Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2094/16 (N. B.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Krivični postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2094/16

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2094/16, rješavajući apelaciju Nurfeta Bojagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Nurfeta Bojagića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 K 017644 16 Kž od 16. februara 2016. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Nurfet Bojagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zlatan Bektić, advokat iz Živinica, podnio je 16. maja 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 K 017644 16 Kž od 16. februara 2016. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog tužiteljstva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 6. aprila 2017. godine da u roku od osam dana od prijema dopisa dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. aprila 2017. godine. Tužiteljstvo i Općinski sud u ostavljenom roku nisu dostavili odgovore na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način:

5. Optužnicom Tužiteljstva broj T 03 0 KT 0001157 10 od 18. februara 2010. godine apelant je optužen da je radnjama opisanim u dispozitivu optužnice počinio krivično djelo napad na službenu osobu iz člana 359. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH). Optužnica je potvrđena 19. februara 2010. godine.

6. Ročište za izjašnjenje o krivici održano je 1. aprila 2010. godine na kojem se apelant izjasnio da nije kriv.

7. Ročište za glavni pretres Općinski sud je održao 18. aprila i 19. juna 2013. godine, zatim je zakazao četiri ročišta (nije precizirano kada) koja su odgođena.

8. Podneskom od 27. februara 2015. godine apelant je urgirao zakazivanje nastavka ročišta za glavni pretres.

9. Općinski sud je nastavak ročišta za glavni pretres održao 13. maja 2015. godine.

10. Presudom Općinskog suda broj 33 0 K 017644 13 K3 od 22. oktobra 2015. godine apelant je proglašen krivim da je na način opisan u izreci presude počinio krivično djelo napad na službenu osobu iz člana 359. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH. Za počinjenje navedenog krivičnog djela Općinski sud je apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci u koju se ima uračunati vrijeme provedeno u pritvoru počev od 19. januara 2010. godine do 19. februara 2010. godine. Presuda je dostavljena apelantu 1. decembra 2015. godine.

11. Nezadovoljan navedenom odlukom, apelant je izjavio žalbu (nije navedeno kada), a spis predmeta je 7. januara 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu.

12. Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 K 017644 16 Kž od 16. februara 2016. godine, apelantova žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostepena presuda. IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je istakao da su u predmetnom postupku između ročišta za izjašnjenje o krivici i ročišta za glavni pretres protekle tri godine, kao i da je između zakazanih ročišta za glavni pretres protekao period koji je višestruko duži od onoga propisanog zakonom i uobičajenog perioda. Također, apelant je istakao da se za vrijeme trajanja postupka nalazio na izdržavanju kazne zatvora, te da nije bilo objektivnih poteškoća da bude prisutan na zakazanim ročištima, kao i da je urgirao zakazivanje ročišta za glavni pretres u što kraćem roku. Imajući u vidu navedeno, apelant je predložio da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku i odredi mu naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u iznosu od 1.500,00 KM.

II.Odgovor na apelaciju

14. Kantonalni sud je naveo da je u zakonskom roku donio odluku o apelantovoj žalbi zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o krivičnom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi: Član 14. st. (1) i (2) Pravo na suđenje bez odgađanja (1) Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred sud i da mu bude suđeno bez odgađanja, a najkasnije u roku od jedne godine od dana potvrđivanja optužnice.

(2) Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

VI.Dopustivost

16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

18. U konkretnom slučaju apelant ukazuje na povredu prava na suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku koji je okončan Presudom Kantonalnog suda broj 33 0 K 017644 16 Kž od 16. februara 2016. godine protiv koje nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da je osporenu presudu apelant primio 1. aprila 2016. godine, a da je podnio apelaciju 16. maja 2016. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neosnovana.

19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti. VII.Meritum

20. Apelant tvrdi da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

21. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz ovog člana, stav 2, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

22. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.

23. Ustavni sud zapaža da se postupak odnosio na utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u vezi sa izvršenjem krivičnog djela napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti, te je nesporno da apelant u postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.

Relevantna načela

24. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka se mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

25. U skladu s praksom Evropskog suda, početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima, pri ocjeni razumnoga roka, vezuje se za trenutak u kojem je osoba koja je u pitanju postala svjesna da je osumnjičena za krivično djelo, jer od tog trenutka ima interes da o postojanju ove sumnje sud donese odluku. Ovakvo određivanje relevantnog perioda očito je u slučajevima u kojim je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi, Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19, Dobbertin protiv Francuske, presuda 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138). Dalje, za kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije osobe koja je u pitanju. U tom smislu, Evropski sud i u krivičnim i u građanskim stvarima primjenjuje jednake kriterije. Pri tome u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučenje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi, Wemhoff, stav 18).

26. Imajući u vidu da iz stanja u spisu proizlazi da je apelant prilikom određivanja pritvora od 19. januara 2010. godine postao svjestan da je osumnjičen za predmetno krivično djelo, Ustavni sud će dužinu trajanja predmetnog postupka razmotriti od 19. januara 2010. godine do trenutka donošenja drugostepene presude od 16. februara 2016. godine, dakle, period koji je trajao nešto više od šest godina.

Analiza razumnosti trajanja postupka

27. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud, najprije u pogledu ocjene složenosti predmeta, primjećuje da se predmetni postupak vodio protiv apelanta u vezi sa izvršenjem krivičnog djela napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti. S obzirom na složenost pitanja u predmetnom postupku, te broj svjedoka koje je bilo potrebno ispitati i druge dokaze koje je trebalo provesti, Ustavni sud nije mogao zaključiti da se radilo o naročito složenom predmetu.

28. U vezi sa ponašanjem strana u postupku, Ustavni sud prvenstveno zapaža da je Tužiteljstvo u relativno kratkom roku nakon određivanja pritvora apelantu od 19. januara 2010. godine protiv apelanta podiglo optužnicu od 18. februara 2010. godine. Razmatrajući postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio nakon proteka pet godina i osam mjeseci (19. oktobra 2015. godine). U vezi sa tim periodom, Ustavni sud uočava da je Općinski sud u kratkom roku potvrdio optužnicu (19. februara 2010. godine) i zakazao ročište za izjašnjenje o krivici (1. aprila 2010. godine). Međutim, tom sudu su trebale tri godine da održi ročište za glavni pretres (18. aprila 2013. godine). Iz stanja u spisu dalje proizlazi da je Općinski sud naredno ročište za glavni pretres održao 19. juna 2013. godine, zatim je zakazao četiri ročišta koja su bila odgođena, te da je nakon apelantove urgencije (27. februara 2015. godine) održao ročište 13. maja 2015. godine, iz čega se može zaključiti da je Općinski sud nakon perioda neaktivnosti u vezi sa zakazivanjem početka glavnog pretresa preduzimao radnje s ciljem okončanja predmetnog krivičnog postupka. S druge strane, Ustavni sud u postupanju Kantonalnog suda nije uočio značajan period neaktivnosti s obzirom na to da je taj sud u zakonskom roku odlučio o žalbi protiv prvostepene presude. Također, Ustavni sud na osnovu stanja u spisu nije mogao zaključiti da je apelant doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Dakle, iz navedenog proizlazi da Tužiteljstvo, Kantonalni sud i apelant svojim postupanjem nisu doprinijeli dužini trajanja postupka, te da je Općinski sud imao period neaktivnosti u trajanju od tri godine.

29. Razmatrajući značaj koji predmetna pravna stvar ima za apelanta, Ustavni sud prvenstveno uočava da je predmetna apelacija podnesena nakon što je krivični postupak protiv apelanta okončan, te da apelant u podnesenoj apelaciji nije osporavao da je počinio krivično djelo za koje mu je odlukama redovnih sudova izrečena kazna zatvora. Također, Ustavni sud ukazuje na to da je u krivičnim predmetima zahtjev za suđenje u razumnom roku kreiran s ciljem da se izbjegne da optužena osoba bude predugo u neizvjesnosti o svojoj sudbini (vidi, već citiran, Wemhoff protiv Njemačke, tačka B.18). U tom kontekstu Ustavni sud uočava da se apelant u vrijeme vođenja krivičnog postupka nalazio na izdržavanju kazne zatvora prema ranijim presudama iz čega proizlazi da neizvjesnost u kojoj se nalazio u vezi sa predmetnim krivičnim postupkom nije bila u tolikoj mjeri izražena u smislu sankcije koja mu je eventualno trebala biti izrečena. Pored toga, iz stanja u spisu ne proizlazi da je dužina trajanja predmetnog krivičnog postupka imala bilo kakav učinak na normalno odvijanje apelantovih životnih, odnosno poslovnih aktivnosti. S druge strane, iz stanja u spisu proizlazi da je Općinski sud, nakon što je apelant urgirao postupanje u navedenom predmetu, u relativno kratkom roku zakazao nastavak ročišta za glavni pretres i donio prvostepenu presudu. Osim toga, Ustavni sud uočava da se u predmetnom krivičnom postupku apelantu stavljalo na teret da je počinio krivično djelo napad na službenu osobu u vršenju poslova sigurnosti iz člana 359. stav 2. u vezi sa stavom 1. KZFBiH, koje zbog svojih obilježja, te jačinu povrede i ugrožavanja zaštićenog dobra nije zahtijevalo naročitu hitnost u postupanju redovnih sudova.

30. Stoga, sagledajući dužinu trajanja predmetnog postupka u cjelini, Ustavni sud nije mogao zaključiti da je, zbog neaktivnosti u postupanju Općinskog suda u jednom periodu, dužina trajanja predmetnog postupka bila prekomjerna, u smislu značenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, s obzirom na to da se apelant za vrijeme trajanja postupka nije nalazio u stanju prekomjerne neizvjesnosti u pogledu budućeg statusa, niti je uslijed vođenja postupka doveden u teži položaj od onog u kojemu bi se nalazio da predmetni krivični postupak uopće nije bio vođen.

31. Na osnovu navedenog, Ustavni sud smatra da, iako je predmetni postupak trajao više od šest godina, imajući u vidu specifične okolnosti konkretnog slučaja, nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi s članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije, nema osnova za razmatranje apelantovog zahtjeva za naknadu štete zbog dužine trajanja postupka.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku kada su Tužiteljstvo i Kantonalni sud u relativno kratkim rokovima preduzimali procesne radnje pri čemu se, uprkos dužem periodu neaktivnosti Općinskog suda, apelant nije nalazio u stanju prekomjerne neizvjesnosti u pogledu budućeg statusa, niti je uslijed vođenja postupka doveden u teži položaj od onog u kojem bi se nalazio da predmetni krivični postupak uopće nije bio vođen.

34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2094/16 (N. B.) | Sudska praksa | Aktio