Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4394/16 (E.B.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
Predmeti (1)
AP-4394/16
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP 4394/16, rješavajući apelaciju E. B., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio E. B. zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Rs 0018820 15 Rs 3 od 31. maja 2016. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. E. B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Živinica, kojeg zastupa Zurijeta Salkanović, advokat iz Živinica, podnio je 21. novembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 Rs 0018820 15 Rs 3 od 31. maja 2016. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) zatraženo je 3. aprila 2017. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 14. septembra 2017. godine, dok je Kantonalni sud odgovor na apelaciju dostavio 6. aprila 2017. godine.
III. Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je posredstvom punomoćnika 18. marta 2010. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog JP Elektroprivreda BiH d.d. Sarajevo - Zavisno društvo RMU "Đurđevik" radi isplate razlike plaće.
6. Općinski sud je apelantov predmet zaveo i vodio pod brojem 33 0 Rs 0018820 10 Rs. Općinski sud je 17. juna 2010. godine tuženom dostavio tužbu na odgovor, a tuženi je 16. jula 2010. godine dostavio odgovor na tužbu i uz odgovor je dostavio i protivtužbu. Nadalje, Općinski sud je 19. oktobra 2010. godine dostavio apelantu protivtužbu na odgovor, te je apelant odgovor na tužbu dostavio 25. oktobra 2010. godine. Općinski sud je 5. jula 2012. godine održao pripremno ročište na kojem je određeno vještačenje vještaka finansijske struke, pa je predmet dostavljen vještaku. Nakon dostavljanja nalaza vještaka, glavna rasprava je održana i zaključena 1. novembra 2012. godine. Općinski sud je u predmetnom postupku donio Presudu broj 33 0 Rs 0018820 10 Rs od 4. decembra 2012. godine.
7. Protiv navedene presude Općinskog suda tuženi je 21. decembra 2012. godine podnio žalbu i spis je 25. januara 2013. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.
8. Odlučujući u drugom stepenu, Kantonalni sud je Presudom broj 33 0 Rs 018820 13 Rsž od 28. januara 2015. godine žalbu tuženog djelimično usvojio i prvostepenu presudu ukinuo u jednom dijelu tužbenog zahtjeva, te je predmet vraćen na ponovno suđenje.
9. Nakon dostavljanja spisa 3. marta 2015. godine, Općinski sud je zakazao pripremno ročište za 16. april 2015. godine, a glavna rasprava je zakazana za 28. maj 2015. godine, kada je i zaključena. U ponovnom postupku Općinski sud je donio Presudu broj 33 0 Rs 018820 15 Rs 2 od 4. juna 2015. godine protiv koje je apelant 9. juna 2015. godine podnio žalbu i spis je 1. septembra 2015. godine dostavljen Kantonalnom sudu.
10. Kantonalni sud je 12. oktobra 2015. godine donio Rješenje broj 33 0 Rs 018820 15 RSž 2 kojim je žalba uvažena i prvostepena presuda ukinuta u dijelu kojim je odbijen apelantov tužbeni zahtjev, te predmet vratio u tom dijelu prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
11. Općinski sud je, rješavajući u ponovnom postupku, donio Presudu broj 33 0 Rs 018820 15 Rs 3 od 31. maja 2016. godine koja je postala pravosnažna i izvršna sa 14. oktobrom 2016. godine. Apelant je 23. septembra 2016. godine zaprimio navedenu presudu.
12. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni parnični postupak okončan šest godina i dva mjeseca nakon podnošenja tužbe.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
15. Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok predmetnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, zbog čije dužine potražuje naknadu nematerijalne štete u iznosu od po 300,00 KM za svaku godinu trajanja postupka, kao i troškove sastavljanja apelacije u iznosu od 900,00 KM. b)Odgovori na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ističući da smatra da je poduzimao sve potrebne radnje u kontinuitetu i da je postupak dugo trajao, jer je prvostepena presuda dva puta ukinuta i postupak vraćen na ponovno odlučivanje, kao i zbog velikog broja nezavršenih predmeta u sudu koji su morali biti riješeni, jer su obuhvaćeni planom suda za rješavanje starih predmeta.
13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo tok predmetnog postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, i da tokom predmetnog postupka nisu povrijeđena apelantova prava na koja se u apelaciji pozvao.
V. Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
15. U Zakonu o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) relevantne odredbe glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...]
VI. Dopustivost
16. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
17. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
18. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak okončan prije podnošenja apelacije Presudom Općinskog suda broj 33 0 Rs 0018820 15 Rs 3 od 31. maja 2016. godine, koju je apelant zaprimio 23. septembra 2016. godine. Apelant je navedenu apelaciju podnio Ustavnom sudu 21. novembra 2016. godine, tj. u roku od 60 dana od dana prijema navedene presude, koja je konačna u predmetnom postupku, što je u skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda.
19. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjavaju uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII. Meritum
21. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupaka pred redovnim sudovima, prekršeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
22. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 18. marta 2010. godine, kao dana podnošenja tužbe, do 31. maja 2016. godine, kada je Općinski sud donio presudu kojom je okončan predmetni postupak. Dakle, period koji je trajao šest godina i dva mjeseca.
Analiza razumnosti trajanja postupka
23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
24. Rukovodeći se navedenim kriterijima ustanovljenim praksom Evropskog suda, Ustavni sud zapaža da se radi o složenom postupku s obzirom na to da je u predmetnom postupku postojala i protivtužba, te da je provedeno finansijsko vještačenje. Pri tome Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku za zaštitu prava iz radnog odnosa, koji je po zakonu hitan i koji je od posebnog značaja za apelanta.
25. U odnosu na ponašanje strana u postupku i redovnih sudova, Ustavni sud konstatira da apelant nije doprinio dužini trajanja postupka, ali da je okolnost da je druga strana podnijela protivtužbu, što je bez sumnje njeno procesno pravo, utjecala na složenost postupka, što je doprinijelo dužini trajanja predmetnog postupka. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud u roku od tri mjeseca od podnošenja tužbe tuženom dostavio tužbu na odgovor (17. juna 2010. godine), te da je tuženi 16. jula 2010. godine dostavio odgovor na tužbu i da je uz odgovor dostavio i protivtužbu. Nadalje, Općinski sud je 19. oktobra 2010. godine dostavio apelantu protivtužbu na odgovor, te je apelant odgovor na tužbu sudu dostavio 25. oktobra 2010. godine. Općinski sud je 5. jula 2012. godine održao pripremno ročište na kojem je određeno vještačenje vještaka finansijske struke, te je predmet dostavljen vještaku. Općinski sud je 1. novembra 2012. godine, nakon dostavljanja nalaza vještaka, održao i zaključio glavnu raspravu, te 4. decembra 2012. godine donio presudu. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pred prvostepenim sudom trajao dvije godine i devet mjeseci od podnošenja tužbe, ali da treba imati u vidu da je u predmetnom postupku postojala i protivtužba, te da je provedeno finansijsko vještačenje, što je utjecalo na dužinu trajanja postupka. Ustavni sud, također, zapaža da su drugostepene presude donesene 28. januara 2015. godine (tri godine nakon dostavljanja predmeta na postupanje po žalbi) i 12. oktobra 2015. godine (mjesec dana nakon dostavljanja predmeta na postupanje po žalbi), u primjerenom roku, odnosno da je predmetni postupak u dva navrata vraćen pred prvostepeni sud, kao i da je Općinski sud u oba navrata procesne radnje preduzimao efikasno, odnosno u ponovnim postupcima presude su donesene u periodu od pet do sedam mjeseci. Stoga, prema mišljenju Ustavnog suda, s obzirom na složenost postupka u konkretnom slučaju, navedeni period od šest godina i dva mjeseca nije prešao granice „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su u tom periodu redovni sudovi, osim nešto dužeg perioda trajanja postupka pred Kantonalnim sudom pri rješavanju povodom žalbe prvi put, kontinuirano preduzimali radnje, te donijeli više odluka i okončali postupak.
Pitanje naknade nematerijalne štete
26. Ustavni sud ukazuje da, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud u odluci kojom usvaja apelaciju može u izuzetnim slučajevima kršenja ustavnih prava odrediti naknadu na ime nematerijalne štete, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da nije bilo kršenja prava na suđenje u razumnom roku, apelantu ne pripada pravo na isplatu naknade nematerijalne štete.
27. Apelant je zatražio i naknadu troškova za sastavljanje apelacije. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da Pravilima Ustavnog suda nije propisano da apelanti imaju pravo na naknadu troškova za sastavljanje apelacije, koji padaju na teret apelanata.
Pravo na imovinu
28. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant nije obrazložio da bi se Ustavni sud mogao upustiti u ispitivanje konkretnih navoda, pa budući da se apelant samo paušalno pozvao na povredu navedenog prava, te da ga suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenog prava, koje nije ničim obrazloženo, smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku, s obzirom na složenost postupka, nije došlo do kršenja prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer su redovni sudovi kontinuirano preduzimali radnje, donijeli više odluka i okončali predmetni postupak.
30. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević