Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4160/18 (M. M. iz Prnjavora)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Povreda
- Član 7. EK (Kažnjavanje samo na osnovu zakona)
- Zabrana retroaktivne primjene zakona
- Kazna
- Krivični postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4160/18
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4160/18, rješavajući apelaciju Miroslava Maglića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine donio je Predmet broj: broj predmeta 2 Odluka o dopustivosti i meritumu
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija Miroslava Maglića.
Utvrđuje se povreda člana 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukida se Rješenje Okružnog suda u Banjaluci broj 78 0 K 023797 18 Kž od 23. aprila 2018. godine.
Predmet se vraća Okružnom sudu u Banjaluci, koji je dužan po hitnom postupku donijeti novu odluku, poštujući prava iz člana 7.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Okružnom sudu u Banjaluci da, u skladu sa članom 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od 30 dana od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Miroslav Maglić iz Prnjavora (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Slobodan Perić, advokat z Banjaluke, podnio je 24. jula 2018. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) apelaciju protiv Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 78 0 K 023797 18 Kž od 23. aprila 2018. godine i Rješenja Osnovnog suda u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 78 0 K 023797 17 Kv od 24. novembra 2017. godine. Apelant je u apelaciji podnio i zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi bilo odloženo izvršenje Presude Osnovnog suda broj 78 0 K 023797 17 Kv od 24. novembra 2017. godine do donošenja odluke Ustavnog suda po njegovoj apelaciji. Apelant je, na zahtjev Ustavnog suda od 26. jula 2018. godine, 1. avgusta 2018. godine dopunio apelaciju.
II.Postupak pred Ustavnim sudom Predmet broj: broj predmeta 3 Odluka o dopustivosti i meritumu
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda i Osnovnog suda zatraženo je 16. avgusta 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Okružni sud i Osnovni sud su dostavili odgovore na apelaciju 23. i 31. avgusta 2018. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Presudom Osnovnog suda broj 78 0 K 023797 16 K od 1. septembra 2017. godine, koja je postala pravomoćna 29. septembra 2017. godine, apelant je proglašen krivim da je počinio krivično djelo oduzimanje motornog vozila iz člana 237. stav 1. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ranije važeći KZRS) i izrečena mu je kazna zatvora u trajanju od 30 dana.
6. Osnovni sud je Rješenjem broj 78 0 K 023797 17 Kv od 24. novembra 2017. godine odbio kao neosnovanu apelantovu molbu od 17. novembra 2017. godine da se, u skladu sa članom 33. stav 2. ranije važećeg KZRS, kazna zatvora od 30 dana izrečena pravosnažnom presudom tog suda zamijeni novčanom kaznom.
7. U obrazloženju rješenja Osnovni sud je naveo da je 18. jula 2017. godine na snagu stupio Krivični zakonik Republike Srpske (objavljen u „Službenom glasniku Republike Srpske“ broj 64/17, u daljnjem tekstu: važeći KZRS) u kojem nije propisana mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom, kako je to bilo propisano odredbom člana 33. stav 2. ranije vežećeg KZRS. U skladu sa članom 415. važećeg KZRS, stupanjem na snagu tog zakonika prestao je da važi ranije važeći KZRS. U konkretnom slučaju ne mogu se primijeniti ni odredbe člana 9. važećeg KZRS o vremenskom važenju krivičnog zakonodavstva, jer se u konkretnom slučaju molba odnosi na postupak izvršenja pravosnažno izrečene kazne zatvora, a navedeni član se ograničava samo na krivični postupak do pravosnažnosti presude.
8. Okružni sud je Rješenjem broj 78 0 K 023797 18 Kž od 23. aprila 2018. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu protiv Rješenja Osnovnog suda broj 78 0 K 023797 17 Kv od 24. novembra 2017. godine.
9. Okružni sud je istakao da je 18. jula 2017. godine stupio na pravnu snagu važeći KZRS u kojem niti jednom od odredaba nije propisana mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom, kako je to bilo propisano odredbom člana 33. stav 2. ranije važećeg KZRS. Stoga, a imajući u vidu da je stupanjem na snagu važećeg KZRS, čijim je odredbama člana 415. propisano da stupanjem na snagu tog zakonika prestaje da važi raniji KZRS, nije bilo osnova da se uvaži Predmet broj: broj predmeta 4 Odluka o dopustivosti i meritumu apelantov zahtjev koji je podnio 17. novembra 2017. godine za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom. Naime, primjena odredaba člana 9. važećeg KZRS o vremenskom važenju krivičnog zakonodavstva (na koje se žalba poziva sugerišući njihovu primjenu) se ograničava na krivični postupak do pravosnažnosti presude, pa pošto se u konkretnom slučaju radi o postupku izvršenja pravosnažno izrečenih kazni zatvora, te pošto važeći KZRS ne propisuje mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom, to je prvostepeni sud pravilno postupio kada je odbio apelantov podneseni zahtjev za zamjenu kazne zatvora od 30 dana novčanom kaznom.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
10. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjem Okružnog suda prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te iz čl. 6. i 7. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant smatra da su redovni sudovi proizvoljno postupali kada su zaključili da, u skladu sa članom 9. stav 2. važećeg KZRS, njegov zahtjev treba biti odbijen, te da u njegovom slučaju ne može biti primijenjen ranije važeći KZRS iako je blaži po njega. U prilog ovoj tvrdnji apelant ističe da se ne radi o izvršenju pravosnažno izrečene kazne zatvora, već o njenoj zamjeni u novčanu kaznu, da je zamjenu jedino moguće izvršiti kada presuda o izrečenoj kazni zatvora postane pravosnažna, a nakon čega slijedi postupak izvršenja presude, tj. kazne zatvora ili, ako je izvršena zamjena, naplata novčane kazne. U tom kontekstu apelant se pozvao i na odluke Ustavnog suda br. AP 1498/18 i AP 3116/18. Također, apelant je ukazao da u vrijeme izricanja kazne zatvora „nije mogla biti izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana, zbog odredaba važećeg KZRS na koje se sudovi pozivaju kada odbijaju njegov zahtjev za zamjenu kazne“. Apelant je zatražio da Ustavni sud utvrdi da je osporenim rješenjima povrijeđeno njegovo pravo garantovano članom 7. Evropske konvencije, da oba rješenja stavi van snage i naloži Okružnom sudu „da postupi po primjedbama Ustavnog suda iznesenim u odluci“, te naloži Republici Srpskoj - Ministarstvu pravde da apelantu na ime naknade nematerijalne štete, zbog kršenja garantovanih prava, isplati jednokratan iznos od 900,00 KM. Apelant je zatražio i donošenje privremene mjere kojom bi se zabranilo izvršenje izrečene kazne zatvora zbog razloga opisanih u apelaciji, koje Ustavni sud neće navoditi zbog načina odlučenja.
II.Odgovor na apelaciju
11. Osnovni sud je istakao da je osporenu odluku u ovom predmetu donio prije donošenja Odluke Ustavnog suda broj AP 1498/18, te da nakon objavljivanja te odluke poštuje stavove iz nje. Predmet broj: broj predmeta 5 Odluka o dopustivosti i meritumu
12. Okružni sud je naveo da je prilikom donošenja odluke imao u vidu stav Vrhovnog suda Republike Srpske izražen u Rješenju broj 11 0 K 019691 17 Kž od 30. oktobra 2017. godine u kojem je sadržano da važeći KZRS ne predviđa mogućnost zamjene kazne zatvora novčanom kaznom za razliku od ranije važećeg KZRS koji je propisivao mogućnost zamjene kazne zatvora do šest mjeseci novčanom kaznom (član 33. stav 2. navedenog zakona), te da se ovaj zakon nakon pravosnažnosti presude ne može primjenjivati, već da se ima primijeniti važeći KZRS. V.Relevantni propisi
13. Krivični zakonik Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 64/17 od 13. jula 2017) u relevantnom dijelu glasi:
Vremensko važenje krivičnog zakonodavstva Član 9. st. (1) i (2) (1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela. Ako je zakon izmijenjen za vrijeme izvršenja djela, primijeniće se zakon koji je bio na snazi kada je djelo dovršeno.
(2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela, a prije donošenja pravosnažne presude, jednom ili više puta izmijenjen zakon, primijeniće se zakon koji je najblaži za počinioca.
Kazna zatvora Član 46. st. (1), (2),(3)i (4) (1) Kazna zatvora ne može biti kraća od tri mjeseca, ni duža od dvadeset godina. (2) Kazna zatvora izriče se na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci i na pune dane.
(3) Kaznu zatvora do šest mjeseci sud može izreći samo ako posebne okolnosti djela i učinioca pokazuju da se novčanom kaznom ne može postići svrha kažnjavanja ili da se novčana kazna neće moći izvršiti.
(4) Odredba iz stava 3. ovog člana ne odnosi se na kaznu zatvora kao zamjenu za neplaćenu novčanu kaznu (član 50. st. 2. i 3) ili za opozvanu uslovnu osudu (član 64).
Član 415.
Predmet broj: broj predmeta 6 Odluka o dopustivosti i meritumu Stupanjem na snagu ovog zakonika prestaje da važi Krivični zakon Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske", br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 37/13).
14. Krivični zakon Republike Srpske („Službeni glasnik RS“ br. 49/03, 108/04, 37/06, 70/06, 73/10, 1/12 i 37/13) u relevantnom dijelu glasi:
Vremensko važenje krivičnog zakona Član 4.
(1) Na učinioca krivičnog djela primjenjuje se zakon koji je važio u vrijeme izvršenja krivičnog djela.
(2) Ako je poslije izvršenja krivičnog djela izmijenjen zakon, jednom ili više puta, primijeniće se zakon koji je najblaži za učinioca.
Izricanje kazne zatvora Član 33.
1) Kazna zatvora se izriče na pune godine i mjesece, a do šest mjeseci na pune dane.
(2) Izrečena kazna zatvora koja ne prelazi šest mjeseci, može se na zahtjev osuđenog zamijeniti novčanom kaznom, shodno odredbi člana 36. st. 2. i 3. ovog zakona.
Zamjena novčane kazne Član 36.
[ ] (2) Ako osuđeni ne plati novčanu kaznu u roku koji je utvrđen presudom, sud će bez odlaganja donijeti odluku da se novčana kazna zamijeni kaznom zatvora.
(3) Novčana kazna će se zamijeniti kaznom zatvora tako što će se za svaki započeti dnevni iznos novčane kazne, odnosno ako je novčana kazna bila izrečena u određenom iznosu, za svakih započetih 50 KM novčane kazne odrediti jedan dan zatvora, ali zatvor u tom slučaju ne može biti duži od šest mjeseci.
Predmet broj: broj predmeta 7 Odluka o dopustivosti i meritumu (4) Ako osuđeni isplati samo dio novčane kazne, ostatak će se srazmjerno pretvoriti u zatvor, a ako osuđeni isplati ostatak novčane kazne - izvršenje zatvora će se obustaviti.
Oduzimanje motornog vozila Član 237. stav 1.
(1) Ko oduzme tuđe motorno vozilo u namjeri da ga protivpravno upotrijebi za vožnju, kazniće se novčanom kaznom ili zatvorom do jedne godine.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
17. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 78 0 K 023797 18 Kž od 23. aprila 2018. godine protiv kojeg nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporeno rješenje apelant je primio 13. juna 2018. godine, a apelacija je podnesena 24. jula 2018. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
18. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
19. Apelant tvrdi da su mu osporenim rješenjima prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, te čl. 6. i 7. Evropske konvencije. U suštini, apelant ukazuje da je na njega primijenjen nepovoljniji zakon, te će Ustavni sud ispitati apelantove navode samo u odnosu na član
7. Evropske konvencije.
Predmet broj: broj predmeta 8 Odluka o dopustivosti i meritumu
20. Član 7. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Niko se ne smije smatrati krivim za krivično djelo izvršeno činjenjem ili nečinjenjem koje, u vrijeme kada je počinjeno, nije predstavljalo krivično djelo po unutrašnjem ili međunarodnom pravu. Isto tako, ne smije se izreći strožija kazna od one koja je bila primjenjiva u vrijeme kada je krivično djelo počinjeno.
2. Ovaj član ne utiče na ishod suđenja i kažnjavanje bilo koje osobe za činjenje ili nečinjenje koje se u vrijeme počinjenja smatralo krivičnim djelom prema općim pravnim načelima koja priznaju civilizirani narodi.
21. Ustavni sud zapaža da je apelant pravosnažnom presudom proglašen krivim za krivično djelo oduzimanje motornog vozila iz člana 237. stav 1. ranije važećeg KZRS, te mu je izrečena kazna zatvora od 30 dana. U skladu sa članom 33. stav 2. ranije važećeg KZRS, osuđena osoba, kojoj je izrečena kazna zatvora koja ne prelazi šest mjeseci, mogla je zahtijevati da ona bude zamijenjena novčanom kaznom. Rukovodeći se citiranom zakonskom odredbom, apelant je, u vrijeme kada je već stupio na snagu važeći KZRS koji ovu mogućnost ne predviđa, podnio zahtjev za zamjenu kazne zatvora novčanom kaznom. Osnovni sud je apelantov zahtjev odbio a tu odluku je potvrdio i Okružni sud. Osnovni sud je zaključio da ranije važeći KZRS ne može biti primijenjen jer, prema članu 9. stav 2. važećeg KZRS, koji se primjenjuje u vrijeme podnošenja apelantovog zahtjeva, blaži zakon može biti primijenjen samo do donošenja pravosnažne presude, ali ne i nakon toga.
22. Ustavni sud podsjeća da je identično pravno pitanje riješio u Odluci broj AP 1498/18 od 23. aprila 2018. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) u kojoj je, rješavajući apelaciju apelanta u navedenom predmetu utvrdio da postoji kršenje člana 7. Evropske konvencije kada redovni sud nije primijenio ranije važeći KZRS, već je (uz obrazloženje kao u konkretnom predmetu) zaključio da se primjena odredaba člana 9. važećeg KZRS o vremenskom važenju krivičnog zakonodavstva ograničava na krivični postupak do pravosnažnosti presude, a u konkretnom slučaju se radi o postupku izvršenja pravosnažno izrečene kazne zatvora. Pozivajući se na praksu Evropskog suda u predmetu Del Rio Prada protiv Španije (Evropski sud, predstavka broj 42750/09, od 21. oktobra 2013. godine), kao i ukazujući na relevantne odredbe iz domaćeg zakonodavstva, Ustavni sud je u navedenom predmetu zaključio da, bez obzira na činjenicu da je pravosnažna presuda apelantu izrečena mjesec dana nakon što je stupio na snagu sada važeći KZRS, apelant je pravosnažno osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana prema odredbama ranije važećeg KZRS, što mu je, u skladu sa odredbama ranije važećeg KZRS, davalo mogućnost da navedenu kaznu zatvora zamijeni Predmet broj: broj predmeta 9 Odluka o dopustivosti i meritumu novčanom kaznom. Takođe, Ustavni sud je u navedenom predmetu utvrdio da se ne može govoriti da član 33. stav 2. ranije važećeg KZRS propisuje izvršenje kazne zatvora u nekom navodno operativnom smislu, već se radi o (pod zakonom propisanim okolnostima nakon odluke suda o zahtjevu osuđenog lica) novom drugačijem obliku „kazne“, koja pogađa pravosnažno osuđeno lice. Radi se o „institutu zamjene kazne“, koju je poznavao ranije važeći KZRS, koji je licima koja su ispunjavala zakonom propisan uslov davao mogućnost da traže drugačiju kaznu od izrečene kazne zatvora, koja je za njih blaža - novčanu kaznu. S obzirom na to da sada važeći KZRS isključuje takvu mogućnost, nesporno je da novi važeći zakon utiče na lica kojima je izrečena kazna zatvora koja ne prelazi period od šest mjeseci (u Republici Srpskoj), konkretno na apelanta, te se ne radi o izvršenju kazne, već o mjeri koja utiče na samu „kaznu“, odnosno nemogućnost apelanta da kaznu zatvora zamijeni blažom i po njega očito povoljnijom novčanom kaznom.
23. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud primjećuje da se potpuno isti zaključak može primijeniti na navedeni predmet, zbog čega Ustavni sud nalazi da je u konkretnom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7. Evropske konvencije, te se, umjesto posebnog obrazloženja, u potpunosti poziva na obrazloženje dato u Odluci broj AP 1498/18.
24. Imajuću u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da je primjenom odredaba važećeg KZRS povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7. Evropske konvencije.
25. Ustavni sud smatra da je radi zaštite apelantovih ustavnih prava dovoljno ukinuti Rješenje Okružnog suda broj 78 0 K 023797 18 Kž od 23. aprila 2018. godine i vratiti na ponovni postupak, kako je navedeno u dispozitivu ove odluke.
26. Konačno, u pogledu apelantovog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, zbog kršenja „garantovanih prava“, Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju utvrđena povreda prava iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije i predmet vraćen Okružnom sudu na ponovni postupak, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju to za apelanta dovoljna satisfakcija.
VIII.Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da je povrijeđeno apelantovo pravo iz člana 7. stav 1. Evropske konvencije, jer je u konkretnom slučaju primjena Krivičnog zakonika, kojim je odbijen apelantov zahtjev za zamjenu kazne zatvora (koja mu je izrečena za krivično djelo po ranije važećem KZRS) novčanom kaznom bila na apelantovu štetu, te je uticala na samu „kaznu“, a ne na njeno izvršenje. Predmet broj: broj predmeta 10 Odluka o dopustivosti i meritumu
28. Na osnovu člana 59. st. (1) i (2) i člana 62. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
30. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević