Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4329/16 (A. K.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • In dubio pro reo
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4329/16

Apelacija

Odluka o meritumu

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4329/16, rješavajući apelaciju Admira Kunića, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, dopredsjednik Mirsad Ćeman, dopredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudac Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. rujna 2018. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neutemeljena apelacija Admira Kunića podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 K 127161 16 Kž od 19. rujna 2016. godine i Presude Općinskog suda u Zenici broj 43 0 K 127161 15 K od 28. ožujka 2016. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Admir Kunić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, kojeg zastupaju Ramo Ajkić i Denis Ajkić, odvjetnici iz Zenice, podnio je 15. studenog 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 K 127161 16 Kž od 19. rujna 2016. godine i Presude Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 K 127161 15 K od 28. ožujka 2016. godine.

2. Apelant je također podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud odložio izvršenje izrečene kazne zatvora do donošenja odluke o apelaciji.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

3. Ustavni sud je Odlukom broj AP 4329/16 od 6. prosinca 2016. godine odbio kao neutemeljen apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

4. Na temelju članka 23. st. (2) i (3) Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda, Općinskog suda i Kantonalnog tužiteljstva Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Tužiteljstvo) zatraženo je 25. travnja 2018. godine da dostave odgovor na apelaciju.

5. Kantonalni sud, Općinski sud i Tužiteljstvo su odgovore na apelaciju dostavili u razdoblju od 25. travnja do 3. svibnja 2018. godine.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sažeti na sljedeći način.

7. Presudom Općinskog suda broj 43 0 K 127161 15 K od 28. ožujka 2016. godine apelant je proglašen krivim da je radnjama opisanim u izreci presude počinio kazneno djelo neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga iz članka 238. stavak 1. Kaznenog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu KZFBiH). Za počinjenje navedenog kaznenog djela Općinski sud je apelanta osudio na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

8. U svezi s apelantovim prigovorima o nezakonitosti dokaza, Općinski sud je istaknuo da je nesporno utvrđeno da je po naredbi Općinskog suda od 17. rujna 2013. godine izvršena pretraga apelantovog stana 24. rujna 2013. godine, kojom prilikom je pronađeno sedam stabljika indijske konoplje visine od 50 do 100 cm, vrećice sa sadržajem suhe biljne materije zelene boje, paketići suhe zeljaste materije umotani u aluminijsku foliju, celofanski omot s biljnim sjemenkama i tragovima suhe biljne materije zelene boje (detaljnije navedeno na strani 2. obrazloženja presude), koji po svom izgledu asociraju na opojnu drogu marihuanu, te jedna digitalna vaga. Iz naredbe je vidljivo da je sudac za prethodni postupak podnositelju zahtjeva za pretragu stana naredio da u roku od 15 dana vrati sudu naredbu, fotokopiju zapisnika o izvršenoj pretrazi i fotokopiju potvrde o oduzetim predmetima, ali da privremeno oduzeti predmeti ostanu na čuvanju kod podnositelja zahtjeva za pretragu stana zbog toga što je bilo potrebno obaviti potrebna vještačenja privremeno oduzetih predmeta kako bi se utvrdilo radi li se o opojnoj drogi marihuani, što je i uobičajena sudska praksa. Shodno tome, Općinski sud je ocijenio da je neutemeljen prigovor apelantove obrane da su navedeni predmeti oduzeti na nezakonit način. Općinski sud je također istaknuo i da su neutemeljene apelantove tvrdnje da je zapisnik o pretrazi od 24. rujna 2013. godine sačinjen suprotno odredbi članka 167. st. 1. i 2. ZKPFBiH. Naime, Općinski sud je istaknuo da su svaku stranicu zapisnika o pretrazi potpisali apelant i svjedoci koji su prisustvovali pretrazi, te da strelice na prvoj stranici ukazuju da se nastavak nabrajanja predmeta nalazi na poleđini te stranice, a što je sve potvrdio i svjedok B. M. u svom iskazu danom na glavnoj raspravi. Dalje, Općinski sud je zaključio da su neutemeljeni i navodi da otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta nije izvršen u skladu sa člankom 85. stavak 2. ZKPFBiH s obzirom na to da iz zapisnika o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije jasno proizlazi da je otvaranju predmeta prisustvovao kantonalni tužitelj Dž. Z. i da je otvaranje predmeta vršeno pod njegovim nadzorom, a što je tužitelj potvrdio svojim potpisom na zapisniku.

9. Dalje, Općinski sud je konstatirao da je iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 24. rujna 2015. godine i nalaza i mišljenja o ispitivanju NN materije vidljivo da oduzeti predmeti, tj. biljne materije predstavljaju Cannabis. U svezi s tim, Općinski sud je istaknuo da je neutemeljen prigovor glede izvršenog vještačenja i prisustva zabranjenih supstanci u izuzetim biljnim materijama, jer je vještak u svom iskazu naveo da ispitivani biljni materijal ima više od zakonom dozvoljenih postotaka THC-a, dakle više od 0,2 % THC-a, te da se i bez utvrđivanja koncentracije THC-a, po samoj kemijskoj reakciji, može razlikovati industrijska konoplja od indijske konoplje, što opovrgava apelantove tvrdnje da se radi o industrijskoj konoplji.

10. Najzad, Općinski sud je zaključio da su neutemeljene tvrdnje da je opis djela u optužnici glede oduzetih predmeta drugačiji u odnosu na sadržaj potvrde o privremeno oduzetim predmetima i u zapisniku o pretrazi. U svezi s tim, Općinski sud je ukazao da se iz fotodokumentacije od 1. listopada 2013. godine može jasno vidjeti (detaljnije navedenim na strani 3. obrazloženja presude) da je sporna biljna materija upakirana u vrećice koje na sebi imaju natpis „Konzum“ ili „Best Travnik'“, kao i da se iz ostalih fotografija jasno može vidjeti težina naznačena na pakiranju tragova.

11. Na temelju provedenih dokaza Općinski sud naveo da je nesumnjivo dokazano da je apelant počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret.

12. Presudom Kantonalnog suda broj 43 OK 127161 16 Kž od 19. rujna 2016. godine uvažena je žalba apelantovog branitelja i prvostupanjska presuda preinačena u odluci o kazni tako što je apelant za počinjeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine.

13. U obrazloženju presude Kantonalni sud je prvenstveno naveo da je neutemeljen žalbeni prigovor apelantovog branitelja da je oduzimanje predmeta - digitalne vage i droge izvršeno suprotno čl. 77. i 84. ZKPFBiH. U svezi s tim, Kantonalni sud je istaknuo da je u naredbi naznačeno da će pretragu izvršiti timovi ovlaštenih službenih osoba Federalne uprave policije, te da će oduzeti predmeti ostati kod izvršitelja naredbe uz obvezu da se vrati naredba, kao i zapisnik o izvršenoj pretrazi i fotokopija potvrde o privremeno oduzetim predmetima, iz čega proizlazi da izvršitelj naredbe nije bio u obvezi oduzete predmete odmah vratiti sudu. Kantonalni sud je ukazao i da je odredbom članka 77. stavak 4. ZKPFBiH propisano da će nakon prijema stvari oduzetih na temelju naloga za pretragu, sud zadržati predmete do daljnje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva za izdavanje naredbe ili pod nadzorom ovlaštenog izvršitelja naredbe, te da je u konkretnom slučaju sudac za prethodni postupak odlučio da oduzeti predmeti - droga i vaga ostanu pod nadzorom ovlaštenog izvršitelja naredbe. Shodno tome, Kantonalni sud je ocijenio da navedeni predmeti nisu pribavljeni na nezakonit način.

14. Dalje, Kantonalni sud je naveo da otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta nije izvršeno suprotno članku 85. st. 1, 2. i 3. ZKPFBiH kojima je propisano da otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije vrši tužitelj. Naime, točno je da je zapisnik o otvaranju i pregledu privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije od 24. rujna 2013. godine sačinila Federalna uprava policije, ali je iz sadržaja zapisnika evidentno da je postupkom otvaranja predmeta rukovodio tužitelj i da su otvaranju predmeta prisustvovali apelant i ovlaštene službene osobe. Također, iz navedenog zapisnika vidljivo je da je tužitelj izdao i naredbu za vještačenje, te da je zapisnik potpisao i tužitelj. Shodno tome, Kantonalni sud je zaključio da nije učinjena bitna povreda kaznenog postupka s obzirom na to da je zapisnik potpisao tužitelj i izdao naredbu, odnosno da je rukovodio postupkom otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta. S obzirom na navedeno, Kantonalni sud je zaključio da je i zapisnik o ispitivanju nepoznate biljne materije od 22. listopada 2013. godine zakonit dokaz, te da je pravilan zaključak da ispitani biljni materijal sadrži psihoaktivne komponente i da predstavlja Cannabis, što znači da se radi o drogi koja je pod međunarodnom kontrolom.

15. Na kraju, Kantonalni sud je naveo da je neutemeljen žalbeni prigovor da je činjenična inkriminacija djela iz izreke prvostupanjske presude nerazumljiva i proturječna razlozima presude jer predmeti navedeni u činjeničnom supstratu izreke presude ne predstavljaju predmete koji su oduzeti apelantu shodno potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta i zapisniku o pretrazi od 24. rujna 2013. godine. U svezi s tim, Kantonalni sud je istaknuo da okolnost da su u izreci presude navedeni i natpisi na vrećicama „Best Travnik“ i ,,Konzum“ ne čini izreku presude nerazumljivom i proturječnom razlozima presude. Naime, u zapisniku o pretrazi i potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta navedene su samo najlonske vrećice u kojima je bio upakiran biljni materijal, koje su navedene u izreci presude, s tim da su u izreci presude i optužnici navedeni i nazivi vrećica. Stoga je Kantonalni sud zaključio da je neutemeljen žalbeni prigovor da je presuda nerazumljiva i proturječna razlozima presude, pogotovo zbog toga što su te sve vrećice s biljnim materijalom otvorene pred apelantom, te da je očigledno da se radi o istim vrećicama.

IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije

16. Apelant smatra da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant tvrdi da su osporene presude utemeljene na nezakonito pribavljenim dokazima. U svezi s tim, apelant tvrdi da je prilikom privremenog oduzimanja predmeta postupljeno suprotno odredbama članka 77. st. 3. i 4. ZKPFBiH jer oduzeti predmeti nisu bili vraćeni sudu, odnosno nisu bili pohranjeni u sudu, a sud na drugi način nije osigurao njihovo čuvanje shodno članku 84. ZKPFBiH. Apelant, također, tvrdi da zapisnik o pretrazi nije sačinjen u skladu sa člankom 167. st. 1. i 2. ZKPFBiH jer je na kraju prve stranice precrtan olovkom s povučenom linijom, te je na zapisniku na poleđini naknadno dodavan novi sadržaj. Dalje, apelant smatra da je prilikom otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta postupljeno suprotno članku 85. ZKPFBiH jer otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta nije izvršio tužitelj već policijski službenici. U svezi s tim se poziva na Odluku Ustavnog suda broj AP 2453/10, za koju smatra da se odnosi na identičnu situaciju, i za koju smatra da je konačna i obvezujuća i u njegovom predmetu. Dalje, apelant ukazuje da predmeti iz činjeničnog supstrata izreke presude ne predstavljaju predmete koji su oduzeti apelantu jer u potvrdi i zapisniku nisu navedeni predmeti u vrećicama natpisa „Best Travnik“ ili „Konzum“, niti je navedena težina i količina tih predmeta kao u izreci presude. U svezi s navedenim, apelant je istaknuo da je evidentno da postoje određene razlike u vrsti i količini biljne materije koja je oduzeta i predana na vještačenja i da sve to ukazuje da pribavljanje predmeta, njihovo čuvanje i otvaranje nije izvršeno u skladu s odredbama ZKPFBiH, što je za posljedicu imalo i nezakonitost i zapisnika o ispitivanju nepoznate biljne materije. Najzad, apelant navodi da mu je, zbog toga što vještak u svom nalazu i mišljenju o ispitivanju nepoznate materije nije utvrdio koncentraciju THC-a, povrijeđeno načelo in dubio pro reo jer postoji razlika između industrijske konoplje - koja ne spada u narkotike i indijske konoplje - koja spada u narkotike.

II.Odgovor na apelaciju

17. Kantonalni sud je naveo da svi apelantovi navodi predstavljaju ponavljanje žalbenih prigovora protiv prvostupanjske presude, o kojima se taj sud detaljno i jasno izjasnio. Kantonalni sud je također naveo da su radnje privremenog oduzimanja predmeta, te otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta izvršene u skladu sa zakonskim odredbama, te se ne radi o nezakonitim dokazima, niti je način pribavljanja izvedenih dokaza bio nezakonit, zbog čega prvostupanjska presuda nije utemeljena na nezakonitim dokazima. Imajući u vidu navedeno, Kantonalni sud je predložio da se apelacija odbije kao neutemeljena.

18. Općinski sud je istaknuo da su prigovori koje apelant navodi u cijelosti elaborirani u obrazloženju prvostupanjske i drugostupanjske presude, zbog čega smatra da nema potrebe da se posebno navode. U svezi s tim, Općinski sud smatra da su neutemeljene apelantove tvrdnje da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zbog čega predlaže da se apelacija odbije kao neutemeljena.

19. Tužiteljstvo je navelo da su navodi iz apelacije bili isticani u žalbi protiv prvostupanjske presude, što je drugostupanjski sud imao u vidu prilikom donošenja osporene odluke, zbog čega smatra da je apelacija neutemeljena.

V.Relevantni propisi

20. Kazneni zakon Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 36/03, 37/03, 21/04, 69/04, 18/05, 42/10 i 42/11) u relevantnom dijelu glasi:

Članak 238. stavak (1) Neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga (1) Tko neovlašteno proizvodi, prerađuje, prodaje ili nudi na prodaju ili radi prodaje kupuje, drži ili prenosi ili posreduje u prodaji ili kupovini ili na drugi način neovlašteno stavlja u promet materije ili pripravke propisom proglašene opojnim drogama, kaznit će se kaznom zatvora od jedne do deset godina.

21. Zakon o kaznenom postupku FBiH („Službene novine FBiH“ br. 35/03, 37/03, 56/03, 78/04, 28/05, 55/06, 27/07, 53/07, 9/09, 12/10, 8/13 i 59/14) u relevantnom dijelu glasi: Članak 11. st. (2) i (3) Zakonitost dokaza (2) Sud ne može temeljiti svoju odluku na dokazima pribavljenim povredama ljudskih prava i sloboda propisanih ustavom i međunarodnim ugovorima koje je Bosna i Hercegovina ratificirala, niti na dokazima koji su pribavljeni bitnim povredama ovoga Zakona.

(3) Sud ne može zasnivati svoju odluku na dokazima koji su dobiveni na temelju dokaza iz stavka 2. ovoga članka.

Članak 72. točka i) Sadržaj naloga o pretrazi Nalog o pretrazi sadrži:

i) uputu da se naredba i oduzete stvari donesu u sud bez odlaganja, Članak 76. stavak (1) Zapisnik o pretrazi (1) O svakoj pretrazi stana, prostorije ili osobe sastavit će se zapisnik koji potpisuje osoba kod koje se ili na kojoj se obavlja pretraga i osobe čija je nazočnost obvezna. Prilikom pretrage oduzet će se privremeno samo oni predmeti i isprave koji su u svezi sa svrhom pretrage. U zapisnik će se unijeti i točno opisati predmeti i isprave koje se oduzimaju, a što će se naznačiti i u potvrdi o oduzimanju predmeta koja će se odmah uručiti osobi kojoj su predmeti odnosno isprave oduzete.

Članak 77. stavak (3) i (4) Oduzimanje predmeta na temelju naloga o pretrazi (3) Nakon oduzimanja predmeta na temelju naloga o pretrazi, ovlaštena službena osoba mora bez odgode vratiti sudu nalog i predati predmete i spisak oduzetih predmeta.

(4) Nakon primitka stvari oduzetih na temelju naloga o pretrazi, sud će zadržati predmete pod nadzorom suda do dalje odluke ili odrediti da predmeti ostanu pod nadzorom podnositelja zahtjeva za izdavanje naloga ili pod nadzorom ovlaštenog izvršitelja naloga.

Članak 84.

Čuvanje privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije Privremeno oduzeti predmeti i dokumentacija pohranjuju se u sudu ili sud na drugi način osigurava njihovo čuvanje.

Članak 85. stavak (1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (1) Otvaranje i pregled privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije obavlja tužitelj.

Članak 167.

Vođenje zapisnika (1) Zapisnik se mora voditi uredno, u njemu se ne smije ništa izbrisati, dodati ili mijenjati. Prekrižena mjesta moraju ostati čitljiva.

(2) Sve preinake, ispravke i dodaci unose se na koncu zapisnika i moraju ih ovjeroviti osobe koje zapisnik potpisuju.

Članak 233. stavak (1) Nadzor tužitelja nad radom ovlaštenih službenih osoba (1) Ako postoje osnove sumnje da je počinjeno kazneno djelo s propisanom kaznom zatvora preko pet godina, ovlaštena službena osoba dužna je odmah obavijestiti tužitelja i pod njegovim nadzorom poduzeti potrebne mjere na pronalaženju počinitelja kaznenog djela, sprječavanju skrivanja ili bijega osumnjičenika ili sudionika, otkrivanju i očuvanju tragova kaznenog djela i predmeta koji mogu poslužiti kao dokazi, te prikupljanju svih podataka koji mogu biti korisni u kaznenom postupku.

Članak 234. stavak (1) Uzimanje izjava i prikupljanje drugih dokaza (1) Radi obavljanja zadataka iz članka 233. ovoga Zakona, ovlaštena službena osoba može: prikupljati potrebne izjave od osoba; obaviti potreban pregled prijevoznih sredstava, putnika i prtljage; ograničiti kretanje na određenom prostoru za vrijeme potrebno da se obavi određena radnja; poduzeti potrebne mjere u svezi s utvrđivanjem istovjetnosti osoba i predmeta; raspisati potragu za osobom i stvarima za kojima se traga; u prisustvu odgovorne osobe pretražiti određene objekte i prostorije državnih tijela, javnih poduzeća i ustanova, obaviti uvid u određenu njihovu dokumentaciju, kao i poduzeti druge potrebne mjere i radnje. O činjenicama i okolnostima koje su utvrđene pri poduzimanju pojedinih radnji, te o predmetima koji su pronađeni ili oduzeti, sastavit će se zapisnik ili službena zabilješka.

VI.Dopustivost

22. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

23. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.

24. U konkretnom slučaju apelant je apelacijom osporio Presudu Kantonalnog suda broj 43 0 K 127161 16 Kž od 19. rujna 2016. godine, protiv koje nema drugih učinkovitih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Imajući u vidu da je osporena presuda donesena 19. rujna 2016. godine, a da je apelant podnio apelaciju 15. studenog 2016. godine, proizlazi da je apelacija podnesena u roku od 60 dana, kako je propisano člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očito (prima facie) neutemeljena.

25. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti. VII.Meritum

26. Apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

27. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

28. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom.(…) 2) Svatko tko je optužen za kazneno djelo smatra se nevinim sve dok se ne dokaže njegova krivnja sukladno zakonu.

29. Ustavni sud zapaža da se postupak odnosi na utvrđivanje utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta u svezi s izvršenjem kaznenog djela neovlaštena proizvodnja i stavljanje u promet opojnih droga, te je nesporno da apelant u postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud će u konkretnom slučaju ispitati je li postupak bio pravičan na način na koji to zahtijevaju navedene odredbe.

30. Apelantovi navodi o kršenju prava na pravično suđenje svode se na tvrdnje da su osporene presude utemeljene na nezakonitim dokazima. Apelant, također, tvrdi da predmeti iz činjeničnog supstrata izreke presude ne predstavljaju predmete koji su od njega oduzeti jer u potvrdi i zapisniku nisu navedeni predmeti u vrećicama natpisa „Best Travnik“ ili „Konzum“, niti je navedena težina i količina tih predmeta kao u izreci presude, te da mu je povrijeđeno načelo in dubio pro reo zbog toga što vještak u svom nalazu i mišljenju o ispitivanju nepoznate materije nije utvrdio koncentraciju THC-a.

31. Razmatrajući ove apelantove navode Ustavni sud napominje da članak 6. Europske konvencije garantira pravo na pravično suđenje, ali ne postavlja bilo kakva pravila o prihvatljivosti dokaza. To je prevashodno pitanje koje se regulira domaćim zakonodavstvom (vidi Europski sud, Schenk protiv Švicarske, 12. srpnja 1988. godine, st. 45.-46., serija A, broj 140. i Teixeira de Castro protiv Portugala, 9. lipnja 1998. godine, stavak 34., Izvješća 1998-IV). Zbog toga, kao stvar načela, Europski sud smatra da njegova uloga nije utvrđivati može li određena vrsta dokaza – na primjer dokazi koji su pribavljeni nezakonito u smislu domaćeg prava – biti prihvatljiva ili, upravo, je li aplikant kriv ili ne. U tom smislu, pitanje na koje se mora odgovoriti je da li je postupak kao cjelina, uključujući i način na koji su dokazi pribavljeni, bio pravičan. Ovo uključuje ispitivanje „nezakonitosti“ u pitanju, i, tamo gdje je u pitanju povreda drugih prava iz Konvencije, priroda utvrđene povrede (vidi Europski sud, Bykov protiv Rusije [GC], aplikacija broj 4378/02, stavak 89., 10. ožujka 2009. godine i Lee Davies protiv Belgije, aplikacija broj 18704/05, stavak 41., 28. srpnja 2009. godine). Potom, prema stajalištu Europskog suda, pri ocjeni je li postupak kao cjelina bio pravičan, također se mora imati u vidu jesu li poštovana prava obrane. Mora se ispitati je li aplikantu bila dana mogućnost osporavati zakonitost dokaza i protiviti se njegovom korištenju (vidi Europski sud, Szilagyi protiv Rumunjske (dec.), aplikacija broj 30164/04, 17. prosinca 2013. godine). Pored toga, mora se uzeti u obzir kvaliteta dokaza, uključujući ukazuju li okolnosti u kojima je pribavljen na sumnju o njegovoj pouzdanosti ili točnosti (vidi, pored ostalih, naprijed citiranu Bykov, stavak 90. i Lisica protiv Hrvatske, aplikacija broj 20100/06, stavak 49., 25. veljače 2010. godine). Mada se problem pravičnosti neće neophodno pojaviti tamo gdje pribavljeni dokaz nije podržan drugim materijalima, treba imati u vidu da kada je dokaz veoma jak i nema rizika da je nepouzdan, analogno tome potreba za dokazima koji ga podržavaju je slabija (vidi Europski sud, naprijed citirane, Lee Davies, stavak 42. i Bykov, stavak 90.).

32. Dovodeći navedenu praksu Europskog suda u svezu sa zaključcima redovitih sudova, Ustavni sud zapaža da su redoviti sudovi za svoju odluku o apelantovim prigovorima o nezakonitosti dokaza dali jasno i detaljno obrazloženje pozivajući se na relevantne odredbe ZKPFBiH u kojem Ustavni sud ne nalazi elemente proizvoljnosti. Naime, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja odluka redovitih sudova jasno proizlazi da je Općinski sud u naredbi za pretragu naložio da oduzeti predmeti ostanu kod izvršitelja naredbe. Dalje, iz obrazloženja odluka redovitih sudova proizlazi da je o zapisniku o pretrazi sačinjen zapisnik, da su svaku stranicu zapisnika o pretrazi potpisali apelant i svjedoci koji su prisustvovali pretrazi, a da strelice na prvoj stranici ukazuju da se nastavak nabrajanja predmeta nalazi na poleđini te stranice, a što je sve potvrdio i svjedok B. M. u svom iskazu danom na glavnoj raspravi. Potom, da je nakon oduzimanja provedena radnja otvaranja i pregleda oduzetih predmeta od strane Federalne uprave policije Sarajevo, da je tim postupkom rukovodio tužitelj i da su otvaranju predmeta prisustvovali apelant i ovlaštene službene osobe, te da je tužitelj nakon provedene radnje otvaranja i pregleda oduzetih predmeta naložio provođenje vještačenja. Prema tome, dovodeći navedena obrazloženja odluka redovitih sudova u vezu sa sadržajem relevantnih zakonskih odredaba kojima su propisane procesne radnje oduzimanja i čuvanja privremeno oduzetih predmeta (članak 77. st. 3. i 4. ZKPFBiH), otvaranja i pregleda privremeno oduzetih predmeta i dokumentacije (članak 85. ZKPFBiH), vođenja zapisnika o poduzetim procesnim radnjama (članak 167. ZKPFBiH), te nadzora tužitelja nad radom ovlaštenih službenih osoba (čl. 233. i 234. ZKPFBiH) Ustavni sud zapaža da u konkretnom slučaju nema ništa što ukazuje da je postupano protivno odredbama procesnog zakona, zbog čega su neutemeljeni apelantovi navodi da su osporene presude utemeljene na nezakonitim dokazima. Prema tome, u svezi s apelantovim navodima kojima se poziva na Odluku Ustavnog suda u predmetu broj AP 2453/10 od 17. rujna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba) Ustavni sud zapaža da se zaključci iz navedenog predmeta ne mogu primijeniti na okolnosti u konkretnog slučaja s obzirom na to da je u tom predmetu, između ostalog, pretraga izvršena bez naredbe suda, a da pri tome nije sačinjena bilo kakva zabilješka suca, niti je sačinjen zapisnik, niti je odlučeno što će se raditi s oduzetim predmetima, niti je provedena radnja otvaranja i pregleda oduzetih predmeta, što u konkretnom predmetu očigledno nije bio slučaj.

33. Razmatrajući apelantove tvrdnje da predmeti iz činjeničnog supstrata izreke presude ne predstavljaju predmete koji su oduzeti apelantu i da vještak u svom nalazu i mišljenju ispitivanja nepoznate materije nije utvrdio koncentraciju THC-a čime se, u biti, osporava utvrđeno činjenično stanje, Ustavni sud ukazuje da, prema praksi Europskog suda i Ustavnog suda, zadatak ovih sudova nije preispitivati zaključke redovitih sudova glede činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituirati redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, općenito, zadatak redovitih sudova ocijeniti činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Europski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je ispitati je li eventualno došlo do povrede ili zanemarivanja ustavnih prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na učinkovit pravni lijek i dr.), te je li primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminacijska. Dakle, u okviru apelacijske nadležnosti Ustavni sud se bavi isključivo pitanjem eventualne povrede ustavnih prava ili prava iz Europske konvencije u postupku pred redovitim sudovima.

34. U svezi s apelantovim tvrdnjama, Ustavni sud zapaža da je apelant identične prigovore navodio tijekom postupka pred Općinskom sudom i u žalbi pred Kantonalnim sudom, o čemu su se redoviti sudovi dovoljno jasno, precizno i argumentirano izjasnili. U svezi s tim, Ustavni sud prvenstveno zapaža da je Općinski sud u svezi s apelantovim prigovorom kojim je ukazivao da predmeti navedeni u opisu djela u optužnici (a zatim i u prvostupanjskoj presudi) ne predstavljaju predmete koji su oduzeti prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta, istakao da se iz fotodokumentacije od 1. listopada 2013. godine može jasno vidjeti da je sporna biljna materija upakirana u vrećice koje na sebi imaju natpis „Konzum“ ili „Best Travnik'“, kao i da se iz ostalih fotografija jasno može vidjeti težina naznačena na pakiranju tragova. Ustavni sud, također, zapaža da je Općinski sud razmotrio i apelantove prigovore kojima ukazuje da je vještačenje nije utvrđena količina THC-a u oduzetim predmetima, te je istaknuo da je vještak u svom iskazu naveo da ispitivani biljni materijal ima više od zakonom dozvoljenih postotaka THC-a, dakle više od 0,2% THC-a, te da se i bez utvrđene koncentracije THC-a po samoj kemijskoj reakciji može razlikovati industrijska konoplja od indijske konoplje, što opovrgava apelantove tvrdnje da se radi o industrijskoj konoplji. Ustavni sud dalje zapaža da su ovi apelantovi navodi bili predmet dodatne analize Kantonalnog suda koji je istaknuo da su sve vrećice s biljnim materijalom otvorene pred apelantom, te da je očigledno da se radi o istim vrećicama, kao i da je u zapisniku o ispitivanju nepoznate biljne materije Federalne uprave policije navedeno da ispitivani biljni materijal predstavlja Cannabis, što znači da se radi o drogi koja je pod međunarodnom kontrolom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da su redoviti sudovi u obrazloženjima osporenih presuda dali jasne i precizne razloge za svoje zaključke da je apelant počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, tako da ocjena izvedenih dokaza ni u jednom dijelu, sama po sebi, ne izgleda proizvoljna ili neprihvatljiva, niti ima elemenata koji bi ukazivali na to da je dokazni postupak zlouporabljen na apelantovu štetu. Stoga, Ustavni sud smatra da apelantovim navodima o proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju, te ocjeni dokaza nije dovedeno u pitanje poštovanje garancija iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

35. U pogledu apelantovih tvrdnji da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno načelo in dubio pro reo iz članka 6. stavak 2. Europske konvencije zbog toga što prilikom ispitivanja nepoznate materije nije utvrđena koncentracija THC-a, Ustavni sud zapaža se da se navodi o kršenju načela presumpcije nevinosti i in dubio pro reo vezuju isključivo za ocjenu dokaza na temelju kojih proizlazi da je počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. U svezi s navedenim načelom, Ustavni sud ukazuje da sud mora pretpostaviti nevinost optuženika bez ikakvih preduvjerenja i da ga može osuditi samo na temelju dokaza iznesenih tijekom suđenja. Također, načelo pretpostavke nevinosti znači i da je teret dokazivanja isključivo na tužiteljstvu, te da, prema načelu in dubio pro reo, i najmanja sumnja u svezi s dokazom mora ići u prilog optuženiku (vidi Europski sud, presuda Barbera, Messeque i Jabardo protiv Španjolske, stavak 77.). U konkretnom slučaju Ustavni sud ukazuje da su redoviti sudovi sve izvedene dokaze ocijenili pojedinačno i u međusobnoj vezi, te na temelju brižljive i savjesne ocjene tih dokaza izveli zaključak da oduzeta biljna materija predstavlja Cannabis, odnosno opojnu drogu, ne ostavljajući bilo kakve sumnje u tom pogledu. Zbog toga, Ustavni sud smatra da nema mjesta apelantovim tvrdnjama o kršenju načela in dubio pro reo jer iz osporenih presuda ne proizlazi ništa što bi ukazivalo da su redoviti sudovi imali sumnju glede postojanja bilo koje činjenice koja čini obilježje predmetnog kaznenog djela, pa da bi tu sumnju rješavali presudom na način koji je povoljniji za apelanta kao optuženika. Stoga, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije povrijeđeno načelo in dubio pro reo iz članka 6. stavak 2. Europske konvencije, pa je i u ovom dijelu apelacija neutemeljena.

36. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud zaključuje da su neutemeljeni apelantovi navodi da mu je osporenim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 2. Europske konvencije.

VIII.Zaključak

37. Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. st. 1. i 2. Europske konvencije budući da su redoviti sudovi za svoje odluke dali detaljno, jasno i argumentirano obrazloženje glede izvedenih dokaza i njihove pravne valjanosti i kada iz obrazloženja osporenih presuda ne proizlazi da su redoviti sudovi imali sumnju glede postojanja bilo koje činjenice koja čini obilježje kaznenog djela koje je apelantu stavljeno na teret, pa da bi tu sumnju rješavali presudom na način koji je povoljniji za apelanta kao optuženika.

38. Na temelju članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

39. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4329/16 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio