dana dostavljanja odluke, a koji je propisan odredbama člana 97. Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKP).

3. Rješenjem Osnovnog suda broj 78 0 Pr 026252 18 Pv2 od 9. marta 2018. godine odbijena je žalba apelantovog branioca apelanta izjavljena protiv Rješenja Osnovnog suda broj 78 0 Pr 026525 18 Pr2 od 28. februara 2018. godine i osporeno rješenje je potvrđeno. U obrazloženju rješenja Osnovni sud se pozvao na odredbe člana 97. stav 2. ZKP koje propisuje da se zahtjev za naknadu troškova okrivljenog po braniocu može podnijeti najkasnije u roku od 6 mjeseci od dana dostavljanja pravosnažne presude ili rješenja o obustavi postupka licu koje ima pravo da podnese takav zahtjev. U konkretnom slučaju protivrješenja kojim je apelant oslobođen od odgovornosti nije podnesena žalba, pa je isto je postalo pravosnažno dana 24. juna 2017. godine i od tog datuma počinje teći rok za podnošenje zahtjeva za naknadu troškova branioca, a kako je zahtjev za naknadu troškova postupka podnesen 24. januara 2018. godine, proteklo je više od šest mjeseci, što je suprotno navedenom članu 97. stav 2. ZKP-a.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav 1. i stav 3. tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da je pravomoćnim rješenjem Osnovnog suda odbačen kao neblagovremen zahtjev apelantovog branioca za naknadu troškova prekršajnog postupka. Ustavni sud ukazuje da je apelant, odnosno njegov branilac propustio da, u skladu sa odredbama člana 97. stav 2. ZKP ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 53/12 i 91/17), u propisnom roku podnese zahtjev za naknadu troškova predmetnog prekršajnog postupka. Dakle, apelant nije iscrpio djelotvorne pravne lijekove moguće prema zakonu, te samim tim nije ishodio konačnu odluku u predmetnom postupku. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2773/18 (D. M.) | Sudska praksa | Aktio