Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4679/17 (H.S.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4679/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-4679/17, rješavajući apelaciju H. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija H. S. podnesena zbog nepostupanja Federalne uprave za imovinsko-pravne poslove Sarajevo po Presudi Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj U-1909/91 od 30. januara 1992. godine, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. H. S. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 13. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Federalne uprave za imovinsko-pravne poslove Sarajevo po Presudi Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-1909/91 od 30. januara 1992. godine.
2. Apelant je prije podnošenja ove apelacije, 14. marta 2003. godine, podnio apelaciju Ustavnom sudu koja se odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji. Ustavni sud je na sjednici od 20. decembra 2005. godine, odlučujući o toj apelaciji, donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-993/04 kojom je apelaciju, u dijelu koji se odnosio na ista pravna pitanja kao i ova apelacija, odbacio kao očigledno (prima facie) neosnovanu. U navedenoj odluci, u tački 53. Ustavni sud je naveo: U odnosu na apelaciju od 14. marta 2003. godine, koju apelant podnosi zbog nepostupanja Federalne uprave po presudama Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine i Vrhovnog suda, na osnovu uvida u relevantnu dokumentaciju Ustavni sud je zaključio da je Vrhovni sud Presudom broj U-2251/00 od 13. decembra 2000. godine utvrdio da su organi uprave postupili po Presudi Vrhovnog suda Bosne i Hercegovine broj U-1909/91. Također je utvrđeno da su upravni organi postupili i po Presudi broj U-124/96, te da nisu dužni ponovo odlučivati o apelantovom zahtjevu za deeksproprijaciju, jer je povodom njega doneseno zasebno prvostepeno rješenje od 1. jula 1991. godine na koje se apelant žalio, pa mu je žalba odbijena rješenjem od 29. augusta 1991. godine, nakon čega je apelant kod Vrhovnog suda, prije podnošenja tužbe u predmetu U-124/96, pokrenuo upravni spor u kojem je njegova tužba odbijena Presudom broj U- 86/96 od 18. marta 1998. godine. Dalje, o novom apelantovom zahtjevu za deeksproprijaciju nekretnina rješavao je načelnik Općine Novi grad Sarajevo Rješenjem broj 02-05-1181 od 26. maja 2003. godine, protiv kojeg je apelant izjavio žalbu koju je Federalna uprava odbila Rješenjem broj 05-31-2-574/03 od 10. septembra 2003. godine. Protiv navedenog rješenja Federalne uprave apelant je podnio tužbu, koju je Vrhovni sud odbio Presudom broj U-2483/04 od 29. septembra 2004. godine. Stoga proizlazi da su nadležni upravni organi, postupajući po naknadnim apelantovim zahtjevima za deeksproprijaciju nekretnina, konačno o njemu i odlučili.
3. Na temelju navedenog, Ustavni sud zapaža da apelant u predmetnoj apelaciji osporava isto činjenično i pravno pitanje, kao i u ranije podnesenoj apelaciji o kojoj je Ustavni sud već donio Odluku o dopustivosti, a iz navoda i dokaza iznesenih u predmetnoj apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
4. Apelant smatra da mu je u postupku pred organima uprave i Vrhovnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
6. Ustavni sud zapaža da je apelant ponovo osporio ista pravna pitanja koja su već bila osporena u ranijoj apelaciji i o kojima je Ustavni sud već donio odluku. Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje.
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje o istoj stvari o kojoj je Ustavni sud ranije odlučio, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević