Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4827/18 (M.I.)
Odluka donesena 11. 10. 2018.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4827/18
Apelacija
Odluka o dopustivosti
11. 10. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 11. oktobra 2018. godine, u predmetu broj AP-4827/18, rješavajući apelaciju M. I., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija M. I. podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH broj 68 2 P 000546 18 Rev od 22. maja 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 000546 16 Gž 2 od 27. juna 2016. godine i presude Općinskog suda u Livnu Odjeljenje suda u Tomsilavgradu broj 68 2 P 000546 14 P 2 od 23. oktobra 2015. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. M. I. iz Hamburga, Njemačka (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Ana Simčić advokatica iz Klane, Republika Hrvatska, podnio je 30. jula 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 68 2 P 000546 18 Rev od 22. maja 2018. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 000546 16 Gž 2 od 27. juna 2016. godine i presude Općinskog suda u Livnu Odjeljenje suda u Tomsilavgradu broj 68 2 P 000546 14 P 2 od 23. oktobra 2015. godine.
2. Presudom Općinskog suda u Livnu Odjeljenje suda u Tomsilavgradu broj 68 2 P 000546 14 P 2 od 23. oktobra 2015. godine, usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice Mare Krajinović iz Crvenica i utvrđeno je da je ona temeljem dosjelosti vlasnik i posjednik 1/1 nekretnine pobliže navedene u izreci presude, te je naloženo da se slijedom toga izvrši uknjižba prava vlasništva uz obavezu tuženih, među kojima i apelanta da joj nadokande troškove parničnog postupka u iznosu od 1.200,00 KM. Istom presudom odbijen je protivtužbeni zahtjev tuženih da se naloži tužiteljici da im preda u posjed predmetnu nekretninu, na način da ukloni građevine na nekretnini i istu oslobodi od osoba i stvari, te da im nadoknadi troškove parničnog postupka. Protiv drugostepene presude tuženi su blagovremeno izjavili reviziju i to apelant preko punomoćnika, svoje sestre Anice Simčić. Ispitujući pobijanu presudu u okvirima razloga revizije, u skladu sa članom 241. Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05 i 19/06-u daljnjem tekstu : ZPP), koji se u konkretnom postupku primjenjuje na osnovu odredbe člana 106. stav 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 98/15), Vrhovni sud je odlučio da je revizija prvotuženog apelanta nedopuštena, pa se stoga odbacuje. Odredbom člana 247. stav 1. ZPP-a propisano je da će nedopuštenu reviziju odbaciti revizijski sud rješenjem, dok je članaom 247. stav 2. propisano da je revizija nedopuštena, ako ju je izjavila osoba koja nije ovlaštena na podnošenje revizije. Iz stanja spisa proizilazi da je drugotužena, sestra prvotuženog, kao njegov punomoćnik podnijela reviziju protiv drugostepene presude, bez odgovarajućeg ovlaštenja za to ( prema članu 307. ZPP-a potrebno je posebno ovlaštenje). Iz navedenih razloga reviziju prvotuženog apelanta je valjalo odbaciti primjenom odredbe iz člana 247. stav 1. i odlučiti kao u stavu izreke ove presude.
3. Apelant u apelaciji ukazuje da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
5. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtjeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Iz navoda apelacije proističe da je apelant protiv osporene presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 000546 16 Gž 2 od 27. juna 2016. godine, izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 68 2 P 000546 18 Rev od 22. maja 2018. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena iz formalnih razloga. Korištenjem revizije koja je odbačena, apelant je propustio podnijeti apelaciju u roku koji je predviđen članom 18. stav (3) tačka
c) Pravila Ustavnog suda. Iz navedenog proizilazi da je konačna odluka presuda Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 000546 16 Gž 2 od 27. juna 2016. godine, donesena povodom žalbe apelanta protiv prvostepene presude.
6. S obzirom na to da je o zahtjevu apelanta za reviziju rješavano rješenjem Vrhovnog suda broj 68 2 P 000546 18 Rev od 22. maja 2018. godine, kojim je odbačen kao nedopušten zahtjev za reviziju protiv presude Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 000546 16 Gž 2 od 27. juna 2016. godine, Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, jer se podrazumijeva da je apelantica drugostepenu presudu primila prije datuma kad je donesena odluka o njenom zahtjevu za reviziju. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 27. juna 2018. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda u Livnu broj 68 2 P 000546 16 Gž 2 od 27. juna 2016. godine
7. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
8. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević