Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3809/18 (N. M., V. B., Ž. V. i J. T.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3809/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3809/18, rješavajući apelacije Nebojše Mikića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Nebojša Mikić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 020421 18 Kž 9 od 22. maja 2018. godine;

Vedran Bodiroža protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 020421 18 Kž 9 od 22. maja 2018. godine;

Ž. V. protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 K 021877 18 Kž 2 od 3. aprila 2018. godine i Jelenko Tamburić protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 110 K 020421 18 Kž 9 od 22. maja 2018. godine, zato što su preuranjene.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-3809/18

1. Nebojša Mikić (u daljnjem tekstu: apelant) koji se trenutno nalazi u Kazneno popravnom zavodu u Banjaluci, kojeg zastupa Marko Mikeš, advokat iz Banjaluke, podnio je 12. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 020421 18 Kž 9 od 22. maja 2018. godine.

2. Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 K 020421 17 K od 26. januara 2018. godine, apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela izvršenog u sastavu kriminalnog udruženja iz člana 366. stav 2. u vezi sa krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207. stav 3. u vezi sa st. 1. i 2. Krivičnog zakona Republike Srpske i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

3. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 020421 18 Kž 9 od 22. maja 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda.

4. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 11. jula 2018. godine podnio Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv Presude Vrhovnog suda broj 11 0 K 020421 18 Kž 9 od 22. maja 2018. godine i da je postupak u toku.

2. AP-3837/18

5. Vedran Bodiroža (u daljnjem tekstu: apelant) koji se trenutno nalazi u Kazneno popravnom zavodu u Banjaluci, kojeg zastupa Marko Mikeš, advokat iz Banjaluke, podnio je 13. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 020421 18 Kž 9 od 22. maja 2018. godine.

6. Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 K 020421 17 K od 26. januara 2018. godine apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela izvršenog u sastavu kriminalnog udruženja iz člana 366. stav 2. u vezi sa krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207. stav 3. u vezi sa st. 1. i 2. Krivičnog zakona Republike Srpske i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine.

7. Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 020421 18 Kž 9 od 22. maja 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda.

8. Iz stanja spisa proizlazi da je apelant 10. jula 2018. godine podnio Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv Presude Vrhovnog suda broj 11 0 K 020421 18 Kž 9 od 22. maja 2018. godine i da je postupak u toku.

3. AP-3995/18

9. Ž. V. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kneževa, kojeg zastupa Vladimir Kovačević, advokat iz Banjaluke, podnio je 18. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 K 021877 18 Kž 2 od 3. aprila 2018. godine i Presude Osnovnog suda u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 73 0 K 021877 16 K 2 od 5. oktobra 2017. godine.

10. Presudom Osnovnog suda broj 73 0 K 021877 16 K 2 od 5. oktobra 2017. godine apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela laka tjelesna povreda iz člana 155. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske, pa mu je uz primjenu istog zakonskog propisa i čl. 46., 47. i 48. Krivičnog zakona Republike Srpske izrečena uslovna osuda sa utvrđenom kaznom zatvora u trajanju od dva mjeseca i istovremeno određeno da se ta kazna neće izvršiti ukoliko apelant u roku provjere od jedne godine od dana pravosnažnosti presude ne izvrši novo krivično djelo. Istom presudom na osnovu člana 96. stav 2. tačka a) i člana 99. stav 1. Zakona o krivičnom postupku apelant je obavezan da plati troškove krivičnog postupka u iznosu od 199,00 KM koji se odnose na troškove vještačenja i putne troškove svjedoka i paušal u iznosu od 150,00 KM u roku od 15 dana od dana pravosnažnosti presude.

11. Presudom Okružnog suda broj 73 0 K 021877 18 Kž 2 od 3. aprila 2018. godine odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđena prvostepena presuda.

12. Apelant u apelaciji navodi da je 19. juna 2018. godine podnio Vrhovnom sudu Republike Srpske zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv Presude Okružnog suda broj 73 0 K 021877 18 Kž 2 od 3. aprila 2018. godine i da je postupak u toku.

4. AP-4197/18

13. Jelenko Tamburić (u daljnjem tekstu: apelant) koji se trenutno nalazi u Kazneno popravnom zavodu u Banjaluci, kojeg zastupa Nebojša Pantić, advokat iz Banjaluke, podnio je 24. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 020421 18 Kž 9 od 22. maja 2018. godine.

14. Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 K 020421 17 K od 26. januara 2018. godine apelant je proglašen krivim zbog krivičnog djela izvršenog u sastavu kriminalnog udruženja iz člana 366. stav 2. u vezi sa krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207. stav 3. u vezi sa st. 1. i 2. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Krivični zakon) za koje mu je utvrđena kazna u trajanju od četiri godine i šest mjeseci, te proglašen krivim zbog krivičnog krivičnog djela nedozvoljene trgovine iz člana 271. stav 3. u vezi sa sta. 1. i 2. Krivičnog zakona za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, pa mu je izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci.

15. Presudom Vrhovnog suda broj 110 K 020421 18 Kž 9 od 22. maja 2018. godine djelimično je uvažena apelantova žalba i preinačena prvostepena presuda u pravnoj ocjeni djela i odluci o kazni tako što se radnje apelanta opisane u izreci prvostepene presude koje su pravno ocijenjene kao krivično djelo nedozvoljene trgovine iz člana 271. stav 3. u vezi sa st. 1. i 2. Krivičnog zakona pravno kvalifikuju kao krivično djelo nedozvoljene trgovine iz člana 281. stav 3. u vezi sa st. 1. i 2. Krivičnog zakona za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine, dok se kazna zatvora za krivično djelo počinjeno u sastavu kriminalnog udruženja iz člana 366. stav 2. Krivičnog zakona u vezi sa krivičnim djelom neovlaštene proizvodnje i prometa opojnih droga iz člana 207. stav 3. u vezi sa st. 1. i 2. Krivičnog zakona u trajanju od četiri godine i šest mjeseci uzima pravilno utvrđenom, pa je primjenom čl. 55. i 56. Krivičnog zakona osuđen na jedinistvenu kaznu zatvora u trajanju od pet godina i šest mjeseci u koju mu se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru od 30. marta 2017. godine, pa nadalje.

16. Apelant u apelaciji navodi da je 20. jula 2018. godine podnio Vrhovnom sudu zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv Presude Vrhovnog suda broj 11 0 K 020421 18 Kž 9 od 22. maja 2018. godine i da je postupak u toku.

Spajanje predmeta

17. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio je odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-3809/18. Apelacini navodi

18. Apelanti smatraju da im je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili pravo na slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije i/ili pravo iz člana 7. Evropske konvencije i/ili pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije i/ili da je došlo do kršenja odredaba člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, te odredaba člana 17. Evropske konvencije.

19. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;

20. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

21. U konkretnim slučajevima postupci o predmetima apelacija su, nakon izjavljenog vanrednog pravnog lijeka od strane apelanata, u toku, a apelanti nisu obavijestili Ustavni sud, u smislu odredbe člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, da je nadležni sud donio odluku o izjavljenom pravnom lijeku.

22. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima.

23. Ustavni sud zapaža da se zahtjev za zaštitu zakonitosti primjenjuje u Republici Srpskoj na osnovu Zakona o krivičnom postupku ("Službeni glasnik Republike Srpske" br. 53/12, 91/17 i 66/18). Zahtjev za zaštitu zakonitosti predstavlja vanredni pravni lijek koji nadležni tužilac, osuđeni i branilac mogu podnijeti protiv pravnosnažne presude u roku od tri mjeseca od dana prijema pravosnažne presude. Zahtjev za zaštitu zakonitosti se može podnijeti protiv pravosnažne presude u slučaju povrede Krivičnog zakona i zbog povrede odredaba krivičnog postupka.

24. Zbog toga su u konkretnim slučajevima, apelacije preuranjene, jer su podnesene prije odluka nadležnog suda o izjavljenom pravnom lijeku. Nakon donošenja odluka o zahtjevima za zaštitu zakonitosti, nezavisno od vrste tih odluka, apelanti imaju mogućnost da ponovo podnesu apelacije u kojoj su, dužni na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

25. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

26. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3809/18 (N. M., V. B., Ž. V. i J. T.) | Sudska praksa | Aktio