Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4808/17 (M. K.)

Odluka donesena 11. 10. 2018.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4808/17

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 10. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-4808/17, rješavajući apelaciju Mirsada Kapića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mirsada Kapića podnesena protiv Rješenja Općinskog suda u Zenici broj 43 0 I 026018 09 I od 31. augusta 2016. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Mirsad Kapić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 18. novembra 2017. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 I 026018 17 Gž od 2. oktobra 2017. godine i Rješenja Općinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 43 0 I 026018 09 I od 31. augusta 2016. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Travniku broj 52 0 K 003424 04 K od 6. marta 2009. godine, imeđu ostalog, Zoran Grgić je oglašen krivim da je počinio produženo krivično djelo Prevara iz člana 282. stav 2. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZFBiH) u sticaju sa produženim krivičnim djelom Ovjeravanje neistinitog sadržaja iz člana 353. stav 1. KZFBiH. Za navedeno krivično djelo Zoranu Grgiću je izrečena uvjetna osuda kojom mu je utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, te je određeno da se izrečena kazna neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo krivično djelo. Istom je presudom Zoran Grgić, na temelju odredbe člana 101. stav 2. Zakona o krivičnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, obvezan oštećenima nadoknaditi iznose u certifikatima, između ostalih i apelantu i to u iznosima od 7.030,00 KM i 18.630,00 KM.

3. Apelant i drugi oštećeni su 2. oktobra 2009. godine Općinskom sudu podnijeli prijedlog za izvršenje na temelju izvršne isprave Presude Općinskog suda u Travniku broj 52 0 K 003424 04 K od 6. marta 2009. godine radi nadoknade novčanih iznosa u certifikatima. Podneskom od 1. oktobra 2009. godine tražitelji izvršenja su, putem punomoćnika, obavijestili sud da izvršenik nema novčanih sredstava na svom računu te da nema certifikata kao vrijednosne papire, što je evidentirano kod Registra vrijednosnih papira FBiH, pa su predložili da se izvršenje provede na pokretnim stvarima izvršenika koje se nađu na adresi izvršenika.

4. Osporenim rješenjem Općinskog suda od 31. augusta 2016. godine odbačen je prijedlog (svih) tražitelja izvršenja za promjenu predmeta i sredstva izvršenja, izvršni postupak je obustavljen i ukinute su sve provedene radnje. Općinski sud je u obrazloženju rješenja naveo da je odlučujući o osnovanosti podnesenog prijedloga za izvršenje pošao od odredaba Zakona o utvrđivanju i realizaciji potraživanja građana u postupku privatizacije ( "Službene novine FBiH" br. 27/97, 8/99, 45/00, 54/00, 32/Cl, 27/02, 57/03, 44/04) kojim je uređeno utvrđivanje i realizacija potraživanja građana prema F BiH. Odredbom člana 18. navedenog Zakona propisano je da se istekom rokova potraživanja na jedinstvenom računu gase. S obzirom da je izvršenik obavezan da svoju činidbu izvrši na način da tražiocima izvršenja nadoknadi naprijed navedene iznose u certifikatima (koju činidbu je nemoguće ispuniti s obzirom da isti nije registriran kao vlasnik vrijednosnih papira odnosno certifikata), a da Zakonom nije dozvoljen promet tog potraživanja, sud je ustanovio da je izvršenje na način kako je to određeno izvršnom ispravom nemoguće provesti u smislu odredbi člana 63. Zakona o izvršnom postupku. Nadalje, imajući u vidu navedeno, sud smatra nedozvoljenim prijedlog za promjenu predmeta i sredstva izvršenja na način da se izvršenje provede na pokretnim stvarima izvršenika, s obzirom da je izvršnom ispravom na osnovu koje je i podnesen prijedlog za izvršenje određeno da se obaveza izvršenika odnosi na nadoknadi iznosa u certifikatima.

5. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnio jedan od tražitelja izvršenja (Ramo Čakrama). Postupajući po njegovoj žalbi, Kantonalni sud je donio Rješenje broj 43 0 I 026018 17 Gž od 2. oktobra 2017. godine kojim je žalba odbijena i prvostepeno rješenje potvrđeno.

6. Apelant smatra da mu je osporenom presudama povrijeđeno pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Europske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Europske konvencije, te da je došlo do kršenja člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora doći do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelant je, shodno odredbi člana 46. Zakona o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 32/03, 52/03, 33/06, 39/06, 39/09, 74/11, 35/12 i 46/16) kojom je, u stavu 3., propisano da Rješenje kojim je prijedlog za izvršenje odbačen ili odbijen tražilac izvršenja može pobijati žalbom, mogao protiv rješenja Općinskog suda od 31. augusta 2016. godine podnijeti žalbu Kantonalnom sudu što, prema stanja spisa, apelant nije učinio. Okolnost da je jedan od učesnika u postupku podnio žalbu i da postoji drugostepena presuda ne mijenja činjenicu da se u postupku pred drugostepenim sudom nije raspravljalo o apelantovim građanskim pravima i slobodama. Iz navedenog proizlazi da apelant nije iscrpio redovne pravne lijekove koje je imao shodno relevantnim odredbama Zakona o izvršnom postupku. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4808/17 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio