Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-4635/18 (J. P.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4635/18
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine. godine, u predmetu broj AP-4635/18, rješavajući zahtjev Josipa Pavlovića za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćen tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev Josipa Pavlovića za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. Josip Pavlović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čapljine, kojeg zastupa Dušanka Šoljić-Ćorić i Dragan Pudar, advokati iz Mostara, podnio je 15. avgusta 2018. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 53 0 P 062804 18 Mož od 30. maja 2018. godine, kao i zbog dužine trajanja izvršnih postupaka koji su u toku pred Kantonalnim sudom pod br. 53 0 P
000988 16 I, 53 0 I 0627990 16 I i 53 0 I P 001703 16 I 4.
2. Apelant je, takođe, podnio zahtjev da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi „zabranio upis promijena na nekretninama označenim kao k.č.338/20 i k.č. 338/21 (nove 1332/18 i 1332/19)-sve K.O. Tasovčići-uz izuzetke:- provedbe pravomoćnih sudskih odluka o apsolutnoj ništavosti pravnih poslova kojima su prethodno vršene promjene sa Autokuće Čapljina na druge subjekte, te - ispravke redoslijeda upisa - vraćanjem zabilješke spora i izvršenja 53 0 P 000998 u C teretni list pod redni br.2. Prednju zabranu provodi Zemljišno knjižni ured Općinskog suda Čapljina“. Osim toga, apelant je kao „alternativni prijedlog mjere“ predložio da Ustavni sud naloži da se upiše postojanje predmetne apelacije u pogledu prijedloga mjere osiguranja zabrane raspolaganja na predmetnim nekretninama, te da upis izvrši Zemljišni-knjižni odjel Općinskog suda u Čapljini.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 53 0 P 062804 18 Mož od 30. maja 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 P 062804 17 MO od 20. decembra 2017. godine kojim je odbijen apelantov prijedlog za određivanje mjere osiguranja protiv tuženih-protivnika predlagatelja Auto kuća Čapljina d.o.o. Čapljina, D.Š. i A.Š. kojom je tražio da se „zabrani tuženima svako daljnje raspolaganje sa nekretninom označenom kao k.č.338/20 i k.č.338/21 - stare izmjere (nove 1332/18 i 1332/19) sve K.O. Tasovčići, te da se zabrana evidentira u zemljišnim knjigama za iste nekretnine. Prednja zabrana se evidentira u zemljišnim knjigama za iste nekretnine i smatra se provedenom dostavom protivnicima predlagatelja i Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda Čapljina, te stupa na snagu prema datumu najranijeg prijema rješenja.”
4. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je odredbom člana 269. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da se mjera osiguranja može odrediti: 1. ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje tražbine ili prava 2. ako postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja mogao spriječiti ili znakovito otežati ostvarenje tražbine, posebice time što će svoju imovinu otuđiti, prikriti, opteretiti ili na drugi način njome raspolagati, odnosno promijeniti postojeće stanje stvari ili na koji drugi način štetno uticati na prava predlagatelja osiguranja. S tim u vezi je dalje navedeno da bi se odredila mjera osiguranja potrebno je da se kumulativno ispune uvjeti iz tačke 1. i 2. naprijed navedene odredbe člana 269. stav 1. ZPP-a. Takođe je navedeno da je u vezi sa ovim uvjetima potrebno cijeniti svrsishodnosti predložene mjere osiguranja u vezi sa postavljenim tužbenim zahtjevom, jer je cilj mjere osiguranja osiguranje potraživanja ili prava, te da se mjera osiguranja mora konstantno posmatrati u vezi sa postavljenim tužbenim zahtjevom i nalaziti ova funkcionalna veza između tužbenog zahtjeva i mjere osiguranje. Kantonalni sud je istakao da iz stanja spisa proizlazi da se između apelanta kao predlagatelja i protivnika predlagača pod 1 i 2 (Auto kuća Čapljina d.o.o. Čapljina i D.Š.) vodio ili se vodi veći broj postupaka (parnični, izvršni, zemljišnoknjižni), međutim privremenom mjerom ne mogu se osigurati zahtjevi iz nekog drugog postupka, nego se istom može osigurati samo tužbeni zahtjev iz predmetnog postupka. S tim u vezi je dalje navedeno da iz postavljenog tužbenog zahtjeva i alternativnog zahtjeva pod stavom 1. i 2. (bliže opisano u obrazloženju drugostepenog rješenja) proizlazi da su isti utvrđujući (deklaratorani) tužbeni zahtjev, dok je alternativni zahtjev pod stavom 3. (bliže opisano u obrazloženju drugostepenog rješenja) obvezujući, ali samo u odnosu na tuženika pod 4 (Hercegovačko-neretvanski kanton). Naime, Kantonalni sud je naveo da kad se radi o tužbenom zahtjevu kojim se traži utvrđenje postojanja kakvog prava ili pravnog odnosa - dakle deklaratonom tužbenom zahtjevu, onda ne postoji potraživanje koje bi se moglo osigurati mjerom osiguranja. Kantonalni sud je zaključio da u konkretnoj situaciji ne postoji ni funkcionalna veza između postavljenog tužbenog zahtjeva i predložene mjere osiguranja kojom se traži da se zabrani tuženima svako daljnje raspolaganje sa nekretninom označenom kao k.č.338/20 i k.č.338/21
– stare izmjere (nove 1332/18 i 1332/19) sve K.O.Tasovčići, te da se zabrana evidentira u zemljišnim knjigama za iste nekretnine. Kantonalni sud je istakao da ovako tražena mjera ne koristi osiguranju postavljenog deklaratornog tužbenog zahtjeva, pa da stoga nisu ispunjeni kumulativni uvjeti iz člana 269. st. 1. i 2 ZPP-a za određivanje mjere osiguranja, a kako je to pravilno zaključio prvostepeni sud.
5. Apelant ističe da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. U okviru prava na pravično suđenje apelant je također naveo i povredu prava na suđenje u razumnom roku i prava na pristup sudu. Apelant ukazuje na dužinu trajanja izvršnih postupaka koji su u toku po žalbama pred Kantonalnim sudom pod br. 53 0 P 000988 16 I, 53 0 I 0627990 16 I i 53 0 I P 001703 16 I 4. Apelant traži od Ustavnog suda naknadu nematerijalne štete. Takođe, apelant traži od Ustavnog suda da usvoji njegov zahtjev za donošenje privremene mjere ili njegov alternativno postavljeni prijedlog mjere, navodeći da bi u suprotnom bila dovedena u pitanje zaštita njegovih ustavnih prava na čiju povredu ukazuje predmetnom apelacijom.
6. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
7. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
8. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
9. Ustavni sud, prije svega napominje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni isključivo razloge koji su navedeni u članu 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Pri tome, Ustavni sud naglašava da navodi o kršenju apelantovih ustavnih prava tokom postupka koji je rezultirao osporenom odlukom, bez obzira koliko eventualno ozbiljna pitanja pokretali, ne mogu predstavljati, sami po sebi, argument za donošenje privremene mjere. Stoga, apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
10. Ustavni sud primjećuje da u konkretnom slučaju apelant ukazuje na razloge meritorne prirode zbog kojih smatra da treba donijeti traženu privremenu mjeru. Dakle, apelant u apelaciji iznosi meritorne razloge o kojima će Ustavni sud tek odlučiti prilikom razmatranja osnovanosti same apelacije ali ne prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga po mišljenju Ustavnog suda, navedeni razlozi, meritorne prirode, sami za sebe, nisu dovoljni da bi Ustavni sud donio traženu privremenu mjeru iz razloga što zahtjev za donošenje privremene mjere mora imati jasne i argumentovane razloge iz kojih bi Ustavni sud nesumnjivo zaključio da je neophodno i opravdano da se usvoji predložena privremena mjera. Stoga, imajući u vidu da apelant, osim navoda kojim ukazuje na razloge meritorne prirode, nije ponudio takve razloge niti dokaze koji bi Ustavnom sudu bili dovoljni da bi donio traženu privremenu mjeru. Prema tome, po mišljenju Ustavnog suda apelant u konkretnom slučaju ničim nije dokazao da je u okolnostima konkretnog slučaja donošenje privremene mjere u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka shodno odredbama člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere neosnovan.
12. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
13. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
14. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević