Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4631/18 (S.S.)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4631/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-4631/18, rješavajući apelaciju S. S., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine- Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija S. S. podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 18 0 P 002224 18 Rev od 8. maja 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 002224 17 Gž4 od 9. oktobra 2017. godine i presude Općinskog suda u Bosnaskoj Krupi broj 18 0 P 002224 15 P 2 Rev od 10. aprila 2017.
godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. S. S. iz Bosanske Krupe (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Jasmina Šarić Hasanović advokatica iz Bihać, podnio je 13. augusta 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 18 0 P 002224 18 Rev od 8. maja 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 002224 17 Gž4 od 9. oktobra 2017. godine i presude Općinskog suda u Bosnaskoj Krupi broj 18 0 P 002224 15 P 2 Rev od 10. aprila 2017. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 P 002224 15 P 2 Rev od 10. aprila 2017. godine, odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kao tužitelja kojim je tražio da se proglasi nedopuštenim izvršenje radi namirenja potraživanja tuženog Bože Srebrovića iz Zagreba kao tražioca izvršenja na nekretnini označenoj pobliže u izreci rješenja. Presudom Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 002224 17 Gž4 od 9. oktobra 2017. godine, žalbe tužitelja (apelanta) i umješača su odbijene kao neosnovane i prvostepena presuda potvrđena.
3. Rješenjem Vrhovnog suda revizija je odbačena kao nedopuštena. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku Federacije BiH, novelirane su između ostalog i odredbe članova 237. i 247. Zakona o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“, broj 53/03, 73/05, 19/06- u daljnem tekstu: ZPP), koje su u skladu sa odredbom člana 106. stav 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku Federacije BiH i one se imaju primijeniti u ovoj pravnoj stvari. Odredbom člana 237. stav 2. noveliranog ZPP-a, propisano je da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM. U ovom predmetu se tužbeni zahtjev odnosi na nenovčano potraživanje (utvrđenje nedopuštenosti izvršenja) i tužitelj je označio vrijednost predmeta spora 20.000,00 KM. Vrijednost predmeta spora kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu samo je sud bio ovlašten provjeravati i mijenjati na pripremnom ročištu (na kojem je tužitelj označio novu vrijednost predmeta spora od 30.001,00 KM, na šta nije bio ovlašten). Kako je na osnovu izloženog postojala vrijednost predmeta spora od 20.000,00 KM, daljnje radnje tužitelja na pripremnom ročištu u pravcu mijenjanja vrijednosti predmeta spora nemaju procesno-pravne učinke, tako da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude ne prelazi vrijednosni kriterij iz naprijed citirane odredbe, te stoga revizija nije dopuštena.
4. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 002224 17 Gž4 od 9. oktobra 2017. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 18 0 P 002224 18 Rev od 8. maja 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 002224 17 Gž4 od 9. oktobra 2017. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
7. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 18 0 P 002224 18 Rev od 8. maja 2018. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 002224 17 Gž 4 od 9. oktobra 2017. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije datuma kad je donesena odluka o njegovom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. juna 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 002224 17 Gž4 od 9. oktobra 2017. godine.
8. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević