Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o privremenoj mjeri u predmetu AP-3776/18 (S.K.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Privremena mjera - odbijena
Sastav suda
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3776/18
Apelacija
Odluka o privremenoj mjeri
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Malom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević i potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3776/18, rješavajući zahtjev S.K. za donošenje privremene mjere, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka e) i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», broj 94/14), donio je
ODLUKU O PRIVREMENOJ MJERI
Odbija se kao neosnovan zahtjev S.K. za donošenje privremene mjere.
OBRAZLOŽENJE
1. S.K. (u daljnjem tekstu: apelant), iz Doboja, podnio je, 12. jula 2018. godine, Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv presude Suda Bosne i Hercegovine ( u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 1 K 020380 18 Krž 2, od 24. maja 2018. godine i presude broj S1 1 K 020380 16 Kri od 15. januara 2018. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud naložio da se apelant ne upućuje na izdržavanje kazne zatvora do donošenja odluke Ustavnog suda. Apelant je u dva navrata dopunio apelaciju odnosno obavjestio Ustavni sud da je dobio uputni akt za izdržavanje kazne zatvora, te naknadno, 7. avgusta 2018. godine obavijestio Ustavni sud da mu je odgođeno izdržavanje kazne za dva mjeseca (rješenjem Suda BiH od 1. avgusta 2018. godine), ostajući kod zahtjeva za donošenje privremene mjere.
2. Presudom Suda BiH broj S1 1 K 020380 16 Kri od 15. januara 2018. godine apelant je oglašen krivim da je na način opisan u presudi počinio krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. Krivičnog zakona Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije ( KS SFRJ), a u tački 2.a) osuđujućeg dijela izreke presude krivično djelo ratni zločin protiv civilnog stanovništva iz člana 142. stav 1. KZ SFRJ u vezi sa članom 22. istog zakona, pa ga je sud osudio na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina, dok je u ostalom dijelu na osnovu člana 284. tačka c) Zakona o krivičnom postupku ( u daljnjem tekstu: ZKP) apelant oslobođen od optužbe, kako je navedeno u presudi.
3. Sud BiH, Apelaciono vijeće, donijelo je presudu broj S1 1 K 020380 18 Krž 2 od 24. maja 2018. godine, kojom je djelomično uvažilo žalbu apelantovog branioca te je presuda od 15. januara 2018. godine preinačena u relevantnom dijelu, dok je u ostalom dijelu presuda ostala neizmjenjena.
4. Apelant u apelaciji ukazuje na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekst: Evropska konvencija), na povredu prava iz člana 8. st. 1. i 2. Evropske konvencije i prava iz člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju „zaštita prava na pravično suđenje i pristup sudu“. Apelant navodi da mu po žalbi nisu ispitani navodi u odnosu na bitne povrede odredba krivičnog postupka, pa je prvostepena presuda ostala neispitana, čime mu je onemogućen pristup sudu. Apelant ukazuje da je presudom ozbiljno narušen objektivni identitet optužbe na štetu apelanta, što ukazuje na odstupanja između optužnice i presude, zatim navodi da je povrijeđeno pravo na odbranu, problematizira svjedočenje „K 2“, kao i kredibilitet samog svjedoka, odbijanje izvođenja određenih dokaza odbrane i ostalo što navodi u apelaciji. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom će odložiti izdržavanje kazne zatvora apelantu do konačne odluke Ustavnog suda, jer bi upućivanje apelanta na izdržavanje kazne apelantu nanijelo nepopravljivu emocionalnu i zdravstvenu štetu, obzirom da apelaciju smatra utemeljenom.
5. Prilikom ispitivanja osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere, Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
6. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
7. Član 64. stav (1) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud može, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev podnositelja zahtjeva ili apelanta, odrediti svaku privremenu mjeru za koju smatra da je treba donijeti u interesu stranaka ili pravilnog vođenja postupka.
8. Razlozi kojima se rukovodi Ustavni sud prilikom usvajanja ili neusvajanja zahtjeva za donošenje privremene mjere mogu biti različiti od razloga kojima se Ustavni sud rukovodi prilikom odlučivanja o apelaciji. Razlozi i dokazi koje je apelant naveo u pogledu navodnih kršenja ustavnih prava, ne mogu se analogno primjeniti prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere. Stoga, slijedi da apelant mora posebno obrazložiti i dokazati zašto traži donošenje privremene mjere.
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je apelant svoj zahtjev za donošenje privremene mjere zasnovao na činjenici da apelaciju „smatra utemeljenom“, odnosno da su mu u postupku povrijeđena određena prava na koja apelant ukazuje a što je obrazložio u apelaciji, te bi upućivanje na izdržavanje kazne apelantu nanijelo nepopravljivu emocionalnu i zdravstvenu štetu. Međutim, Ustavni sud mora da primjeti da apelant nije konkretizovao u čemu se sastoji mogućnost nastanka štete. Iz navedenog proizilazi da apelant očigledno smatra da navodi o kršenju prava na pravično suđenje predstavljaju dovoljan osnov i razlog za donošenje privremene mjere. Međutim, Ustavni sud ukazuje da prilikom odlučivanja o osnovanosti zahtjeva za donošenje privremene mjere cijeni druge razloge, a ne razloge koji se suštinski odnose na meritum apelacije, ne prejudicirajući pri tome ishod postupka o apelaciji. Osim toga, Ustavni sud primjećuje da je apelant, podnio molbu Sudu BiH za odlaganje izvršenja kazne zatvora, koji je udovoljio njegovoj molbi, te mu je po osnovu rješenja od 1. avgusta 2018. godine odgođeno izvršenje kazne zatvora za dva mjeseca. Imajući u vidu činjenicu da je Sud BiH udovoljio zahtjevu apelanta i odgodio izvršenje kazne zatvora po pravosnažnoj presudi, a isto je apelant tražio i od Ustavnog suda, Ustavni sud smatra u ovom momentu nema potrebe za njegovom intervencijom, odnosno u ovom trenutku ne nalazi okolnosti koji bi prima facie ukazali na neophodnost intervencije Ustavnog suda, te stoga smatra da je apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere neosnovan. Dakle, u konkretnom slučaju postoji intervencija Suda BiH, kojim je apelant postigao isti cilj koji je tražio privremenom mjerom od Ustavnog suda.
10. Na osnovu izloženog, odlučeno je kao u dispozitivu ove odluke.
11. Ustavni sud podsjeća da odluka o privremenoj mjeri, ni u kom slučaju, ne prejudicira odluku o dopustivosti, odnosno o meritumu, predmetne apelacije.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević