Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4433/18 (Đ. M.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nije krivična optužba
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4433/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-4433/18, rješavajući apelaciju Đevada Muslimovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Đevada Muslimovića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 01 0 K 008390 18 Kr od 21. juna 2018. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Đevad Muslimović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ključa, kojeg zastupaju Alaga Bajramović i Hasan Veladžić, advokati iz Bihaća, podnio je 6. avgusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 01 0 K 008390 18 Kr od 21. juna 2018. godine. Apelant je takođe, podnio zahtjev za određivanje privremene mjere kojom je zatražio da Ustavni sud „naloži Kantonalnom sudu u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) da u predmetu apelanta broj 01 0 K 008390 16 K odmah obustavi svaku dalju radnju u pogledu nastavka krivičnog postupka–glavnog pretresa i preduzimanje bilo koje radnje u vezi sa nastavkom suđenja, zakazivanjem ili održavanjem pretresa do drugačije odluke Ustavnog suda, odnosno do konačne odluke Ustavnog suda o njegovoj apelaciji“.
2. Rješenjem Vrhovnog suda broj 01 0 K 008390 18 Kr od 21. juna 2018. godine odbijen je kao neosnovan prijedlog apelanta i drugih optuženih za prenošenje mjesne nadležnosti sa Kantonalnog suda na drugi stvarno nadležni sud na području drugog kantona.
3. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je ukazao da prema odredbama člana 35. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZKP) Vrhovni sud može za vođenje postupka odrediti drugi stvarno nadležni sud na području drugog kantona, ako postoje važni razlozi. U vezi s tim, Vrhovni sud je naveo da okolnost da je sudija F.H., kao predsjednik vijeća u drugom krivičnom postupku, iznosio navode (navedeni u prijedlogu) prilikom usmenog obrazlaganja presude nakon njenog objavljivanja prema optuženoj S.D. ne može predstavljati važan razlog u smislu odredaba člana 35. stav 2. ZKP zbog kojih bi bilo potrebno odrediti za postupanje drugi stvarno nadležni sud sa područja drugog kantona. Vrhovni sud je ukazao da je paušalno zaključivanje apelanta da je zbog iznesenih navoda sudije (koji nije član sudskog vijeća u predmetnom krivičnom postupku) apelantu već presuđeno, odnosno da je time prejudicirana krivica apelanta, te da okolnost što je taj sudija predsjednik krivičnog odjeljenja Kantonalnog suda u Bihaću nema značaja, jer sudsko vijeće donosi odluku donosi ocjenom provedenih dokaza nakon okončanog glavnog pretresa, a ne po uputama predsjednika krivičnog odjeljenja, koji nema nikakva ovlaštenja da utiče na odluke sudećeg vijeća, odnosno drugog sudije. Pri tome, Vrhovni sud je smatrao nepotrebnim da se bavi ocjenom značaja navoda koje je sudija F.H. iznosio, jer način na koji je sudija obrazložio presudu, ne može predstavljati važne razloge u smislu odredaba člana 35. stav 2. ZKP. Takođe,Vrhovni sud je naveo da ni tvrdnja apelanta da je navedeni sudija u predmetnom krivičnom postupku izdavao naredbe za preduzimanje posebnih istražnih radnji, za koje smatra da su manjkave i nezakonite, osim što ih je sud ocijenio paušalnim, takođe, ne mogu biti osnov za prenošenje nadležnosti u smislu odredba člana 35. stav 2. ZKP, jer u ZKP propisano na koji način se može osporavati zakonitost tih dokaza. Nadalje, Vrhovni sud ukazao da su neprihvatljivi i navodi iz prijedloga da zbog okolnosti što je sudija I.P. koja je član sudskog vijeća u predmetu protiv optužene S.D. bila član sudskog vijeća i u predmetnom sudskom postupku i da je ista opterećena predrasudama, budući da su takvi navodi zasnovani na pretpostavkama ne mogu predstavljati važne razloge u smislu citirane zakonske odredbe. Apelacioni navodi
4. Apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. st. 1. i 2. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. U konkretnom slučaju Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li predmetni postupak, u kojem je donesena osporena odluka, uživa zaštitu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, odnosno da li se u tom postupku odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da se osporenim rješenjem Vrhovnog suda odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. samo o tome da li su ispunjeni zakonski uslovi za prenošenje mjesne nadležnosti na drugi stvarno nadležni sud. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom nije odlučivalo o osnovanosti krivične optužbe protiv apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, mutatis mutandis, Odluka o dopustivosti broj AP-2924/18 od 17. jula 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
7. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko ukoliko je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević