Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-99/18 (M. S.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-99/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-99/18, rješavajući apelaciju Miroslava Sladojevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Miroslava Sladojevića podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 72 0 P 019611 17 Gži od 24. oktobra 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 019611 14 I od 15. decembra 2016. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Miroslav Sladojević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradiške, kojeg zastupa Miroslava Drinić, advokat iz Gradiške, podnio je 4. januara 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 72 0 P 019611 17 Gži od 24. oktobra 2017. godine i Rješenja Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 P 019611 14 I od 15. decembra 2016. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda od 15. decembra 2016. godine usvojen je prigovor izvršenika S. S. izjavljen protiv Rješenja o izvršenju Osnovnog suda broj 72 0 P 019611 14 I od 30. juna 2015. godine, izvršni postupak je obustavljen i sve provedene radnje su stavljene van snage (prijedlog za izvršenje je podnio apelantov otac, Mirko Sladojević). U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je tražitelj izvršenja - punomoćnik tražitelja izvršenja podnio prijedlog za izvršenje 26. decembra 2014. godine, kao i da je punomoćnik tražitelja izvršenja prije donošenja rješenja o izvršenju sudu dostavio punomoć za zastupanje tražitelja izvršenja. Tu je punomoć tražitelj izvršenja dao punomoćniku 24. decembra 2014. godine, dakle prije podnošenja prijedloga za izvršenje. Međutim, s obzirom da je sud utvrdio da je tražitelj izvršenja umro tijekom izvršnog postupka, to smrt tražitelja izvršenja dovodi do prestanka punomoći za zastupanje shodno odredbi člana 311. Zakona o parničnom postupku u vezi sa članom 72. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, a činjenica smrti predstavlja razlog sadržan u odredbi člana 47. stav 1. tačka 9. Zakona o izvršnom postupku koji ukazuje na nepravilnost rješenja o izvršenju pa samim tim predstavlja razlog kojim sprječava izvršenje i koji mogu dovesti do obustave izvršenja. Dalje, Osnovni sud je ukazao da je odredbom člana 34. stav 3. Zakona o izvršnom postupku propisano da u slučaju smrti tražitelja izvršenja koji nema punomoćnika ili zakonskog zastupnika, svaki od nasljednika ili zainteresiranih osoba može predložiti da dok traje nasljednička zajednica sud na trošak predlagača postavi nasljednicima privremenog zastupnika i postupak nastavi, te da će sud imenovati privremenog zastupnika u roku od osam dana od dana podnošenja zahtjeva, a ako ovakav prijedlog nasljednika ili zainteresiranih osoba ne uslijedi u roku od 30 dana od dana smrti tražitelja izvršenja da će sud obustaviti postupak. Sud je ukazao da odluku kao u izreci rješenja donio na temelju činjenica da je tražitelj izvršenja umro 25. marta 2015. godine, da je danom smrti tražitelja izvršenja prestala punomoć za zastupanje, te da ne postoji odnosno nije podnesen prijedlog nasljednika ili zainteresiranih lica za nastavak izvršnog postupka i imenovanje privremenog zastupnika, kao i da je protekao rok za podnošenje takvog prijedloga od 30 dana od smrti tražitelja izvršenja.
3. Rješenjem Okružnog suda od 24. oktobra 2017. godine odbijena je žalba tražitelja izvršenja i prvostepeno rješenje je potvrđeno, dok je apelantova žalba odbačena kao nedozvoljena. U obrazloženju rješenja Okružni sud je ukazao da je pravilan stav prvostepenog suda u pogledu odluke o obustavi izvršnog postupka i stavljanja izvan snage svih provedenih izvršnih radnji, s obzirom na činjenicu da je tražitelj izvršenja umro, da je njegovom smrću prestala važiti punomoć koju je tražitelj izvršenja dao advokatu Miroslavi Drinić, kao i da od strane nasljednika niti zainteresiranih osoba nije podnesen prijedlog u smislu odredbe člana 34. stav 3. ZIP. Dalje, Okružni sud je ukazao da je predmetni izvršni postupak pokrenut po prijedlogu tražitelja izvršenja Mirka Sladojevića, apelantovog oca. Iz navedenog proizlazi da apelant nije stranka u izvršnom postupku i nema pravo podnošenja žalbe protiv prvostepenog rješenja. S obzirom na navedeno, Okružni sud je zaključio da je apelantova žalba nedozvoljena u smislu odredbe člana 213. stav 3. ZPP.
4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te da je došlo do kršenja člana II/4. Ustav Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka d) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav
1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
7. Ustavni sud primjećuje da apelant osporava rješenje Okružnog suda kojim je odbačena kao nedozvoljena njegova žalba protiv rješenja Osnovnog suda iz razloga što apelant nije bio stranka u postupku i nema pravo podnošenja žalbe protiv prvostepenog rješenja, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti korištenog pravnog lijeka tj. žalbe. Ustavni sud ukazuje da je, dakle, osporena odluka donesena u postupku u kojem se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. o procesnoj dopustivosti "pravnog lijeka" koje je apelant koristio u predmetnom postupku. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o apelantovim «građanskim pravima i obavezama» u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se osporenom odlukom (kojom se, dakle, odlučivalo samo o procesnim pitanjima) nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelanta iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, slijedom čega su i apelantovi navodi o kršenju tog prava ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, odnosno o kršenju člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga i navodi o kršenju člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Europske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje i pravom na imovinu, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević