Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3927/18 (S. H.)

Odluka donesena 11. 09. 2018.

Nema povrede
Član 5. EK i član II/3.d) Ustava BiH (Pravo na slobodu i sigurnost)
  • Krivični postupak
  • Pritvor
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3927/18

Apelacija

Odluka o dopustivosti

11. 09. 2018.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine, u predmetu broj AP-3927/18, rješavajući apelaciju Seada Hanjalića, na osnovu člana 18. stav (4) i člana 57. stav (2) tačka a) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Sead Hanjalić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 09 0 K 029462 18 Kpp 168 od 3. jula 2018. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Sead Hanjalić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Aldin Lejlić, advokat iz Sarajeva, podnio je 17. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 09 0 K 029462 18 Kpp 168 od 3. jula 2018. godine. Također, apelant je tražio od Ustavnog suda da donese privremenu mjeru kojom će se „naložiti Kantonalnom sudu da provede medicinsko vještačenje shodno prijedlogu odbrane i na osnovu vještačenja donese odluku povodom prijedloga“.

2. U konkretnom slučaju osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbijen je kao neosnovan apelantov prijedlog za ukidanje pritvora koji je apelantu (i drugim osumnjičenim) određen Rješenjem tog suda broj 09 0 K 029462 18 Kpp 145 od 6. aprila 2018. godine, te kasnije produžavan rješenjima tog suda (po osnovu člana 146. stav 1. tačka c) Zakona o krivičnom postupku Federacije BiH).

3. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da protiv apelanta Kantonalno tužilaštvo Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Tužilaštvo) provodi istragu zbog osnovane sumnje da je počinio krivično djelo neovlaštene proizvodnje i stavljanja u promet opojnih droga iz člana 238. stav (2) i dr. Krivičnog zakona Federacije BiH. Naveo je da je po prijedlogu Tužilaštva za određivanje pritvora apelantu (i drugim osumnjičenim) Rješenjem tog suda broj 09 0 K 029462 18 Kpp 145 od 6. aprila 2018. godine određen pritvor u trajanju od jednog mjeseca, zatim je pritvor produžen Rješenjem tog suda broj 09 0 K 029462 18 Kv 3 od 4. maja 2018. godine do 4. jula 2018. godine. Kantonalni sud je naveo da je Tužilaštvo podnijelo prijedlog za produženje pritvora u trajanju od tri mjeseca, o kom prijedlogu odlučuje Vijeće tog suda. Kantonalni sud je naveo da je apelant, putem branioca, podnio prijedlog za ukidanje pritvora, navodeći da je u KPZ Busovača, igrajući tenis povrijedio koljeno lijeve noge, koje je imobilisano, pa se kreće otežano uz pomoć štaka. Naveo je da apelant u prijedlogu predlaže da se provede vještačenje o povredama, te navodi da su mu limitirane mogućnosti liječenja u pritvoru zbog čega predlaže da se pritvor ukine. Kantonalni sud je naveo da je podneskom KPZ Busovača od 26. juna 2018. godine taj sud obaviješten o povređivanju apelanta, te je u prilogu dostavljen specijalistički nalaz Kantonalne bolnice u Zenici, Odjel ortopedije i traumatologije - prijemna ambulanta od 26. juna 2018. godine na ime apelanta, gdje su konstatovane povrede. S tim u vezi, Kantonalni sud je naveo da je članom 145. stav (5) Zakona o krivičnom postupku F BiH propisano da će se pritvor ukinuti čim prestanu razlozi na osnovu kojih je određen, a pritvorenik će se odmah pustiti na slobodu, te da će po prijedlogu osumnjičenog odnosno optuženog ili branioca za ukidanje pritvora koji je zasnovan na novim činjenicama, sud održati ročište, odnosno sjednicu vijeća, te da protiv rješenja o odbijanju prijedloga za ukidanje pritvora žalba nije dozvoljena. Kantonalni sud je ukazao da se u prijedlogu za ukidanje pritvora apelantu ne iznosi nijedna činjenica ili okolnost koja bi bila osnov za ukidanje pritvora. Naime, naveo je da je apelant prilikom rekreacije imao povredu nakon koje je imao adekvatan medicinski tretman izvan prostora KPZ Busovača, kod ljekara specijaliste, gdje konstatovane povrede ne upućuju da se radi o težim povredama. Kantonalni sud je naveo da apelant ima odgovarajući tretman u KPZ Busovača, a po potrebi i izvan KPZ-a, te da nije pružena argumentacija zašto bi bilo opravdano u skladu sa zakonom ukinuti pritvor apelantu, imajući u vidu i zakonske razloge određivnja i ukidanja pritvora. Kantonalni sud je naveo da prijedlogom apelantovog branioca nisu ni na koji način dovedeni u pitanju opšti i posebni zakonski razlozi za trajanje pritvora iz osnova odredbe člana 146. stav (1) tačka c) Zakona o krivičnom postupku F BiH, zbog čega je Kantonalni sud takav prijedlog odbio kao neosnovan.

Apelacioni navodi

4. Apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. stav 3. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da je Kantonalni sud povredu navedenih prava učinio na način što je osporenu odluku donio bez provedenog vještačenja na okolnost povrede koju je apelant zadobio u KPZ Busovača (a vještačenje je predloženo u prijedlogu za ukidanje pritvora), odnosno da je osporeno rješenje paušalno i proizvoljno jer je doneseno samo na osnovu uvida u „medicinsku dokumentaciju“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. U konkretnom slučaju, apelant smatra da mu je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud je u više svojih odluka naglasio da se pravo na ličnu slobodu i sigurnost ubraja u jedno od najznačajnijih ljudskih prava, te da član 5. Evropske konvencije daje zaštitu da niko ne smije biti proizvoljno lišen slobode. Izuzeci od zabrane lišavanja slobode dati su u članu 5. stav 1. Evropske konvencije, koji sadrži pobrojane slučajeve kada je lišavanje slobode dopušteno. To je jedan iscrpan popis koji se mora usko tumačiti (vidi Evropski sud, Irska protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 18. januara 1978 godine, serija A-25). Samo takav pristup je konzistentan s ciljem i svrhom člana 5. Evropske konvencije, tj. da osigura da niko neće biti proizvoljno lišen slobode (vidi presude Evropskog suda Quinn, od 22. marta 1995. godine, serija A- 311, i Winterwerp, od 24. oktobra 1979, serija A-33). Proizvoljnost lišavanja slobode, ocjenjuje se u prvom redu u odnosu na poštivanje proceduralnih zahtjeva Zakona o krivičnom postupku F BiH koji je primijenjen u konkretnom slučaju i koji mora biti usklađen i sa standardima iz Evropske konvencije.

8. U konkretnom slučaju, Ustavni sud zapaža da je osporenim rješenjem odbijen kao neosnovan apelantov prijedlog za ukidanje pritvora koji je apelantu određen Rješenjem Kantonalnog suda broj 09 0 K 029462 18 Kpp 145 od 6. aprila 2018. godine, te kasnije produžavan navedenim rješenjima tog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, odlučujući o apelantovom prijedlogu za ukidanje pritvora, dao detaljno i jasno obrazloženje u pogledu neosnovanosti tog prijedloga, koje, po mišljenju Ustavnog suda, nije ni proizvoljno niti neprihvatljivo samo po sebi. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju ne postoji ništa što bi opravdalo apelantove tvrdnje da odbijanje prijedloga za ukidanje pritvora nije bilo u skladu sa procedurom koja je propisana nacionalnim zakonom, odnosno da je suprotno bilo kojem standardu člana 5. Evropske konvencije. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na ličnu slobodu i sigurnost iz člana II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 5. Evropske konvencije očigledno (prima facie) neosnovani.

9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije potrebno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3927/18 (S. H.) | Sudska praksa | Aktio