Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2349/18 (F. Š.)
Odluka donesena 11. 09. 2018.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Član 14. EK i član II/4. Ustava BiH (Zabrana diskriminacije)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o zabrani diskriminacije
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 59
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije
- Zakon o zabrani diskriminacije
Predmeti (1)
AP-2349/18
Apelacija
Odluka o meritumu
11. 09. 2018.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2349/18, rješavajući apelaciju Flamura Šlakija, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:
Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 11. septembra 2018. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Flamur Šlaki zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupcima koji se vode pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetima br. 65 0 Rs 363016 17 Rsž 3 i 65 0 P 582490 18 Gž 2.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Flamur Šlaki (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Mirsad Sipović, advokat iz Sarajeva, podnio je 18. aprila 2018. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupaka koji se vode pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetima br. 65 0 Rs 363016 17 Rsž 3 i 65 0 P 582490 18 Gž 2. Apelant je dostavio i podneske/urgencije 9. maja, 11. juna, 16. jula i 27. augusta 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 11. jula i 6. augusta 2018. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je odgovore na apelaciju dostavio 31. jula i 15. augusta 2018. godine, a Kantonalni sud 16. i 27. jula 2018. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
I.Parnični postupak broj 65 0 Rs 363016
5. Apelant je 2. jula 2013. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženih (KJP Centar Skenderija d.o.o. Sarajevo, H. B. i Kantona Sarajevo) radi utvrđenja, zabrane diskriminacije, vraćanja na rad i naknade štete, uz prijedlog da sud donese sudsku mjeru osiguranja vraćanje apelanta na posao kod ranijeg poslodavca KJP Centar Skenderija d.o.o. Sarajevo.
6. Općinski sud je nakon održanog ročišta radi određivanja sudske mjere osiguranja donio rješenje od 18. septembra 2013. godine kojim je usvojio predloženu mjeru osiguranja apelanta, bliže navedeno u dispozitivu tog rješenja. Predmetni spis je dostavljen Kantonalnom sudu 27. januara 2014. godine na odlučivanje o žalbi podnesenoj protiv navedenog rješenja Općinskog suda, koju je Kantonalni sud rješenjem od 27. februara 2014. godine usvojio, navedeno rješenje Općinskog suda ukinuo iz procesnih razloga i predmet vratio prvostepenom sudu radi ponovnog odlučivanja o sudskoj mjeri osiguranja.
7. Općinski sud je, nakon prijema predmeta na ponovno postupanje (24. marta 2014. godine), 22. maja i 20. juna 2014. godine održao ročište za određivanje sudske mjere osiguranja, te je 3. jula 2014. godine donio rješenje kojim je odredio mjeru osiguranja u korist apelanta na način bliže naveden u dispozitivu rješenja. S obzirom na to da je Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo 1. augusta 2014. godine podnijelo prijedlog za povrat u prijašnje stanje, održano je i ročišta 2. oktobra 2014. godine, pa je Općinski sud 9. oktobra 2014. godine donio rješenje o određivanju mjere osiguranja čiji dispozitiv je istovjetan rješenju od 3. jula 2014. godine. Protiv navedenog rješenja o određivanju sudske mjere osiguranja tuženi, odnosno protivnici predlagača su podnijeli žalbu, koju je Kantonalni sud, nakon što mu je predmet dostavljen 5. novembra 2014. godine, rješenjem od 23. marta 2015. godine djelimično uvažio, prvostepeno rješenje preinačio na način bliže naveden u dispozitivu tog rješenja.
8. Pripremno ročište, po apelantovoj tužbi, održano je 1. septembra 2015. godine, koje je odgođeno kako bi apelant uredio svoju tužbu, odnosno tužbeni zahtjev, pa je održano ročište 18. septembra 2015. godine, koje je odgođeno jer je trećetuženom podnesak sa uređenom tužbom (u kojem su navedene i nove činjenice) dostavljen dva dana prije održavanja ročišta, pa se nije mogao izjasniti na navedeni apelantov podnesak. Pripremno ročište zakazano za 2. oktobar 2015. godine je opozvano zbog prelaska postupajućeg sudije u drugo odjeljenje. Zatim su održana pripremna ročišta 28. decembra 2015. godine (određen nastavak pripremnog ročišta kako bi se uredila tužba u odnosu na trećetuženog), 28. januara (odgođeno ročište kako bi apelant dostavio sve predložene dokaze), 4. i 25. marta 2016. godine (na kojim su predloženi dokazi, kao i dokazi vještačenjem po vještacima internisti, neuropsihijatru i vještaku finansijske struke).
9. Glavna rasprava zakazana za 17. juni 2016. godine je odgođena jer je od tri određena vještačenja bio gotov samo jedan nalaz (prvi nalaz je dostavljen 30. maja 2016. godine), te nakon što su dostavljena i ostala dva nalaza (23. juna i 15. jula 2016. godine), ročišta za glavnu raspravu su održana 16. i 29. septembra 2016. godine (koja su nastavljana jer je apelant izvodio i nove dokaze i na glavnoj raspravi preinačio tužbu), te je glavna rasprava okončana na ročištu 14. oktobra 2016. godine.
10. Općinski sud je donio prvostepenu presudu 30. januara 2017. godine, protiv koje su parnične stranke podnijele žalbe, pa je predmetni spis 4. aprila 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbama na prvostepenu presudu. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.
II.Parnični postupak broj 65 0 P 582490
11. Apelant je 20. juna 2016. godine podnio tužbu Općinskom sudu protiv tuženog (KJP Centar Skenderija d.o.o. Sarajevo) radi naknade štete zbog neizvršenja sudske mjere osiguranja.
12. Na pripremnom ročištu 18. oktobra 2016. godine uložen je prigovor litispendencije vezano za predmet broj 65 0 Rs 363016 13 Rs, koji je odbijen rješenjem Općinskog suda, na koje rješenje je tuženi 9. novembra 2016. godine izjavio žalbu. Predmetni spis je 12. decembra 2016. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po navedenoj žalbi, koji je rješenjem od 15. juna 2017. godine navedenu žalbu odbacio kao nedozvoljenu.
13. Općinski sud je održao pripremno ročište 12. i 25. septembra 2017. godine, te je glavna rasprava održana 15. i 27. novembra 2017. godine. Općinski sud je donio prvostepenu presudu 16. februara 2018. godine, protiv koje su parnične stranke podnijele žalbe (14. i 22. marta 2018. godine), pa je predmetni spis 4. maja 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbama. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
14. Apelant je podnio apelaciju u kojoj je naveo da mu je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te se pozvao i na povredu odredbi Opće deklaracije o pravima čovjeka i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
b) Odgovor na apelaciju
15. Općinski sud je u odgovorima na apelaciju naveo hronologiju predmetnih postupaka, koja je navedena u činjeničnom djelu odluke, te je istaknuto da smatra da su predmetni postupci, s obzirom na okolnosti konkretnih slučajeva, provedeni u razumnim rokovima i da nije došlo do povrede prava na koja se apelant poziva u apelaciji. Općinski sud je u odgovoru vezanom za predmet broj 65 0 Rs 363016, također, istakao da je na dužinu samog postupka utjecalo i odlučivanje o mjeri osiguranja, uređivanje tužbenog zahtjeva, izvođenje mnogobrojnih dokaza i dokaza vještačenjem po tri različita vještaka, te je uz odgovor dostavio zapisnike, tonske prepise zapisnika s određenih ročišta i službene zabilješke postupajućeg sudije kako bi ukazao na složenost konkretnog postupka.
16. U odgovorima na apelaciju Kantonalni sud opravdava dužinu trajanja predmetnih postupaka tako što se, uglavnom, poziva na Plan rješavanja starih predmeta koji je obavezan provoditi u skladu s instrukcijama Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (u daljnjem tekstu: VSTVBiH), te na nedovoljnu kadrovsku popunjenost i prevelik broj predmeta koji se nalaze na rješavanju pred tim sudom. Kantonalni sud je u odgovoru vezanom za predmet broj 65 0 P 582490, također, istakao da je apelant podnio predmetnu apelaciju 18. aprila 2018. godine, odnosno prije nego što je drugostepeni sud zaprimio spis prvostepenog suda na postupanje po žalbama (zaprimio 4. maja 2018. godine), a da se u apelaciji žali na nerješavanje u drugostepenom postupku. V.Relevantni propisi
17. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
18. Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine („Službeni glasnik BiH“ br. 59/09 i 66/16) u relevantnom dijelu glasi:
Član 11. stav (4) i (5) (4) Sud i drugi organi primjenjuju načelo hitnosti u svim postupcima u kojima se ispituju tvrdnje o počinjenoj diskriminaciji.
(5) U skladu s općim pravilima postupka, sud i drugi organi dužni su preduzeti sve neophodne mjere kojima će se osigurati da se postupci u kojima se ispituju tvrdnje o počinjenoj diskriminaciji provedu hitno i okončaju u najkraćem mogućem roku.
Član 12. stav (1) i (3) (Posebne tužbe za zaštitu od diskriminacije) (1) Lice ili grupa lica koja su izložena bilo kojem obliku diskriminacije, prema odredbama ovog zakona, ovlašteni su da podnesu tužbu i traže:
a) utvrđivanje da je tuženi povrijedio tužiočevo pravo na jednako postupanje, odnosno da radnja koju je preduzeo ili propustio može neposredno dovesti do povrede prava na jednako postupanje (tužba za utvrđivanje diskriminacije);
b) zabranu preduzimanja radnji kojima se krši ili može prekršiti tužiočevo pravo na jednako postupanje, odnosno da se izvrše radnje kojima se uklanja diskriminacija ili njene posljedice (tužba za zabranu ili otklanjanje diskriminacije);
c) da se nadoknadi materijalna i nematerijalna šteta uzrokovana povredom prava zaštićenih ovim zakonom (tužba za naknadu štete);
d) da se presuda kojom je utvrđena povreda prava na jednako postupanje na trošak tuženog objavi u medijima.
(3) O tužbama iz stava (1) ovog člana odlučuje nadležni sud primjenjujući odredbe zakona o parničnom postupku koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, ako ovim zakonom nije drugačije određeno.
VI.Dopustivost
19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima i apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
20. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
21. U skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
22. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, odnosno okolnost da predmetni postupci nisu okončani, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva u odnosu na pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
23. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
24. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnih postupaka povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te odredbe Opće deklaracije o pravima čovjeka i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima.
Pravo na pravično suđenje
25. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
26. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
27. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Period koji se uzima u obzir
28. Ustavni sud zapaža da su postupci na čiju dužinu apelant ukazuje započeli 2. jula 2013. godine (parnični postupak broj 65 0 Rs 363016), odnosno 20. juna 2016. godine (parnični postupak broj 65 0 P 582490) i da još nisu okončani. Dakle, predmetni postupci traju više od pet godina i dva mjeseca, odnosno dvije godine i skoro tri mjeseca.
Analiza razumnosti trajanja parničnog postupka broj 65 0 Rs 363016
29. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji se, između ostalog, vodi radi zaštite apelantovih prava proisteklih iz radnog odnosa i radi utvrđenja i zabrane diskriminacije, pa da je predmetni postupak po zakonu hitne prirode. Pri tome, Ustavni sud zapaža da iz stanja spisa, odnosno iz predmetne apelacije, predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju proizlazi da je predmetni parnični postupak (broj 65 0 Rs 363016) naročito složen (uzimajući u obzir obimnost samog predmeta, predložene dokaze i vještačenja, da je postavljeno više tužbenih zahtjeva koji se odnose na utvrđenje i zabranu diskriminacije, kao i zaštitu prava iz radnog odnosa i naknadu materijalne i nematerijalne štete, te da je bila predložena i mjera osiguranja).
30. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant uz tužbu u konkretnom slučaju podnio i prijedlog za određivanje mjere osiguranja, što je svakako utjecalo na dužinu trajanja postupka vezano za apelantovu tužbu jer je sud trebao da prvo odluči o navedenom prijedlogu. Zatim, da su određena ročišta odgađana jer je apelant morao da uređuje tužbeni zahtjev, da dostavi sve dokaze koje je predložio da se izvedu na glavnoj raspravi, kao i da je na glavnoj raspravi izvodio nove dokaze i preinačio tužbeni zahtjev, što je bez sumnje njegovo procesno pravo usmjereno na ostvarenje uspjeha u predmetnoj parnici, ali je imalo utjecaja i na dužinu trajanja postupka. Ustavni sud, također, primjećuje da je za apelanta predmetni postupak od većeg značaja jer je u pitanju postupak u kome apelant pokušava ostvariti, odnosno zaštititi svoja prava iz radnog odnosa, te dokazati da je trpio diskriminaciju na osnovu nacionalne i političke pripadnosti na radnom mjestu kod poslodavca.
31. Ocjenjujući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je sud u razumnim rokovima preduzimao procesne radnje radi okončanja predmetnog postupka. Naime, Općinski sud je u roku od dva mjeseca od podnošenja prijedloga za određivanje sudske mjere osiguranja, a nakon održanog ročišta za razmatranje prijedloga za određivanje sudske mjere osiguranja, donio rješenje kojim je dozvolio predloženu mjeru osiguranja (18. septembra 2013. godine). Nakon što je Kantonalni sud ukinuo prvostepeno rješenje (rješenjem od 27. februara 2014. godine) i nakon što je predmet dostavljen Općinskom sudu na ponovno postupanje, Općinski sud je, nakon održavanja ročišta za određivanje sudske mjere osiguranja, u razumnom roku odlučio o apelantovom prijedlogu za donošenje sudske mjere osiguranja (3. jula 2014. godine donio rješenje kojim je odredio mjeru osiguranja, te je ponovo 9. oktobra 2014. godine donio rješenje o određivanju mjere osiguranja jer je bio podnijet prijedlog za povrat u prijašnje stanje). Zatim, Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon što je Kantonalni sud donio pravomoćnu odluku o mjeri osiguranja (23. marta 2015. godine) i nakon što mu je dostavljen predmetni spis, u relativno razumnim rokovima proveo prvostepeni postupak po apelantovoj tužbi. Naime, Općinski sud je u periodu od jedne godine i jednog mjeseca (od 1. septembra 2015. do 14. oktobra 2016. godine), zakazao i pokušao održati više pripremnih ročišta (sedam) i ročišta za glavnu raspravu (četiri), koja su odgađana iz objektivno opravdanih razloga (radi uređenja tužbe, izjašnjenja na uređenu tužbu, dostavljanja dokaza koji su predloženi, sačinjavanja nalaza od strane vještaka itd.). Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud donio prvostepenu presudu (30. januara 2017. godine) nakon više od tri mjeseca od okončanja glavne rasprave (14. oktobra 2016. godine), što je relativno razuman rok imajući u vidu složenost konkretnog predmeta.
32. Analizirajući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud u razumnim rokovima donosio odluke o žalbama podnesenim protiv prvostepenih rješenja o mjeri osiguranja. Naime, Kantonalni sud je prvi put donio odluku o žalbi na prvostepeno rješenje u roku od jednog mjeseca (predmetni spis je dostavljen 27. januara 2014. godine, a rješenje je donio 27. februara 2014. godine), a drugi put nakon više od četiri mjeseca (rješenje je donio 23. marta 2015. godine, predmetni spis je dostavljen Kantonalnom sudu 5. novembra 2014. godine). Zatim, Ustavni sud primjećuje da je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu 4. aprila 2017. godine na odlučivanje o žalbi protiv prvostepene presude, te da je žalbeni postupak u toku. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da predmete uzima u rad prema starosti inicijalnog akta. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se kao opravdanje ne može prihvatiti činjenica da su preduzete određene mjere s ciljem efikasnijeg rješavanja predmeta ako tim mjerama ipak nije postignuta očekivana ažurnost. Međutim, imajući u vidu dosadašnje trajanje predmetnog postupka pred Kantonalnim sudom (godinu i pet mjeseci), kao i činjenicu da se radi o vrlo obimnom i složenom predmetu, Ustavni sud u okolnostima konkretnog slučaja ipak ne nalazi da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
33. Imajući u vidu navedeno, odnosno da predmetni parnični postupak traje pet godina i dva mjeseca, da su u tom periodu donesene četiri odluke o mjeri osiguranja (dvije je donio Općinski sud i dvije Kantonalni sud), da je donesena prvostepena odluka o apelantovoj tužbi, te da se radi o vrlo obimnom i složenom predmetu, koji je kao takav došao na odlučivanje o žalbi pred Kantonalni sud, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Analiza razumnosti trajanja parničnog postupka broj 65 0 P 582490
34. Nakon detaljne analize predmetne apelacije, odnosno na osnovu predočenih dokumenata i odgovora na apelaciju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji bi ovaj predmet (65 0 P 582490) činili naročito složenim, te ne nalazi ni elemente koji konkretan postupak čine naročito značajnim za apelanta. Pri tome, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o postupku radi naknade štete, koji po zakonu nije hitan.
35. U odnosu na ponašanje apelanta i redovnih sudova u postupku, Ustavni sud konstatira da iz stanja spisa proizlazi da apelant nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. Također, proizlazi da je Općinski sud u relativno razumnom roku okončao prvostepeni postupak. Naime, prvostepeni postupak je proveden u periodu od godinu i skoro osam mjeseci (od 20. juna 2016. godine, kada je pokrenut predmetni parnični postupak, pa do 16. februara 2018. godine, kada je donesena prvostepena presuda), u kom periodu je Općinski sud donio i rješenje po prigovoru litispendencije, protiv kojeg je tuženi podnio žalbu, pa se predmetni spis u periodu od šest mjeseci (od 12. decembra 2016. do 19. juna 2017. godine) nalazio na Kantonalnom sudu na odlučivanju o žalbi. S druge strane, Ustavni sud primjećuje da je apelant predmetnu apelaciju podnio prije nego što je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu po žalbi na prvostepenu presudu, kao i da iz stanja u spisu proizlazi da predmetni parnični postupak u trenutku donošenja ove odluke traje dvije godine i skoro tri mjeseca. U vezi s tim, analizirajući postupanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je predmetni spis 4. maja 2018. godine dostavljen tom sudu na odlučivanje o žalbama protiv prvostepene presude, te da je žalbeni postupak u toku. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo, između ostalog, da predmete uzima u rad prema starosti inicijalnog akta. U vezi s tim, Ustavni sud, ponovo podsjeća da se kao opravdanje ne može prihvatiti činjenica da su preduzete određene mjere s ciljem efikasnijeg rješavanja predmeta ako tim mjerama ipak nije postignuta očekivana ažurnost. Međutim, nezavisno od toga, imajući u vidu dosadašnje trajanje predmetnog postupka od dvije godine i skoro tri mjeseca, kao i činjenicu da se u skladu s relevantnim zakonskim odredbama ne radi o hitnom postupku, Ustavni sud ipak, ni u okolnostima konkretnog slučaja, ne nalazi da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
36. Na osnovu izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
37. U pogledu apelantovih navoda o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, kao i odredbi Opće deklaracije o pravima čovjeka i Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Ustavni sud zapaža da ove navode apelant suštinski dovodi u kontekst povrede prava na pravično suđenje pa, s obzirom na zaključak u vezi s navodnom povredom prava na pravično suđenje, i ovo pozivanje na povredu navedenih prava Ustavni sud smatra neosnovanim.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da u konkretnim slučajevima još uvijek nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od aspekata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer u okolnostima konkretnih slučajeva dužina trajanja predmetnih postupaka ipak ne prelazi granice „razumnog roka“ iz tog člana.
39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević