Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3967/18 (Global Ispat Koksna Industrija d.o.o. Lukavac)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3967/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-3967/18, rješavajući apelaciju Global Ispat Koksna Industrija d.o.o. Lukavac ., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Global Ispat Koksna Industrija d.o.o. Lukavac podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 126 0 Rs 146745 17 Rev od 5. aprila 2018.

godine, presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Rs 146745 15 Rsž od 10. aprila 2017. godine i presude Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 Rs 146745 12 Rs od 22. januara 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Global Ispat Koksna Industrija d.o.o. Lukavac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Mirza Smajlović advokat iz Tuzle, podnio je 17. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 126 0 Rs 146745 17 Rev od 5. aprila 2018. godine , presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Rs 146745 15 Rsž od 10. aprila 2017. godine i presude Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 Rs 146745 12 Rs od 22. januara 2015. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Lukavcu broj 126 0 Rs 146745 12 Rs od 22. januara 2015. godine, obavezan je apelant da tužitelju Ademu Omerčiću iz Devetaka, isplati iznos od 5.066,34 KM na ime manje isplaćenih plaća, te na ime zakonske zatezne kamate na naprijed navedeni iznos ukupno 2.721,59 KM sa zakonskom azetznom kamatom. Stavom drugim iste presude odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženi isplati iznos od 2.694,62 KM na ime manje isplaćenih plaća za drugi period, te na ime zakonske zatezne kamate na naprijed navedeni iznos. Stavom trećim obavezan je tuženi da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 734,60 KM, dok se tužitelj sa preostalim dijelom preko dosuđenog iznosa odbija. Presudom Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Rs 146745 15 Rsž od 10. aprila 2017. godine, žalba tuženog je odbijena i prvostepena presuda potvrđena (stav I i III izreke).

3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena, jer nije ispunjen imovinski cenzus koji se odnosi na novčanu vrijednost spora koja po zakonu mora biti ispunjena da bi revizija bila dopuštena. Odredbom člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 53/03, 73/05 i 19/06 – u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U konkretnom slučaju, vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude kojeg revidira tuženi iznosi 7.787,93 KM, što ukazuje da imovinski cenzus, kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz odredbe člana 237. stav(2) ZPP-a nije ostvaren.

4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegoviner i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Rs 146745 15 Rsž od 10. aprila 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 126 0 Rs 146745 17 Rev od 5. aprila 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Rs 146745 15 Rsž od 10. aprila 2017. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.

7. S obzirom na to da je apelantu 24. aprila 2017. godine uručena presuda Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Rs 146745 15 Rsž od 10. aprila 2017. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 17. jula 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Tuzli broj 126 0 Rs 146745 15 Rsž od 10. aprila 2017. godine.

8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3967/18 (Global Ispat Koksna Industrija… | Sudska praksa | Aktio