Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4609/16 (S. V.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Nije krivična optužba
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4609/16
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 4609/16, rješavajući apelaciju Sedije Vejzović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija Sedije Vejzović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi u Općinskom sudu u Kalesiji broj 29 0 P 018154 13 P.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sedije Vejzović podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku koji se vodi protiv E. H. u predmetu broj 29 0 K 006063 zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Sedija Vejzović (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Kladnja, koju zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijela je 8. decembra 2016. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka broj 29 0 K 006063 koji se vodi protiv optužene E. H., kao i zbog dužine parničnog postupka koji je u toku u Općinskom sudu u Kalesiji (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 29 0 P 018154 13 P. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda, Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) i Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) zatraženo je 9. februara 2017. godine da dostave odgovor na apelaciju, a 11. juna 2018. godine od Općinskog suda su zatražene dodatne informacije.
3. Vrhovni sud, Kantonalni sud i Općinski sud su dostavili odgovore na apelaciju u periodu od 14. do 20. februara 2017. godine, a Općinski sud je 5. i 11. jula 2018. godine dostavio tražene informacije.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelanticinih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelanticina kći, mldb N. G. je 1. decembra 2009. godine preminula zbog posljedica nesretnog slučaja - saobraćajne nezgode koju je prouzrokovala E. H. 17. novembra 2009. godine.
6. Protiv E. H. je pokrenut krivični postupak pred Općinskim sudom po optužnici Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona broj T03 0 KT 0000866 09 od 15. marta 2010. godine zbog postojanja osnovane sumnje da je u mjestu, na način i u vrijeme kako je to navedeno u optužnici počinila krivično djelo - teška krivična djela protiv sigurnosti javnog prometa iz člana 336. stav 4. u vezi s krivičnim djelom ugrožavanje javnog prometa iz člana 332. stav 3. u vezi sa stavom 1. Krivičnog zakona Federacije BiH. Predmetni krivični postupak još uvijek nije okončan.
7. Apelantica je 27. juna 2013. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv E. H., koja je prouzrokovala saobraćajnu nezgodu u kojoj je smrtno stradala njena kći, i M. H., vlasnika vozila kojim je upravljala E. H. prilikom navedene saobraćajne nezgode, radi naknade nematerijalne štete.
8. Općinski sud je za 13. juni 2014. godine zakazao pripremno ročište o kojem su parnične stranke uredno obaviještene.
9. U međuvremenu, apelanticin punomoćnik je podneskom od 11. juna 2014. godine obavijestio Općinski sud da krivični postupak protiv tužene E. H. još nije okončan, te je predložio da se predmetni parnični postupak prekine. Isti prijedlog je podnio i punomoćnik tuženih E. H. i M. H.
10. Općinski sud je 13. juna 2014. godine donio Rješenje broj 29 0 P 018154 13 P kojim se „u ovoj pravnoj stvari prekida postupak do pravomoćnog okončanja krivičnog postupka protiv optužene, a tužene E. H.“ (stav prvi izreke rješenja). Odlučeno je da će se „postupak nastaviti po prijedlogu neke od parničnih stranaka ili kad prestanu razlozi zbog kojih je postupak prekinut“ (stav drugi izreke rješenja).
11. Ustavni sud konstatira da iz odgovora Općinskog suda proizlazi da krivični postupak protiv optužene E. H. nije pravomoćno okončan, niti su apelantica i tuženi E. H. i M. H. Općinskom sudu dostavili prijedlog za nastavak parničnog postupka koji je prekinut Rješenjem broj 29 0 P 018154 13 P od 13. juna 2014. godine.
IV.Apelacija I.Navodi iz apelacije
12. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji se vodi protiv E. H. povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te je u apelaciji navela istorijat tog postupka. Apelantica je također istakla da je „25. juna 2013. godine“ Općinskom sudu podnijela tužbu protiv optužene E. H. i vlasnika vozila M. H. radi naknade nematerijalne štete, te da je Općinski sud donio rješenje kojim se prekida postupak u toj parničnoj stvari „do pravomoćnog okončanja krivičnog postupka protiv optužene, a tužene E. H.“. Ističe da ni svoje zakonsko pravo na naknadu nematerijalne štete zbog smrti, tj. pogibije mldb. djeteta, apelantica ne može ostvariti zato što još uvijek nije okončan postupak u krivičnom predmetu. Uz to, napominje da je od dana podnošenja tužbe u parničnom postupku do podnošenja apelacije protekao period od pune tri godine i pet mjeseci, a da po toj tužbi nije održano čak ni pripremno ročište, a kamoli donijeta presuda. Stoga, apelantica smatra da je in concreto povrijeđeno njeno pravo, kao oštećene osobe, na suđenje u razumnom roku, pri čemu zbog neokončanja krivičnog postupka nije u mogućnosti da ostvari svoja prava u građanskoj stvari. Apelantica je predložila da Ustavni sud usvoji apelaciju, utvrdi povredu prava na suđenje u razumnom roku i odredi joj naknadu nematerijalne štete zbog dužine trajanja postupka u iznosu od 2.100,00 KM. II.Odgovor na apelaciju
13. Općinski sud je naveo da je tužba apelantice, zastupane po punomoćniku Zlatanu Bektiću, advokatu iz Živinica, protiv tuženih M. H. i E. H. radi naknade nematerijalne štete podnesena 26. juna 2013. godine, te da je tada postupajući sudija 28. juna 2013. godine dao naredbu da se tužba dostavi na odgovor tuženim. Odgovor na tužbu tuženi su dostavili sudu 14. augusta 2013. godine. Rješenjem suda od 27. maja 2014. godine pripremno ročište je zakazano za 13. juni 2014. godine. Apelanticin punomoćnik je podneskom od 30. maja 2014. godine, koji je sud zaprimio 2. juna 2014. godine, očitujući se na navode iz odgovora na tužbu, predložio prekid postupka do pravomoćnog okončanja krivičnog postupka protiv tužene – optužene E. H., a takav prijedlog je stavio i u podnesku od 10. juna 2014. godine, koji je sud faksom zaprimio istog dana. Punomoćnik tuženih je u odgovoru na tužbu, a također i podneskom od 11. juna 2014. godine, koji je sud faksom zaprimio istog dana, predložio prekid postupka do pravomoćnog okončanja krivičnog postupka protiv tužene E. H. Kako su punomoćnici stranaka predložili prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja krivičnog postupka protiv tužene E. H., a optužene zbog krivičnog djela iz sigurnosti saobraćaja, sud je 13. juna 2014. godine donio rješenje o prekidu postupka, a u smislu člana 379. stav 2. Zakona o parničnom postupku FBiH. Dakle, iako je pripremno ročište bilo zakazano za 13. juni 2014. godine, na koje nisu ni pristupili punomoćnici stranaka, a o čemu je i sačinjen zapisnik sa pripremnog ročišta, te na istom konstatirano da su stavljeni prijedlozi za prekid postupka i da je istog dana i doneseno rješenje o prekidu postupka, te kako nije bilo prijedloga za nastavak postupka to se pripremno ročište nije ni održalo.
V.Relevantni propisi
14. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Član 10.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 379. stav 2.
(2) Sud može odrediti prekid postupka ako se odluka o tužbenom zahtjevu ne može donijeti prije nego što bude donijeta odluka u postupku povodom privrednog prestupa ili u krivičnom postupku.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
a) U odnosu na navode o dužini parničnog postupka
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da se apelantica obratila Ustavnom sudu zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu broj 29 0 P 018154 koji se vodi u Općinskom sudu povodom njenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
18. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očito (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
b) U odnosu na navode o dužini krivičnog postupka
20. U skladu sa članom 18. stav (3) tačka (h) Pravila Ustavnog suda, apelacija nije dopustiva i ako je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.
21. U konkretnom slučaju apelantica smatra da joj je povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji se vodi protiv optužene E. H., pa Ustavni sud treba dati odgovor na pitanje da li su u konkretnom slučaju primjenjive garancije člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud ukazuje da se postavlja pitanje uživa li apelantica u ovom slučaju zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6. stav 1. Evropske konvencije koji svakom pojedincu priznaje pravo na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
22. Ustavni sud zapaža da se u krivičnom postupku za koji apelantica navodi da je povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje, odlučuje o „osnovanosti krivične optužbe“ protiv E. H., to jest trećih lica, te da se apelantica u tom postupku pojavljuje u ulozi oštećene. Ustavni sud smatra da u krivičnim postupcima član 6. Evropske konvencije nudi pravo na zaštitu samo nekome protiv koga se „utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe“. Naime, samo se takvo lice može smatrati „žrtvom“ u smislu člana 6. Evropske konvencije. Prema tome, obrnuto tumačenje člana 6. Evropske konvencije, prema kojem bi se pravo na pravičan postupak garantiralo i nekome ko traži utvrđivanje osnovanosti krivične optužbe protiv drugog lica, prevazilazilo bi jezičke okvire tumačenja člana 6. Evropske konvencije (vidi odluke Ustavnog suda br. AP 19/02 od 17. marta 2004. godine i AP 2641/17 od 7. septembra 2017. godine, dostupne na www.ustavnisud.ba). Iz navedenog proizlazi da pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije ne obuhvaća pravo na pokretanje krivičnog postupka protiv trećih lica i da član 6. stav 1. Evropske konvencije nije primjenjiv na konkretne slučajeve. Budući da član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6. Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije u vezi s povredom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni s Ustavom Bosne i Hercegovine.
23. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
VII.Meritum
24. Apelantica smatra da joj je zbog dužine trajanja parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom roku“ kao jednom od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
25. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
[…]
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]
27. Ustavni sud zapaža da se predmetni parnični postupak odnosi na odlučivanje o apelanticinom pravu na naknadu nematerijalne štete, te samim tim i na odlučivanje o njenom građanskom pravu, pa je stoga nesporno da apelantica u tom postupku uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije.
a) Relevantna načela
28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
b) Period koji se uzima u obzir
29. Ustavni sud zapaža da je apelantica 27. juna 2013. godine Općinskom sudu podnijela tužbu protiv tuženih E. H. i M. H. radi naknade nematerijalne štete, te da taj postupak u vrijeme donošenja ove odluke nije okončan. Dakle, predmetni parnični postupak traje duže od pet godina. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da je u predmetnom postupku Općinski sud donio Rješenje broj 29 0 P 018154 13 P od 13. juna 2014. godine o prekidu postupka. Stoga će Ustavni sud razmotriti apelanticine navode o povredi prava na pravično suđenje u segmentu dužine postupka, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja.
III.Analiza razumnosti trajanja postupka
30. U konkretnom slučaju, u predmetnom postupku je trebalo utvrditi da li apelantici pripada pravo na naknadu nematerijalne štete zbog smrti bliskog srodnika, visinu te štete, kao i okolnosti da li su tužena E. S. (koja je prouzrokovala saobraćajnu nezgodu u kojoj je smrtno stradala apelanticina kći) i M. H. (vlasnik vozila kojim je upravljala E. H. prilikom saobraćajne nezgode) dužni da nadoknade tu štetu. Dakle, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da se radi o složenom sudskom postupku.
31. Nadalje, sumirajući predmetni postupak, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, povodom apelanticinog prijedloga od 13. juna 2014. godine predmetni postupak prekinuo, s tim da je u izreci Rješenja o prekidu broj 29 0 P 018154 13 P jasno navedeno da će se taj postupak nastaviti nakon okončanja krivičnog postupka koji se vodi protiv optužene/tužene E. S. ili po prijedlogu parničnih stranaka, dakle apelantice ili tuženih E. H. i M. H.
32. Pored toga, Ustavni sud konstatira da krivični postupak protiv optužene/tužene E. H. nije okončan, ali također konstatira da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da ni apelantica nije Općinskom sudu podnijela prijedlog za nastavak parničnog postupka, na šta je imala pravo, a koji je prekinut na njen zahtjev. Stoga, Ustavni sud smatra, a uzimajući u obzir navedene okolnosti da se neaktivnost Općinskog suda u ovom predmetu ne može staviti na teret tom sudu, nego da je upravo suprotno apelanticina neaktivnost prouzrokovala da Općinski sud ne preduzima bilo kakve radnje u predmetnom postupku.
33. Stoga će Ustavni sud period od oko pet godina, koliko je prošlo od podnošenja apelanticine tužbe, u specifičnim okolnostima konkretnog slučaja, pa do podnošenja apelacije staviti na teret apelantici koji nije ni pokušala opravdati svoju nezainteresiranost za ovaj predmet u tom periodu iako je u konkretnom slučaju postavila zahtjev za naknadu nematerijalne štete. Ustavni sud naglašava da bi potpuno drugačiji stav imao da je apelantica tražila nastavak parničnog postupka i na taj način spriječila eventualnu štetu zbog dužine trajanja postupka.
34. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da, iako postupak od dana podnošenja tužbe traje duže od pet godina, ne postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ budući da sud nije preduzimao bilo kakve procesne radnje zbog odluke o prekidu postupka koju je donio na zahtjev apelantice koja je tražila prekid postupka do okončanja krivičnog postupka, a zatim, nezavisno od toga što taj krivični postupak nije okončan, nije tražila nastavak postupka. Samim tim, Ustavni sud zaključuje da nema ni osnova za dosuđivanje naknade nematerijalne štete.
35. Suprotno odlučenje bi, prema mišljenju Ustavnog suda, bilo suprotno cilju i svrsi zaštite koju pruža član 6. stav 1. Evropske konvencije koji štiti pojedince od neopravdano dugog postupanja sudova, ali ne pruža zaštitu za propuste koje sami učine u postupku i za nezainteresiranost koju iskažu u vođenju postupka koji su pokrenuli jer bi to moglo voditi zloupotrebi ovog prava.
36. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema kršenja prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
37. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer Općinski sud nije preduzimao bilo kakve procesne radnje zbog odluke o prekidu postupka koju je donio na zahtjev apelantice koja je tražila prekid postupka do okončanja krivičnog postupka, a zatim, nezavisno od toga što taj krivični postupak nije okončan, nije tražila nastavak postupka.
38. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
39. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević