Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4421/17 (M. K.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4421/17
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-4421/17, rješavajući apelaciju Milomira Klincova, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milomira Klincova podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 U 013336 15 Uvp od 13. jula 2017. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 013336 13 U od 20. novembra 2014. godine i Zaključka Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske broj 16-03/2-1-1-560-3-10/11 od 20. decembra 2013. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Milomir Klincov (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 25. oktobra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 U 013336 15 Uvp od 13. jula 2017. godine, Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu. Okružni sud) broj 11 0 U 013336 13 U od 20. novembra 2014. godine i Zaključka Ministarstva rada i boračko-invalidske zaštite Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 16-03/2-1-1-560-3-10/11 od 20. decembra 2013. godine.
2. Rješenjem Ministarstva broj 16-03/2-1-1-560-3/2011 od 28. decembra 2011. godine u postupku revizije ukinuto je rješenje Odjeljenja za boračko-invalidsku zaštitu Banjaluka broj 06- 560-587/09 od 9. marta 2009. godine kojim je apelantu utvrđeno svojstvo RVI VIII kategorije sa 40% vojnog invaliditeta i priznalo svojstvo RVI V kategorije sa 70% vojnog invaliditeta po osnovu oboljenja zadobivenih vršeći vojne dužnosti kao pripadnik OS RS sa pravom na ličnu invalidninu u procentu od 36% od osnovice i počev od 1. decembra 2010. godine, pa sve dok postoje zakonom propisani uvjeti, odnosno trajno. Apelant je navedeno rješenje zaprimio osobno 5. januara 2012. godine i protiv njega nije pokretao upravni spor.
3. Apelant je 11. novembra 2013. godine podnio Ministarstvu zahtjev za usklađivanje rješenja Ministarstva od 28. decembra 2011. godine sa Odlukom Ustavnog suda Republike Srpske broj U- 83/12 od 25. septembra 2013. godine, objavljena u "Službenom glasniku Republike Srpske" broj 86/13. U navedenoj odluci Ustavni sud Republike Srpske je utvrdio da član 10. stav 2. i 3., kao i član 11. stav 1. i 2. i član 12. stav 1. i 2. Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta (,,Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 100/12 i 116/12) nisu u suglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Obrambeno-otadžbinskog rata Republike Srpske. U istoj je odluci utvrđeno da član 10. stav 1., 2. i 3., te član 11. stav 1. i 2. i člana 12. stav 1. i 2. Pravilnika o utvrđivanju procenta vojnog invaliditeta (,,Službeni glasnik Republike Srpske“, broj 31/10) u vrijeme važenja nisu bili u suglasnosti sa Ustavom Republike Srpske i Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Obrambeno-otadžbinskog rata RS („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 46/04, 55/07- Prečišćeni tekst, 59/08 i 118/09).
4. Osporenim Zaključkom Ministarstva broj 16-03/2-1-1-560-3-10/11 od 20. decembra 2013. godine odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za usklađivanje rješenja. U obrazloženju zaključka je navedeno da je u Zakonu o Ustavnom sudu Republike Srpske (,,Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 104/11), odredbom člana 69. propisano da Svako kome je povrijeđeno pravo konačnim ili pravosnažnim pojedinačnim aktom donesenim na osnovu zakona ili drugog propisa i opšteg akta koji je na osnovu odluke Suda prestao da važi, ima pravo da traži od nadležnog organa izmjenu tog pojedinačnog akta. U stavu 2. istog člana je propisano da Prijedlog za izmjenu konačnog ili pravosnažnog pojedinačnog akta iz stava 1. ovog člana može se podnijeti najkasnije u roku od šest mjeseci od dana objavljivanja odluke u „Službenom glasniku Republike Srpske”, ako od dostavljanja pojedinačnog akta do donošenja odluke Suda nije prošlo više od godinu dana. S obzirom da je apelant osobno 5. januara 2012. godine primio rješenje čije usklađivanje traži, te da je navedeno rješenje postalo pravosnažno 5. februara 2012. godine, kao i da je apelant zahtjev za izmjenu rješenja podnio 11. novembra 2013. godine, a odluka Ustavnog suda Republike Srpske je objavljena 8. oktobra 2013. godine, od kada i počinje njeno pravno djelovanje, evidentno je da je apelant zahtjev podnio u okviru roka od šest mjeseci od donošenja, odnosno objavljivanja odluke Ustavnog suda Republike Srpske. Međutim, proteklo je više od godinu dana od dostavljanja predmetnog rješenja apelantu do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Srpske, pa je apelantov zahtjev, shodno odredbi člana 69. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske, neblagovremen.
5. Osporenom presudom Okružnog suda od 20. novembra 2014. godine apelantova tužba kojom je tražio da se poništi zaključak Ministarstva od 20. decembra 2013. godine je odbijena kao neosnovana.
6. Osporenom presudom Vrhovnog suda od 13. jula 2017. godine odbijen je apelantov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda od 20. novembra 2014. godine. Vrhovni sud je u obrazloženju naveo da su uvjeti za podnošenje prijedloga za izmjenu konačnog i pravosnažnog pojedinačnog akta nadležnog organa propisani su u odredbi člana 69. stav 2. Zakona o Ustavnom sudu Republike Srpske. Imajući u vidu da je predmetno rješenje apelantu dostavljeno 5. januara 2012. godine, a odluka Ustavnog suda Republike Srpske je donesena 25. septembra 2013. godine, to je očigledno da je od dostavljanja tog rješenja do donošenja odluke suda proteklo više od godinu dana, pa je pravilan zaključak Ministarstva da je zahtjev neblagovremeno podnesen. Kod takvog stanja stvari nije od utjecaja činjenica da je zahtjev podnesen u okviru roka od šest mjeseci od dana objavljivanja odluke Ustavnog suda Republike Srpske, kao ni činjenica koju je istakao apelant, da s obzirom na vrijeme dostavljanja rješenja nije ni bilo moguće ispoštovati rok od godinu dana za podnošenje zahtjeva. Vrhovni sud je stava da je to okvirni rok za podnošenja zahtjeva, pa ispunjenje drugog roka od šest mjeseci, ako nije u okviru roka od godinu dana, kao što je u konkretnom slučaju, ne znači da je zahtjev blagovremeno podnesen.
7. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života, doma i prepiske iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Europske konvencije.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
9. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak, u kojemu su donesene osporene odluke, uživa zaštitu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije. Dakle, potrebno je odgovoriti na pitanje li se u tim postupcima odlučivalo o apelantovim građanskim pravima ili obavezama. U vezi s tim, Ustavni sud primjećuje da apelant osporava odluke donesene u postupku u kojemu su organi uprave i redovni sudovi odlučivali samo o procesnim pitanjima, odnosno samo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za podnošenje prijedloga za izmjenu predmetnog rješenja Ministarstva. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o apelantovim „građanskim pravima ili obvezama“, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se tokom postupka, imajući u vidu da se u osporenim odlukama odlučivalo isključivo o procesnim pitanjima, nije odlučivalo ni o apelantovim imovinskim pravima. Stoga, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Takođe, Ustavni sud ukazuje da se osporenim odlukama nije odlučivalo ni o apelantovim pravima zaštićenim članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. Europske konvencije, te je, stoga, apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević